Javier Gustavo Santich, treća je generacija Hrvata u Argentini i javni je računovođa i profesor ekonomskih znanosti koji je studij završio na Nacionalnom sveučilištu u Rosariju. Pretežito se bavi podučavanjem, kao profesor u srednjoj i tercijarnoj školi, no omiljeni mu je posao voditelja radio emisije Radio Bar Croata koji je s nekolicinom prijatelja i osnovao, a koji djeluje u okviru Zajednice Hrvata grada Rosario. Emitiranje Radio Bara Croata može se pratiti putem YouTubea i na Facebooku, a emisiju ćete prepoznati već po glazbenoj špici jer emisija započinje hrvatskom domoljubnom pjesmom Dražena Žanka, Dok je Hrvat uz Hrvata, koju zbog snažne poruke ne bismo smjeli zaboraviti ni mi u domovini.
- Koje su vaše osobne spoznaje o doseljavanju Hrvata u Argentinu i tko je bio prvi imigrant iz vaše obitelji?
- Hrvati su u Argentinu stigli davno. Općenito, hrvatsku imigraciju u Argentinu mogli bismo podijeliti u tri glavne faze: prije Prvog svjetskog rata, između Prvog i Drugog svjetskog rata i nakon Drugog svjetskog rata. To bi bile tri velike migracijske struje, za prve dvije struje smatra se da su iz političkih socio-ekonomskih razloga, a treće za isključivo političke.
- Kakvi su vaši hrvatski korijeni, odakle ste porijeklom, iz kojeg dijela Hrvatske?
- Prvi doseljenik (emigrant u Hrvatsku) u mojoj obitelji bio je moj djed Ivan Šantić, koji je došao u Argentinu 1908. Bio je iz Jelse, otoka Hvara, Dalmacija. Moja baka Franka Ivanišević također je došla iz Jelse, otoka Hvara, ali 1922. godine.U one dane je život na otocima bio vrlo težak. U Dalmaciji je došlo do velikog izbijanja filoksere koji je napao sve plantaže vinove loze. Veliki broj Dalmatinaca bio je prisiljen iseliti iz ekonomskih razloga, mnogi od njih su došli u Argentinu. Veliki dio tih emigranata naseljavao se u ovoj regiji u Argentini, južno od provincije Santa Fe, Córdoba, sjeverno od Buenos Airesa, koja je regija stočarstva, gdje su dobili posao na poljima, ali i u velikim gradovima. Bilo je i drugih koji su se naselili u različitim regijama Argentine kao što su Chaco, Patagonia, Cuyo, Capital Federal, itd. Realnost je da u ovoj argentinskoj regiji živi veliki broj Dalmatinaca, a najviše otoka Hvara. Na jugu provincije Santa Fe hrvatska imigracija je treća po količini nakon Talijana i Španjolca.
Nacionalni identitet njeguje se kroz plesove, pjesmu i hranu
- Od čega su živjeli vaši preci pri dolasku u novu zemlju? Kako to da su odabrali Rosario?
- Moji djedovi i bake prvi su se nastanili u polju. Vjenčali su se u gradu Villa Mugueta i otišli živjeti u Villa Cañas gdje su se bavili poljoprivredom, a zatim su došli u veliki grad, Rosario. Imali su dvoje djece, mog oca Tadea i mog ujaka Vicentea.
- Koja ste vi generacija doseljenika i jeste li očuvali hrvatski identitet?
- Hrvati su ostali jako ujedinjeni u ovoj regiji, tvoreći Institucije i nastavljajući vezu s Hrvatskom uvijek, nikad nisu zaboravili svoju Domovinu, a izrazili su je iskazujući svoju kulturu pjesmom, plesom, hranom i drugim običajima.
- Potječete li iz miješanog braka?Kako danas žive Hrvati u Argentini, kakav im je kulturni život, imaju li veze sa starom domovinom?
- Veliki dio tih emigranata stvorio je brakove između Hrvata, drugi su se počeli miješati s onima drugih naroda kao što se događa u bilo kojem društvu, to je bio slučaj moga oca Tadea koji se oženio mojom majkom Beatriz Agliozzo, kćeri Talijana i Španjolke.Odnosno, unuk sam dvojice hrvatskih baka i djedova s očeve strane i talijanskog djeda i španjolske bake s majčine strane.
Međutim, raspoloženje prema Hrvatskoj bilo je toliko snažno da sam se prijavio za hrvatsko državljanstvo. Argentina ima sporazum s većinom europskih zemalja i dopušta dvostruko državljanstvo kao u mom slučaju, odnosno ja sam argentinski i hrvatski državljanin istodobno.
Od najranije dobi privlačila me hrvatska kultura
- Recite nam nešto o sebi – gdje ste rođeni koje ste škole završili, čime se bavite?
- Što se tiče mog života, imam 49 godina, javni računovođa i profesor ekonomskih znanosti, dva stupnja stekao sam na Nacionalnom fakultetu u Rosariju. Uglavnom sam se posvetio podučavanju, radeći kao Profesor u srednjoj i tercijarnoj školi. Od najranije dobi privlačila me hrvatska kultura. S mojom majkom i ocem 2002. godine napravili smo divovsku hrvatsku zastavu, dugu devet metara, široku 4,5 metra u proporcijama i potpuno od tkanine, sve do detalja na štitu.
Ponosim se jer stvarno je lijepa i čuvam je kao jedno od svojih dragocjenosti. Oduvijek sam sudjelovao u aktivnostima hrvatske zajednice u regiji, u zborovima, nogometu, kulturnim izložbama, konferencijama itd.No, najviše me privlači novinarstvo u našem radijskom programu pod nazivom Hrvatski radio Bar. Prije petnaest godina s dvojicom prijatelja, Ivanom Grbačom i Jorgeom Vukovićem, započeli smo s emitiranjem radio programa, motivirani posjetom Aljoše Asanovića i Andrije Kačića Karlina Rosaria kako bismo predstavili knjigu Vatreni lakat, 2005. godine. Zatim su se ekipi naše Radio emisije pridružili i mnogi drugi i danas redakciju čine Faustina Zarić, Carlos Bukovac tri člana utemeljitelja, Jorge Vuković, Ivan Grbač i ja Javier Šantić.Narvno, tu je i veliki broja suradnika, kao što su Oscar Čučković, Renata Garbajs, Carlos Santamaría Morezuelas, Zvonko Jelovina...
Za Emisiju Bar Croata - tri nacionalne nagrade u Argentini
- Radio Bar Croata je projekt ili imate dnevno informiranje ?
- Radio je uzbudljiv, činjenica da se emitira ne samo moduliranom frekvencijom već i na društvenim mrežama Facebook i YouTube omogućava nam komunikaciju s domovinom Hrvatskom i svim njenim dijasporama širom svijeta. Tijekom prijenosa primamo poruke iz Hrvatske, Hercegovine i drugih zemalja u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi i iz svih krajeva svijeta u kojima ima Hrvata, divno je.
- Emisija vam je prepoznata i u Argentini, dobili ste za nju i nagrade?
Za Emisiju Bar Croata Radio je primio tri nacionalne nagrade u Argentini: Lanin de Oro, Cuna de la Bandera i Reyna del Plata.Odlikovanje zbog kojeg sam ponosan kao Hrvat jest ono koje je 2018. godine u austrijskom gradu Salzburgu dodijelio Zapolski princ Magna Joannes Aurelius, nazivajući me Grofom one Kraljevske kuće čiji je dio Hrvatska.
Zauzvrat, naš program je u Hrvatskoj zajednici uspostavio distinkciju pod nazivom: Hrvatski Identitet koji se odaje počast izvanrednim ljudima. Do danas smo dodijelili više od stotinu odlikovanja Hrvatima iz Argentine, pa čak i iz drugih mjesta, između ostalog i bivšoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.
Kolekcija dresova hrvatskog nogometa
- Imate i neobičan hobi, pa recite nešto o svom skupljanju dresova?
- Riječ je o jednom posebnom hobiju - sakupljanju kolekcije dresova hrvatskog nogometa koji smo počeli prije nekoliko godina moj prijatelj Ivan Grbac i ja.Imamo više od 300 dresova hrvatskog nogometa. Zbirka se sastoji od tri glavne kategorije: Nacionalna Reprezentacija HNS, Timovi Lige (Prva, Druga, Treća divizija i Lokalne lige) i Klubovi Hrvatske dijaspore iz cijelog svijeta.
- Kako dolazite do dresova i kakvi su daljnji planovi s kolekcijom?
- Mnogo smo toga kupili na mreži, ali mnoge i dobili na dar. Mnogi prijatelji iz cijelog svijeta saznavši za našu kolekciju šalju nam majicu svojih hrvatskih klubova i dijaspore u Australiji, Kanadi, SAD-u, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Hercegovini...Veliki je ponos primiti sve te darove. Hrvati jako vole nogomet i imaju ogroman osjećaj pripadnosti i ljubavi prema domovini pa to pokazuju i s onima s kojima se poistovjećuju. Tek kad vidite crveno-bijelu kariranu šahovnicu prisutnu na štitovima gotovo svih hrvatskih klubova u svijetu, shvatite njihov osjećaj. Naša je kolekcija doista vrlo cjelovita i nastojat ćemo je nadopunjavati i na dalje, mada je to sada postalo teško s ovom pandemijom i svjetskom ekonomijom. Više o našoj kolekciji možete vidjeti u Facebook grupi: Hrvatska Nogometna Kolekcija ili na YouTubeu. Održali smo konferencije, izložbe i parade u različitim gradovima Argentine. Sanjamo da ćemo moći jednog dana odnijeti kolekciju u Hrvatsku i druge zemlje dijaspore i tako je moći pokazati širom svijeta, ali za to bismo trebali financijsku pomoć čak i s avionskim kartama, nije lako iz Argentine.
Živimo s osjećajem pripadnosti za dvije domovine
- Kakav je osjećaj biti Hrvat u Argentini i koliko ste čvrsto vezani na taj vaš identitet i korijene?
-Teško je objasniti kakav je osjećaj biti Hrvat iz Argentine, osjećaji nemaju objašnjenja, mogu samo reći da je veza s našom domovinom vrlo jaka. Taj osjećaj je neopisiv, a s obzirom na našu aktivnost u programu Radio Bara, također možemo vidjeti što se događa s Hrvatima koji žive u različitim dijelovima svijeta, koji također pokazuju svoju hrvatsku pripadnost iako su daleko. Živimo kao Argentinci, ali istovremeno i kao Hrvati i osjećamo se bogatijima jer imamo osjećaje pripadnosti za dvije Domovine.
- Što Hrvati u dijaspori očekuju od Hrvatske kao svoje (pra)domovine danas ?
- Volio bih da Hrvatska može više iskoristiti potencijal svoje dijaspore, dijaspora je ogromna i iako postoje sjajni odnosi, još se puno toga može učiniti. Na kraju želio bih ovom prigodom poslati veliki zagrljaj svojoj rodbini u Dalmaciji i svim Hrvatima koji žive u Republici Hrvatskoj i cijeloj njezinoj dijaspori. Živjela nam Hrvatska zauvijek!
