Svima je već znano da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Republike Hrvatske nedostaje primarnih pedijatara. Prema postojećoj mreži zdravstvenih ustanova potrebno je 330 pedijatara. Broj aktivnih pedijatara je 243, prosječne dobi 53 godine. U 91 % radi se o liječnicama. Iznad 60-te godine radi 85 pedijatara, od toga 32-je ih je starije od 65 godina. Već sada nedostaje 87 pedijatara, za 5 godina će to biti još više. Pojedini pedijatri rade i u 8 deceniji života. Sve to govori u prilog da je problem gorući - napominje poznata hrvatska pedijatrica i predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju dr. med. spec. ped. Mirjana Kolarek Karakaš.
- Trenutno prosječan broj djece u skrbi pedijatra u PZZ je 1417. Još nedavno je taj broj bio 1200. Brojke govore same za sebe! Uzrok stanja u kojemu smo danas je nepravovremeno i u diskontinuitetu raspisivanje natječaja za specijalizaciju iz pedijatrije. Vladajuće strukture su očekivale priljev specijalista pedijatara iz zemalja našeg okruženja, iz Rumunjske, Ukrajine, ali to se nije dogodilo. Trenutno je na specijalizaciji 79 liječnika. Specijalizacija iz pedijatrije traje 5 godina. Hrvatsko pedijatrijsko društvo i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju predlažu da se specijalizacija skrati na 4 godine, kako bismo što prije pokrili manjak pedijatara. Na žalost zdravstveni sustav želi manjak pedijatara u PZZ nadoknaditi na štetu kvalitete zdravstvene zaštite djece, zakidanjem djece školske dobi, na način da se administrativno, silom ispisuju djeca starija od 7 godina od pedijatra i upisuju kod liječnika obiteljske medicine. Imajmo na umu da su i obiteljski liječnici opterećeni prekobrojnim pacijentima i više puta je roditeljima teško pronaći liječnika za svoje dijete. Podsjećam da je po Konvenciji UN-a čija potpisnica je i RH, dijete do 18 godine života.
Bolesna djeca hospitaliziraju se na Pedijatriji do 18-te godine a ne na Internom odjelu. Pedijatri su uglavnom opterećeni prekobrojnim pacijentima ali postoje pedijatrijski timovi s manjim brojem djece predškolske dobi te su u mogućnosti zbrinjavati i određeni broj djece školske dobi. Mreža pedijatrijskih ordinacija napravljena je prema broju djece do 14 godina. Zašto silom ispisivati djecu školske dobi ako kod postojećeg pedijatra ima mjesta? Protiv smo prisilnog ispisivanja! Time se slaže i većina roditelja školske djece. Izbor doktora je slobodna volja roditelja koji na to ima pravo. Sveobuhvatnu skrb predškolskog djeteta obavlja pedijatar. Osobita vrijednost leži u preventivnoj djelatnosti. Pedijatri su ti koji proizvode zdravlje. Zdravlje naroda ovisi o zdravlju djece. Svaki euro uloženi u dijete vraća se 7 puta. Danas, kada svako treće dijete u dobi od 8-9 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu, 10 posto djece od 7 godina nije zrelo za upis u školu, kada se rađa sve više djece prije termina s raznim neurorizicima što kasnije rezultira teškoćama u razvoju, kada raste broj djece koja žive u siromaštvu, djece kojima je ugroženo mentalno zdravlje, važnije je nego ikada tko brine o zdravlju djece.
Djeca nisu sama po sebi zdrava. Njihovo je zdravlje u rukama pedijatara. I djeca iznad 7 godine života zavrijeđuju najbolje moguću zdravstvenu zaštitu, najkompetentnijeg stručnjaka. I u toj dobi postoji potreba za posebno pojačanom brigom i skrbi. Specijalizacija iz pedijatrije daje kompetencije skrbi za dijete do 18 godine. Socijalni aspekt zdravlja nije zanemariv. Prema definiciji WHO zdravlje nije samo nedostatak bolesti već psihičko, fizičko, socijalno i ekonomsko blagostanje. Stoga je od neobične važnosti naša specijalizacija koja obuhvaća sve aspekte zdravlja.
U toku je izrada prijedloga plana specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika za petogodišnje razdoblje, od 2025. do 2029. godine.
Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju apelira na zdravstveni sustav, Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, lokalnu vlast, da zajedno, u interesu naše djece pronađemo rješenje, dugoročno i pravedno a ne ishitreno i preko noći. Brza rješenja nisu uvijek najbolja rješenja.
Iako smo preoptereći brojem pacijenata, administracijom, povećanim obujmom posjeta zbog otvaranja bolovanja i pisanja ispričnica ipak smo mi pedijatri najpozvaniji, najeduciraniji, najkompetentniji za skrb o zdravlju djeteta. Prisilno ispisivanje školske djece nije najbolji način uređenja sustava. Neophodno je u suradnji s Hrvatskim društvom za preventivnu i socijalnu pedijatriju napraviti strategiju, kontinuirano i u skladu s potrebama raspisivati specijalizacije iz pedijatrije, naći načina da se privuku mladi liječnici, motivirati ih za specijalizaciju iz pedijatrije, istovremeno rasteretiti postojeće pedijatre koji marljivo rade i tiho, na svojim leđima nose teret zaostalih dugova prošlosti.
