Nema nikakve dvojbe da će vrlo iskusan i spretan političar Janez Janša ovoga četvrtka predstaviti 15 kandidata za nove ministre, koje je odabrao među svojim najlojalnijim pristašama, te ih predložiti na glasovanje u slovenskom parlamentu, gdje mu je već osigurana većina zastupničkih glasova.
Tijekom predstavljanja kandidata pred parlamentarnim odborima čuli smo niz preglednih prikaza stanja u pojedinim resorima i mnoštvo obećanja o budućim uspjesima nove vlade, potkrijepljenih brojnim idejama. Oporba je, riječima dosadašnjeg premijera dr. Roberta Goloba, na sve to imala samo jednu želju: „Neka se ostvare pa će svima nama biti bolje.“ Dodao je i: „Nećemo glasovati protiv, ali ćemo ostati suzdržani.“
To ipak predstavlja novu političku kulturu koja nagovještava pozorno praćenje političkih poteza, temeljitu analizu i podnošenje argumentiranih protuprijedloga. Poznato je da su razlike u strateškim pogledima između lijeve, poražene strane i desne, pobjedničke strane velike, no o tome će suditi praksa, kako tvrde i jedni i drugi.
Ako krenemo od vanjskopolitičkih okvira koji će oblikovati novu sliku Slovenije u svijetu, vidljivo je nekoliko zaokreta. U odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama bit će više uzajamnih simpatija. Budući ministar vanjskih poslova Tone Kajzer bio je, doduše kratko vrijeme, slovenski veleposlanik u SAD-u, što se može smatrati jednim od razloga njegova imenovanja na tu dužnost.
Pred odborima za vanjsku politiku i europske poslove Kajzer je istaknuo da „transatlantski odnosi ostaju temeljni stup povezivanja“, pri čemu će nastojati ojačati strateški dijalog sa SAD-om na područjima gospodarstva, tehnologije, energetike i kibernetičke sigurnosti. Naglasio je da Slovenija mora biti vjerodostojan partner SAD-u koji ispunjava svoje obveze i pridonosi zajedničkoj obrani.
Na pitanje o mogućem priznanju Palestine Kajzer nije dao izravan odgovor, objasnivši da je „međunarodno priznanje politički čin“, te dodao da podržava nastavak humanitarne pomoći Palestini. O Izraelu je govorio drukčije:
„Ni u kojem slučaju više nećemo osuđivati Izrael niti donositi moralne i vrijednosne ocjene. Nastojat ću da se odnosi s Izraelom postave u realne okvire koji omogućuju dijalog, ali ne preko medija, jer trebamo čuti stajališta obje strane.“
Govoreći o Rusiji i Ukrajini, Kajzer je dao naslutiti da bi slovenska vlada mogla biti još dosljednija u podršci obrani Ukrajine:
„Slovenija će i dalje podupirati Ukrajinu, ali ćemo dodatno razmotriti možemo li našu potporu učiniti još učinkovitijom.“
Budući šef slovenske diplomacije govorio je o više prioriteta. Osim glavnog oslonca vanjske politike, koji vidi u odnosima sa SAD-om, istaknuo je i ulogu Slovenije u Europskoj uniji i NATO-u, koje smatra „dvama temeljnim stupovima zajedničke sigurnosti“, uz jačanje gospodarske diplomacije. Međutim, u tom kontekstu, kao ni u cijelom izlaganju, nije spomenuo ulogu Ujedinjenih naroda.
Kajzer također ističe potporu proširenju Europske unije na države Zapadnog Balkana, dok kao ključni stup vanjske politike navodi dobre susjedske odnose i regionalnu suradnju u srednjoj Europi.
Govoreći konkretnije o odnosima sa susjednim državama – Italijom, Austrijom, Mađarskom i Hrvatskom – Kajzer je ocijenio da su dobri odnosi sa susjedima od vitalne važnosti za gospodarsku suradnju, prometnu i energetsku povezanost, upravljanje migracijama te kvalitetu života slovenskih manjina u tim državama.
O odnosima s pojedinim državama nije govorio detaljnije, što djelomično potvrđuje da oni nisu jednako razvijeni ili da postoje određeni problemi, ali i pozitivna iskustva iz prošlosti. S Italijom i Austrijom još uvijek postoje pitanja vezana uz položaj slovenske manjine, koja je u tim državama brojnija nego u Mađarskoj. U odnosima s Hrvatskom još uvijek nije postignut konačan dogovor o preciznom obilježavanju granice na kopnu i moru.
U slovenskoj i hrvatskoj javnosti često se ističe da su odnosi između dviju država primjer prijateljstva te da je tome značajan doprinos dao upravo Janez Janša. Treba reći da je to u prvim danima stvaranja hrvatske neovisnosti doista bilo tako. Kasnije su se pojavila pitanja vezana uz još uvijek nedovoljno istraženu pozadinu trgovine oružjem tijekom prvih godina Domovinskog rata, u kojoj je važnu ulogu imao upravo Janša.
Činjenica je da su Janša i dosadašnji hrvatski premijeri, kao i predsjednici Republike Hrvatske, u međunarodnoj politici često zastupali slična stajališta i provodili usklađene aktivnosti. Jedina ozbiljnija točka razilaženja odnosila se na pitanje granice. Tako je Janša jednom prilikom, tijekom predizbornog skupa povodom Dana državnosti, uzviknuo:
„Ne damo Piranski zaljev ni Trdinov vrh (Svetu Geru)!“
Tada je, prisjećamo se, prvi hrvatski veleposlanik u Sloveniji, dr. Miljenko Žagar, prosvjedno napustio svečanost obilježavanja Dana državnosti u Ljubljani.
U međuvremenu su se, osobito na gospodarskom planu, odnosi između Slovenije i Hrvatske znatno poboljšali. Nova slovenska vlada i hrvatska vlada danas imaju vrlo slična vanjskopolitička stajališta te nasljeđuju vrlo solidnu gospodarsku suradnju.
Upravo ovoga tjedna hrvatska tvrtka Atlantic Grupa otvara nove proizvodne kapacitete za robnu marku „Argeta“ u Rogaškoj Slatini. Time njezin vlasnik i ugledni gospodarstvenik Emil Tedeschi, ujedno promotor hrvatskog i slovenskog sporta, potvrđuje da je prijateljstvo između Slovenije i Hrvatske izgrađeno na čvrstim temeljima. Upravo zato postoji očekivanje da će odnosi dviju susjednih država u budućnosti biti još bolji.
Ipak, u svemu, pa tako i u gospodarskoj diplomaciji koju ističe budući ministar Kajzer, vrijedi pravilo da diplomacija mora donositi i konkretne rezultate. Kako smo ovoga utorka mogli čuti od jednog slovenskog publicista i novinara, „odnosi među državama često su povezani s interesima“.
Možda je upravo to onaj nevidljivi stup koji usmjerava suradnju i prijateljstvo između Slovenije i Hrvatske.
