Festival „Hrvatski tjedan“ u Poljskoj bio je zamišljen kao dio kulturnog programa tijekom predsjedanja Hrvatske Vijećem EU u prvoj polovici 2020., ali je zbog pandemije odgođen te je održan od 9. do 15. rujna ove 2021. godine. Važno je istaknuti da je 15. izdanje festivala bilo usredotočeno je na suvremeni umjetnički izričaj i dio je ciklusa nazvanog Kazališta Europe i svijeta.
O „Hrvatskom tjednu“ razgovaramo s jednom od organizatorica, a to je Ana Kodrić Gagro:
- Jeste li zadovoljni odjecima Tjedna hrvatske kulture u Poljskoj pa i njegovim rezultatima? Vi ste također nastupili?
- Iznimno smo zadovoljni odjekom, jer su svi programi bili dobro popraćeni, a neki su se prenosili on-line streamingom. Premda su se u kazalištu strogo poštivale propisane epidemiološke mjere, postignuto je pravo festivalsko ozračje i doista dojam nekog „starog normalnog“. Također, roman Kristiana Novaka „Črna mati zemla” predstavljen je osim na festivalu u Gdanjsku, u još u još nekoliko poljskih gradova, u organizaciji izdavačke kuće Pogranicze, također u suradnji s Ministarstvom kulture i medija RH. S akademikom Senkerom, Dorom Ruždjak Podolski i Tomislavom Zajecom sudjelovala sam u predstavljanju Antologije suvremene hrvatske drame na poljskom jeziku „Generacija prekinute mladosti“.
- Kako je došlo do organizacije Tjedna hrvatske kulture u Gdanjsku u Poljskoj, kad je točno održan i kakav je bio program?
- Festival je inicirao prof. Jerzy Limon, osnivač i ravnatelj kazališta “Gdański Teatar Szekspirowski” kada je 2019. posjetio Ministarstvo kulture i medija RH. Dogovoreno je da se festival održi u prvoj polovici 2020. godine kao dio predstavljanja kulture za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, ali je zbog pandemije odgođen te se održao od 9. do 15. rujna 2021. Riječ je o 15. izdanju festivala usredotočenom na suvremeni umjetnički izričaj, a pripada ciklusu pod nazivom Kazališta Europe i svijeta. Sukladno poetici festivala izabrani su najbolji naslovi: koncert benda Tamara Obrovac Quartet, filmovi „Ustav Republike Hrvatske“ Rajka Grlića i „Kratki izlet“ Igora Bezinovića, izvedbena umjetnost „Tri zime“ Ivice Buljana (HNK u Zagrebu), „Črna mati zemla“ Dore Ruždjak Podolski (ZKM), „Priča o oblaku“ Ivice Šimića (Kazalište Mala scena), „Nemogući plesovi“ kolektiva BADco., „Staging a Play. Tartuffe“ Matije Ferlina (ZPA), koncertno čitanje drame „Susret“ Nine Mitrović u režiji Macieja Konopińskog. Od književnog programa predstavljanje romana „Črna mati zemla“ Kristiana Novaka (izd. Pogranicze) i Antologije suvremene hrvatske drame na poljskom jeziku „Generacija prekinute mladosti“ (ur., Jerzy Molas, Patrycjusz Pająk, Ana Kodrić-Gagro; znanstveni savjetnik Boris Senker) nastale u suradnji Ministarstva kulture i medija i Varšavskog sveučilišta (izd. Disput). Hrvatska turistička zajednica pripremila je prezentaciju pod naslovom „Ljepota Hrvatske na filmskom platnu“ gdje je Hrvatska bila prikazana kroz scenografije svjetskih filmskih i televizijskih produkcija. Festival je sumiran predavanjem posebne savjetnice ministrice dr. sc. Ive Hraste Sočo koja je govorila o kulturi kao brendu oprimjerenoj upravo Festivalom. Većina programa bila je panirana i kao dio kulturnoga predstavljanja Hrvatske za vrijeme predsjedanja i u drugim zemljama EU.
To je ujedno i posljednji festival u čijoj je organizaciji i pripremi osobno sudjelovao profesor Limon koji je nažalost proljetos preminuo od posljedica infekcije covidom-19.
- Što kažu poljski kolege o hrvatskoj kulturi i jesu li produbili svoja saznaanja?
- Poljska ima vrlo snažnu i razvijenu znanost o hrvatskom jeziku, kulturi i književnosti na sveučilišnoj razini i ti su naši kolege najvažniji ambasadori naše kulture u Poljskoj. Postoji i dobro razvijena mreža razmjene među poljskim i hrvatskim umjetnicima, što službenim kanalima u kojima veliku ulogu igraju i potpore Ministarstva kulture i medija, te pojedinačnom suradnjom individualnih umjetnika i ustanova ili udruga. Ovakvi festivali, samo dodatno osnažuju hrvatsko-poljske veze i pokazuju poljskoj publici kako hrvatska kultura itekako ima što ponuditi i u kulturno snažnom okruženju kao što je poljsko.
Ministarstvo kulture i medija RH je u organizaciji sudjelovalo kao koproducent
- Među podupirateljima manifestacije je i Ministarstvo kulture i medija u kojem vi radite. Što se može još učiniti na suradnji kulturnih djelatnosti u ove dvije zemlje?
-Može se, i radi se puno. Festival “Hrvatski tjedan” suorganiziralo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, kazalište Gdański Teatr Szekspirowski i Fundacija Theatrum Gedanense, uz potporu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Poljskoj. Ministarstvo je u organizaciji sudjelovalo kao koproducent. Kada je posrijedi produbljivanje veza, osim jakih sveučilišnih, Ministarstvo kulture i medija s poljskim kolegama radi i na osnaživanju veza među značajnim kulturnim institucijama. Primjerice, dobro surađujemo s Međunarodnim kulturnim centrom u Krakovu. Nadalje, dana 1. srpnja 2020. potpisan je Program suradnje između Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ministarstva kulture i nacionalne baštine Republike Poljske. Svake se godine u sklopu Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi financiraju programi međunarodne suradnje u kojima je suradnja s Poljskom dobro zastupljena. Puno je frontova otvoreno i to nas jako veseli, jer naše dvije zemlje jedna drugoj mogu doista mnogo toga ponuditi.
- Vi dobro znate situaciju jer ste na jednoj zanimljivoj temi vezanoj uz učenje hrvatskog jezika u Poljskoj i doktorirali. Možete li o tome reći nekoliko riječi?
- Završila sam kroatistiku i polonistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem sam i doktorirala s interdisciplinarnom temom učenja stranoga jezika dramsko-kazališnim pristupom, iz čega je nastala knjiga „Jezik na pozornici“ (izd. Hrvatska sveučilišna naklada). Veći dio istraživanja provela sam u Poljskoj prije svega na Institutu za zapadnu i južnu slavistiku Sveučilišta u Varšavi gdje sam 4 godine radila kao lektor hrvatskoga jezika. U Ministarstvu kulture i medija također sam vezana uz međunarodnu suradnju s Poljskom. Upravo zbog te velike i kontinuirane povezanosti s Poljskom i poznavanja njezine kulture svjesna sam koliko je važno osnaživati te veze i koliko možemo profitirati od suradnje. I u Hrvatskoj i u Poljskoj postoje predrasude i predodžbe o onima drugima koje se temelje uglavnom na turističkim dojmovima, međutim i Hrvatska i Poljska su neusporedivo više od toga.
Antologija... sastavljena od sedam knjižica u jednoj kutiji!
U Poljskoj je za kazališni diskurs bio zadužen akademik Boris Senker, naravno kao ugledni teatrolog koji puno zna o našem kazalištu, ali i kako ga predstaviti u Poljskoj. Donosimo odgovore akademika Senkera na naša pitanja:
- Vi ste kao znanstveni savjetnik predstavili Antologiju suvremene hrvatske drame na poljskom jeziku „Generacija prekinute mladosti“ (ur., Jerzy Molas, Patrycjusz Pająk, Ana Kodrić Gagro). Jako je zanimljiva ideja kako je došlo do izbora drama, saznala sam da je Antologija po tome jedinstvena, pa nam pojasnite tu činjenicu. Odakle pak naslov?
- Poticaj za antologiju došao je s poljske strane, sa studija kroatistike na Sveučilištu u Varšavi. Važno je odmah reći da je to jedan od studija kroatistike u Poljskoj i da su kroatistike na drugim sveučilištima također živo povezane s našom akademskom zajednicom, da su suradnja i razmjena više nego dobre. U prvim dogovorima, koje je, kako se to pomalo birokratski kaže, koordinirala naša članica uredničke ekipe, Ana Kodrić Gagro, sporazumjeli smo se oko dvije-tri ključne točke. U antologiju, koja se pripremala istodobno kad i još jedna antologija suvremene hrvatske drame na poljskom jeziku, i neovisno od nje – što već dostatno govori o zanimanju Poljaka za našu dramsku književnost – bit će uvršteni samo oni tekstovi koji još nisu bili prevedeni na poljski te negdje objavljeni ili izvedeni. Naša strana, koju smo zastupali Ana Kodrić Gagro, Dora Ruždjak Podolski i ja, predlagat će tekstove i obrazlagati svoje prijedloge, a poljska strana, koju su pak zastupali Jerzy Molas i Patrycjusz Pająk, imat će posljednju riječ. Antologija je namijenjena s jedne strane poljskim studentima, prije svega kroatistima koji još ne vladaju hrvatskim jezikom tako dobro da bi mogli čitati naše drame u izvorniku, a s druge strane kazalištima koja bi mogla uprizoriti neki od prevedenih tekstova. Kad se u razgovore uključio i nakladnik, zagrebački Disput, koji vodi Josip Pandurić, došli smo i do nekonvencionalne opreme. Naime, antologija je tiskana kao sedam knjižica koje su uložene u kutiju. U šest su knjižica izabrane drame – Europa Ivane Sajko, Tri zime Tene Štivičić, Susret Nine Mitrović, Anđeli Babilona Mate Matišića, Netko drugi Ivana Vidića i Ono što nedostaje Tomislava Zajeca, koje, dakle, istodobno može čitati više čitatelja – a sedma donosi nekoliko popratnih tekstova – prigodnu uvodnu riječ ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek te eseje Dore Ruždjak Podolski, Patrycjusza Pająka i moj. Budući da su u antologiji zastupljeni autori rođeni između sredine šezdesetih i druge polovice sedamdesetih godina, kojima su rat i takozvana tranzicija, srušivši svijet u kojem su odrastali, zaista presjekli mladost, naslov se nametnuo sam od sebe. Brzo smo do njega došli.
Pandemija je presjekla povijest svjetskog kazališta
- Ovogodišnje izdanje Tjedna... pripada ciklusu Kazalište Europe i svijeta. Pa może li se zaključiti gdje smo mi i naše kazalište u tom kontekstu, odnosno kad ga usporedimo s poljskim npr, da sad ne idemo dalje?
- Gdański Teatr Szekspirowski nema vlastiti ansambl, nema vlastiti repertoar, nego organizira manifestacije, gostovanja i festivale, u prvom redu Shakespearov festival na kojemu su sudjelovala i naša kazališta sa svojim uprizorenjima Bardovih drama, a posebnost je tog kazališta upravo organiziranje ovakvih tjedana nacionalnih kultura – od 28. rujna do 4. listopada održava se tako Njemački tjedan – ali tu nema susreta, nema kontakata, nema usporedbi. Domaćini bi puno bolje mogli ocijeniti gdje smo mi u odnosu na druga kazališta. Međutim, pitanje o tomu gdje je tko u kazalištu protekle je godine dobilo posve novo značenje. Pandemija je poharala kazalište – a zagrebačkom je teatru dodatnu štetu nanio i potres – na način koji se ne pamti u povijesti. Ni kugi u Shakespeareovo vrijeme nije to uspjelo. Primjera radi, u svjetskom središtu komercijalnoga kazališta, kazališne „industrije”, kako se običava reći, dakle na njujorškom Broadwayu, sva, baš sva kazališta bila su zatvorena punih petnaest mjeseci, od ožujka prošle godine do rujna ove godine. Nisu tu samo izgubljene milijarde dolara, nego su uništene ljudske egistencije i prekinute umjetničke karijere, naprasno ugašen život predstava za koje se već najavljuje da neće biti obnovljene. Tek nas očekuju ozbiljna istraživanja i posljedica pandemije, i fleksibilnosti izvedbenih umjetnosti za njezina trajanja, i njihova vitalnost. Tek ćemo u sljedećim mjesecima početi uspoređivati kako smo se mi u odnosu na druge kulturne sredine prilagodili situaciji te nosili s njom i tek ćemo vidjeti kako će tko iz nje izići. Ako je Domovinski rat presjekao mladost jednom naraštaju naših dramatičarki i dramatičara, pandemija je presjekla povijest svjetskog kazališta i ostalih izvedbenih umjetnosti.
- Črna mati zemla imala je u ovoj prigodi i poljski prijevod toga romana, ali je Poljacima prikazana i predstava ZKM-a kao roman „pretovren” u dramu (režija Dora Ruždjak Podolski). Kakav je bio rezultat, tj. odjek?
- Gledalište je bilo popunjeno onoliko koliko je smjelo biti, a publika je zbilja sjajno reagirala na predstavu. Reklo bi se da Pomeranci imaju razumijevanja za Međimurce i njihov mentalitet, koji Kristian Novak u romanu, Tomislav Zajec u njegovoj adaptaciji, a ansambl u izvedbi sjajno prikazuju. Traume o kojima je pak u Črnoj materi zemli riječ prelaze sve granice i nitko na njih, pogotovo tako duboko proživljene i do kraja iznesene kao u tekstu i predstavi, nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Pljesak na kraju predstave bio je mnogo, mnogo više od kurtoaznog „hvala” gostima.
FOTO
Pred plakatom Tjedna hrvatske kulture su, s lijeva na desno: Tomislav Zajec, Dora Ruždjak Podolski, Iva Hraste Sočo, Ana Kodrić Gagro i Boris Senker
