Na prvoj godišnjoj konferenciji o nabavi građevinskih radova „Kako provesti nabavu radova bez rizika izvođača i naručitelja“, u organizaciji HUP-Udruge poslodavaca graditeljstva, istaknuti su ključni zaključci koji naglašavaju hitnost promjena u zakonodavstvu i praksi javne nabave radova:
U praksi je utvrđeno da je zakonodavni okvir koji uređuje javnu nabavu radova manjkav te je stoga nužno izmijeniti Zakon o javnoj nabavi, Zakon o obveznim odnosima i Ovršni zakon.
Praksa pokazuje da su domaći ponuditelji diskriminirani te u nepovoljnijoj poziciji od stranih ponuditelja, osobito od ponuditelja iz trećih zemalja koji su uobičajeno subvencionirane državne kompanije što na našem tržištu građevinskih radova nelojalno konkuriraju domaćim građevinskim kompanijama, zbog nepoštivanja Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ili čak neisplate plaća za radnike koji rade u Hrvatskoj, već isplate vrše u matičnim zemljama, nedovoljne kontrole navedenih obveza od strane Porezne uprave ili Inspekcije rada, manjkavog zakonodavnog okvira i manjkave natječajne dokumentacije koja ne sadrži kvalitetne kriterije za odabir i isključenje ponuditelja propisane i važećim propisima.
U cilju odgovornog upravljanja javnim novcem, razvoja hrvatskog gospodarstva i zaštite domaćeg građevinskog sektora od nelojalne konkurencije iz trećih zemalja, nužno je primijeniti propisane alate koji naručiteljima i zakonodavcu već stoje na raspolaganju vezano uz ograničavanje pristupa postupcima javne nabave takvim ponuditeljima iz trećih zemalja. Pogotovo treba uzeti u obzir da je teško provjeriti reference izdane od strane naručitelja iz trećih zemalja te da je gotovo nemoguće provjeriti poštuju li ponuditelji iz trećih zemalja kolektivne ugovore koji ih obvezuju, što svakako dodatno stavlja domaće ponuditelje u neravnopravni položaj. Stoga je nužno detaljnije regulirati kako strani ponuđači dokazuju reference.
Snažno se preporuča kvalitetnija priprema dokumentacije o nabavi. Izmjene ugovora o građenju su vrlo česte, što je nerijetko posljedica loše pripremljene projektne dokumentacije. Preporuča se naručiteljima prilikom javne nabave usluga projektiranja, osim cijene, uvrstiti i druge kriterije za odabir ponude, koji će omogućiti kvalitetniju izradu projektne dokumentacije. Također, u ugovorima o građenju potrebno je detaljno definirati materiju izmjene ugovora, što sad često nije slučaj.
Navedeno je nužno zbog lakšeg pravdanja troškova koji bi bili financirani iz EU fondova te zbog otklanjanja neizvjesnosti među ugovornim stranama.
Zadužnica, kao sredstvo osiguranja, vrlo je nepovoljna za pojedine svrhe za koje se koristi, a pogotovo kad se njome osigurava neka činidba. Problematičan je njezin apstraktni karakter, prenosivost te nemogućnost reguliranja roka važenja. Stoga se preporučuje izmjena Ovršnog zakona i pravilnika koji reguliranju zadužnice te da se uvrsti dodatna vrsta „činidbene zadužnice“ u kojoj bi se ispunjenje moglo različito regulirati obzirom na ispunjenje uvjeta, rok i prenosivost.
Ugovor o građenju potrebno je detaljnije regulirati Zakonom o obveznim odnosima, obzirom da mnoga bitna pitanja sad njime nisu uređena.
Nužne su izmjene Zakona o javnoj nabavi, osobito je nužno propisati primjenu trgovačkih običaja odnosno običajnog prava pri nabavi građevinskih radova. U graditeljstvu se Posebne uzance o građenju primjenjuju desetljećima, njihova primjena je ustaljena, te obzirom na šturu regulaciju ugovor o građenju u izvorima prava, nužno je da se ove uzance primjenjuju u postupcima javne nabave. Potrebno je jasnije regulirati kriterije za isključenje ponuditelja te se apelira na javne naručitelje da primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo redovito primjenjuju kao kriterij za isključenje neadekvatnih ponuditelja kao i korištenje hrvatskog jezika od strane stručnjaka – inženjera gradilišta i voditelja radova.
