Konačno je postignut dogovor o završetku rata, a samo nekoliko sati prije toga, u srijedu, Trump je iz Éviana upozorio Iran: „Ako se ne budu lijepo ponašali, ponovno ćemo bacati bombe izravno na njihove glave.“
Sporazum su potpisali američki predsjednik Donald Trump i iranski predsjednik Masud Pezeškian na kraju zasjedanja skupine država G7, nakon večere koju je priredio francuski predsjednik Emmanuel Macron u palači Versailles. Odmah je stigla potvrda iz Teherana da je „dogovor zaključen potpisima obaju predsjednika“. U tom trenutku, prema riječima posrednika u pregovorima, pakistanskog premijera Šehbaza Šarifa, „dogovor postaje punovažan“. Kao prvi korak Iran će odmah otvoriti Hormuški tjesnac, a SAD će ukinuti pomorsku blokadu.
To bi značilo završetak i svih borbi u Libanonu, premda će to u određenoj mjeri ovisiti o ponekad nepredvidljivom ponašanju Izraela. Pitanje urana nije u cijelosti riješeno. Naime, Iran se odrekao razvoja nuklearnog oružja i pristao na razrjeđivanje visoko obogaćenog urana, ali konačan dogovor o nuklearnom programu još nije postignut te bi trebao biti usuglašen u roku od 60 dana. SAD će odmrznuti iranska financijska sredstva i istodobno uspostaviti fond za obnovu Irana u iznosu od 300 milijardi dolara.
U svemu navedenom najvažnija je činjenica da je završen rat koji su SAD i Izrael započeli 28. veljače ove godine, a koji je nastavljen raketiranjem iz Irana prema većini okolnih država u kojima su smještene američke vojne baze. Hormuški tjesnac bio je zatvoren za plovidbu, čime je bilo ugroženo svjetsko gospodarstvo, dok su SAD blokirale sve iranske luke u Perzijskom zaljevu. Već ovoga petka u Švicarskoj počinju tehnički razgovori o konkretnim detaljima provedbe postignutog dogovora.
Kako su reagirale zainteresirane strane? Iranski predsjednik Pezeškian pozdravio je dogovor kao „povijesni dokument i poruku snažnog Irana da će mir biti ostvaren uz obvezno uzajamno poštovanje“.
Reakcija Donalda Trumpa bila je nešto slikovitija i ponajprije usmjerena prema domaćoj javnosti: „Oni koji misle da dogovor s Iranom nije dovoljno strog ili su ljubomorni, ili nepametni, ili slabi ljudi“, a svoje riječi potkrijepio je „rekordno visokim rastom burzovnih indeksa i padom cijena nafte“. Najviše domaćih kritika odnosi se na činjenicu da pitanje nuklearnog programa nije konačno riješeno.
Prvi tanker sa 76 tisuća tona ukapljenog zemnog plina, pod francuskom zastavom, prošao je ovoga četvrtka kroz Hormuški tjesnac, samo nekoliko sati nakon postizanja dogovora između Irana i SAD-a.
U čemu je zapravo značajan ovaj dogovor Irana i SAD-a?
Živimo u globalno povezanom svijetu u kojem jedna kriza utječe na drugu. Smanjenje jedne krize može pojačati neku drugu, ali u svakom slučaju manje kriza znači i manje ljudskih žrtava. Ovaj sporazum o stanju na Bliskom istoku smanjuje vrlo velik rizik koji je nastupio 28. veljače napadom SAD-a. Možemo reći da je regionalna stabilnost na Bliskom istoku sada veća, ali da istodobno raste pritisak na Rusiju.
SAD se sada može više usredotočiti na Ukrajinu, a upravo u četvrtak, kada je zaživio dogovor između SAD-a i Irana, ukrajinska vojska izvela je jedan od najvećih napada na Rusiju, i to duboko u moskovsku regiju. Pojedini dijelovi regije našli su se u dimu zbog požara u industrijskim postrojenjima i skladištima nafte nedaleko od ruskoga glavnog grada, nakon pogodaka dalekometnih dronova i raketa.
Prve procjene govore da ukrajinski napad na Moskvu pokazuje kako se rat premješta u fazu u kojoj Rusija postupno gubi monopol nad sigurnošću vlastitog teritorija.
Dogovor s Iranom za SAD znači smanjenje jednog velikog strateškog opterećenja, pa se njegov utjecaj u Ukrajini može brzo promijeniti u smjeru većih zahtjeva prema Rusiji da konačno pristane na mirovne pregovore. Za Iran dogovor predstavlja veliko olakšanje i povratak života u normalnije okvire, premda uz golemo opterećenje obnove razorenih stambenih i gospodarskih objekata te vojne infrastrukture.
Za Izrael je ovo, s obzirom na njegove ambicije, nepovoljan ishod jer se sada može naći u blažoj međunarodnoj izolaciji i pod manjom zaštitom SAD-a.
U najslabijoj poziciji sada je Rusija, koja više ne može računati na tako snažno partnerstvo s Iranom. Zbog toga će morati više pozornosti posvetiti vlastitoj sigurnosti i teritoriju, a manje svojim širim geopolitičkim ambicijama. Rusija se tijekom rata u Ukrajini znatno iscrpila u naoružanju, logistici, mehanizaciji i ljudstvu.
Ukratko, veća stabilnost na Bliskom istoku mogla bi otvoriti prostor za završnu fazu rata u Ukrajini i početak ozbiljnijih mirovnih pregovora, u kojima bi zasigurno sudjelovali SAD, Europska unija, Velika Britanija, Rusija i Ukrajina.
Tako možemo zaključiti da je sporazum između Irana i SAD-a značajno promijenio geopolitičke odnose. Iako donosi veće izglede za stabilnost na Bliskom istoku, istodobno može utjecati na razvoj događaja u Ukrajini. Time se otvara mogućnost približavanja mirovnim pregovorima, premda sigurnosna situacija u Europi i dalje ostaje vrlo složena. Ukrajina u takvom razvoju događaja vidi novu priliku za izlazak iz dugotrajnog rata koji traje već petu godinu.
Okvirni sporazum između SAD-a i Irana već je bio digitalno potpisan u nedjelju, a u petak će ga visoki američki i iranski predstavnici svečano potpisati i u Ženevi.
Odmah nakon potpisivanja trebali bi započeti 60-dnevni pregovori o konačnom rješenju između SAD-a i Irana radi trajnog okončanja sukoba koji je 28. veljače započeo američko-izraelskim napadima na Iran.
Od 8. travnja između Irana i SAD-a na snazi je bilo primirje, koje su obje strane ipak više puta prekršile.
