Pčela upozorava - tisućljetna veza čovjeka i pčele medarice (Apis mellifera) se slama. Vrsta socijalnih kukaca koja je u procesu brige za potomstvo i preživljavanje zajednice u stanju stvoriti viškove koji itekako odgovaraju čovjeku zapažena je već u prethistorijsko vrijeme. Od prisvajanja meda iz gnijezda u prirodi, u šupljinama drveća i stijena, čovjek je otišao korak dalje. Tom društvu on nudi zaklonište u približenom i priređenom šupljem panju, u pletari od škrabutine (pavit), pa onda u pletari od slame.
Napokon razvija sustav košnica s okvirima, pomaže im u izgradnji gnijezda postavljajući satnu osnovu, dohranjuje ih kada je to potrebno, štiti ih od zime. Kada su se dijagnosticirale bolesti, uspješno ih je počeo liječiti, selekcionira fiziološki jače matice, vodi ih na obilnu ispašu. Pčelarstvo je važna grana gospodarstva. Niz pčelinjih proizvoda: med, matična mliječ, propolis, pčelinji otrov i vosak su itekako značajni za ljudsko zdravlje i kozmetičke proizvode, međutim, još je značajnija korist pčela u oprašivanju brojnih kultura.
U najnovije vrijeme taj sustav se ruši. Sve je više alarmantnih podataka o stradavanju pčela. Ove godine, prema izjavama pčelara i Pčelarskog saveza, pčele su dobro prezimile. Gubitak značajnog broja jedinki i društava dogodio se poslije. Pčelari s našeg područja (iz emisije Plodovi zemlje HRT-a od 12. 5. 2019.) okrivljuju pesticide, posebice insekticide, odnosno neoprezno tretiranje u voćnjacima, vinogradima i na poljima. Kako su te aktivnosti u zaštiti bilja sinkronizirane s pojavom štetnika na nekom području, poljoprivredni proizvođači, u škripcu zbog obilnih kiša i prosječno nižih temperatura, hvataju priliku za tretiranje usjeva ne vodeći računa o ostalom. Pri tome mislim prvenstveno na pčele, čija aktivnost je danja, koje se obično usredotoče na najbližu i najobilniju dostupnu pašu. Tako ugibaju (ili kako se u narodu kaže, umiru) kao kolateralne žrtve te iste poljoprivredne proizvodnje čiji su glavni čimbenici.
Smanjenje populacija pčele medarice je evidentno. Nezapaženo prolaze pokazatelji nestajanja kukaca na nekim područjima. Istraživanjima provedenima unatrag nekoliko godina ustanovljeno je da na jako urbaniziranim, agrarnim i industrijaliziranim područjima nestaje i do 80 % kukaca u odnosu na populacije i vrste prisutne prije 50-ak godina. Jasna je povezanost ukupnih negativnih učinaka u okolišu koji emitira i stvara čovjek s posljedicama na ukupni živi svijet, na gubitak bioraznolikosti. Jesu li sve te spoznaje dovoljne za promjenu ponašanja, od pojedinaca do velikih koncerna, društava?
Dakle, pčela upozorava – samo da ne bude prekasno.
