Kako može turizam preporoditi domaće krajeve i zajednice?
Odgovore na ovako ambiciozna pitanja, kada turizam najčešće registriramo kao zbir noćenja u sezoni, može dati samo znanost potkrijepljena pravim programima i spremnošću na ulaganja u znanje te njegovanje stoljetnih tradicija u očuvanju prirode, kulture i narodnih običaja. Upravo je to ovih dana bilo središnje pitanje Međunarodnog foruma „Regenerativni turizam u praksi – krajevi, zajednice, javne institucije i civilno društvo“. Nije slučajno što se forum održao upravo uoči 27. rujna, Svjetskog dana turizma.
Forum je dio programa Interreg Euro-MED Europske unije, usmjerenog na regionalni razvoj, a u ovom slučaju riječ je o projektu Regenera4MED, koji povezuje deset partnera iz šest sredozemnih država. Regenerativni pristup provjerava se, ispituje i istražuje na šest geografskih pilotnih područja u sredozemnim regijama: Kataloniji, Liguriji, Abrucu, Kreti, Korzici i Dalmaciji, odnosno na Hvaru.
Projekt nastoji razvijati i provjeravati načine na koje turizam može pridonijeti društvenoj i prirodnoj otpornosti te dugoročnoj vitalnosti lokalnih područja. Geografski institut Antona Melika Znanstvenoistraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, ujedno i domaćin ovog međunarodnog foruma, pripremio je konceptualne osnove za rad na pilotnim područjima te sudjeluje u razvoju integriranog modela upravljanja i programa osposobljavanja na području regenerativnog razvoja turizma. Ovako koncipiran forum u Ljubljani otvorio je šire pitanje o budućnosti turizma: što turizam stvara za domaće ljude, kulturu, prirodu i prostor na kojem djeluje i posluje?
To bi ubuduće trebao biti zaokret, odnosno preokret, od stajališta da je turizam djelatnost koja prije svega koristi neki kraj i njegovu prirodnu sredinu prema razumijevanju turizma kao djelatnosti koja može dugoročno skrbiti o kraju i njegovu razvoju. Upravo to središnje pitanje vitalnosti turističkih krajeva projekt Regenera4MED provjerava u praksi. Regenerativni turizam nije neki novi oblik turizma ili turističkog proizvoda. Kako je naglasila većina znanstvenika na ovom forumu, riječ je o novom načinu razmišljanja o odnosu između turizma i prostora, odnosno o tome kako turizam može pridonijeti ekološkoj, kulturnoj i društvenoj vitalnosti turističkog kraja, naravno, u suzvučju sa širim prostorom i lokalnim zajednicama. To bi trebali biti odgovori na konkretne potrebe konkretnih prostora i ljudi koji tamo stalno žive, a sve to mora biti povezano s kulturom, poljoprivredom i djelovanjem lokalnih zajednica. O tim konkretnim, a vitalnim pitanjima prostora i ljudi u regenerativnom turizmu te radu na terenu Dalmacije govorila je glavna gošća ovog foruma, dr. Irena Ateljević, međunarodno priznata znanstvenica i savjetnica za regenerativni razvoj.
Ona je sugerirala da mjesto ili selo trebamo razumjeti kao živi sustav u kojem turizam nije izoliran od prirode, kulture, poljoprivrede, lokalnog gospodarstva i zajednice. Irena nam je predstavila svoj životni put. Rođena je na dalmatinskom otoku Murteru i još danas ponosno tvrdi da je prava „Murternika“. Nakon studija u Zagrebu i života u blizini Opatije, „mjesta s najdužom turističkom tradicijom u Hrvatskoj“, na putu svojih ambicija skrasila se na Novom Zelandu, koji je tada pozivao mlade stručnjake. Kasnije se, nakon doktorata i akademske karijere, vratila u Hrvatsku, gdje je u blizini Nacionalnog parka Krka osnovala Centar Terra Meera te aktivno surađuje u lokalnim i međunarodnim projektima, među kojima je i Regenera4MED, u kojem se provjeravaju novi modeli turizma u šest sredozemnih regija.
Bila je, kako kaže, frapirana masovnim turizmom temeljenim na velikom kapitalu, koji je osiromašio i kraj i stanovništvo pojedinih turističkih destinacija, primjerice egzotičnih otoka Fidžija u južnom Pacifiku. Slučaj Maora na Novom Zelandu bitno je drugačiji. Oni se danas uvažavaju i uključuju u sve pore života, pa tako i u turizam. Evo njezina glavnog pitanja o regenerativnom turizmu: „Što turizam može učiniti za regeneraciju kraja, za regeneraciju poljoprivrede, za obnovu svih napuštenih izvora života i djelatnosti, ako od toga ima korist lokalna zajednica?“ Ateljević to ilustrira regenerativnim potezom u središtu Šibenika: Počeli smo s akcijom ‘Dajmo lokalno!’ i pomagali smo malim proizvođačima u trženju njihovih proizvoda, poticali razmjenu znanja i zaštitu kulturne baštine. Trenutačno nove modele turizma provjeravamo u Starom Gradu na Hvaru, ali nije sve išlo lako.“ Pitam dr. Ateljević kako je bilo s njezinim rodnim Murterom i Kornatima. Odgovorila mi je razočarano i kratko: „Nikako!“
Pitam je dalje zašto, a ona odgovara: „Bilo je to prerano jer nije bilo razumijevanja.“ Vratimo se Hvaru. Njegov primjer u okviru ovog projekta objašnjava nam koordinator Marjan Dumanić iz Javne ustanove RERA Splitsko-dalmatinske županije: „Gradić Stari Grad ima oko 2000 stanovnika, ali ljeti ih je nekoliko puta više. Mjesto stoji na temeljima grčkog grada Farosa, ali i svuda u mjestu i okolici nalazi se obilna baština starih kultura, u dobroj mjeri očuvanih. Odabrali smo Poje Hvar. Na lijepo uređenom obiteljskom imanju obrađuju vrt i uzgajaju vlastito povrće za pripremu domaćih, lokalnih jela, i to u obliku gastronomskog iskustva – od vrta do pripreme i kuhanja, serviranja i uživanja.“
O tome je posljednju riječ rekla Irena Ateljević: „Toliko toga uvozimo, a imamo takav potencijal za lokalnu, najtraženiju kuhinju. Doista, regenerativnog turizma nema ako nema lokalnih izvora lokalne ekološke hrane. To je za mene ključno jer hrana u Dalmaciji jest glavni sadržaj turizma.“ Naravno, bilo je riječi i o slovenskim primjerima regenerativnog pristupa turizmu – od alpskih predjela i skrivenih planinskih dolina s osamljenim seoskim imanjima do, primjerice, izvornog seoskog posjeda na slovenskoj obali. Zasigurno će cjelovitost ovakvih projekata i njihova primjena u praksi otvoriti put punoj vitalnosti turistički atraktivnih sredina. I još jedna misao koja osvježava morski i planinski zrak: „Turisti će sve manje odlaziti tamo gdje je velika gužva, a sve više tamo gdje uživaju u lokalnoj hrani i lokalnom, mirnom ozračju. Sve više ljudi će se na selu probuditi, ali to se neće dogoditi odmah, a već se događa“, rekla je dr. Irena Ateljević. I treba vjerovati u ovakve projekte koji niču iz povijesti, kulture i iskustava naših starih.
Ivan Botteri
