Domaći drvoprerađivački sektor svoju konkurentnost više ne može temeljiti samo na dostupnosti kvalitetne sirovine i jeftine radne snage, već se mora okrenuti modernizaciji proizvodnje, digitalizaciji i robotizaciji te unaprjeđenju dizajna, odnosno međunarodnog brendiranja. Sve to zahtijeva ozbiljne investicije koje neće biti moguće realizirati bez iskorištavanje europskih fondova – poruka je struke s predstavljanja rezultata istraživanja „Analiza stanja i perspektive u sektoru prerade drva i proizvodnje namještaja u RH“ u organizaciji Hrvatske gospodarske komore.
„Ovo je vrlo potentna industrijska grana, ali ima niz razvojnih problema koje moramo adresirati u idućem razdoblju. Trebamo raditi na brendingu i podizanju kvalitete, a to traži puno ulaganja, u čemu će ključnu ulogu igrati bespovratna sredstva EU-a“, uvodno je istaknuo predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK Igor Leščić, a na koliko europskog novca sektor može računati pojasnila je ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak.
„U sklopu nove kohezijske politike, kroz dva konkretna cilja – pametna i zelena Hrvatska, biti će dostupno oko milijardu eura ulaganja za razvoj regija, a jedan od najznačajnijih industrijskih sektora u toj priči biti će drvoprerađivački. On otvara velike prilike za razvoj panonske regije, Like, ali i sjevera Hrvatske“, izjavila je Tramišak.
Ministrica poljoprivrede Marija Vučković kazala je da je izvoz branše u prva tri mjeseca 2021. porastao za 315 milijuna eura u odnosu na isto razdoblje lani. „Ne možemo biti zadovoljni brojkama kad govorimo o izvozu namještaja, međutim, i tu imamo rast od 7 posto koji je sličan rastu uvoza. To pokazuje da se vanjskotrgovinska bilanca u toj kategoriji nije pogoršala, a zajednički ćemo raditi sa svim dionicima sektora na budućem razvoju“, poručila je Vučković.
Potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević je naglasio kako razvoj drvoprerađivačkog sektora ne možemo više temeljiti na dostupnosti kvalitetne sirovine. „Imamo nedovoljne kapacitete za proizvode visoke dodane vrijednosti. Ako promatramo vanjskotrgovinsku razmjenu od 2016. do danas, imali smo kontinuirano povećanje uvoza, a suficit nam se smanjio za 170 milijuna eura. Problem je i struktura te razmjene u kojoj uvoz namještaja prelazi 50 posto, dok su u izvozu s 45 posto zastupljeni proizvodi s najnižim stupnjem obrade. Zato je jasno da država treba podvući crtu, napraviti bilancu i vezanu uz novu strategiju odrediti prioritete“, smatra Kovačević.
Voditelj Odbora za EU fondove i politike pri Udruženju drvno-prerađivačke industrije HGK Ivić Pašalić prezentirao je stanje u sektoru naglasivši kako drvno-prerađivačka industrija zapošljava 25.000 radnika što je gotovo 11 posto ukupno zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Sektor čini preko 2000 tvrtki od kojih 95 posto spada u mikro i male firme, a prosječna plaća u branši 2020. je iznosila 672 eura (rast od 5 posto u usporedbi s 2019.).
Sektor ostvaruje prihode od 1,86 milijardi eura godišnje, izvozi preko milijardu eura i ostvaruje suficit robne razmjene od 376 milijuna eura. Pašalić je istaknuo kako je struktura izvoza nezadovoljavajuća jer od ukupnog izvoza djelatnosti gotovo 790 milijuna eura čini izvoz proizvoda od drva, dok tek 265 milijuna otpada na izvoz namještaja. Kao slabosti sektora vidi nisku profitabilnost i produktivnost rada, lošu kapitaliziranost i nelikvidnost, prosječnu nisku razinu tehnološkog razvoja, investicija i inovacija te slabu međunarodnu prepoznatljivost. S druge strane, plusevima smatra dugogodišnju tradiciju domaće drvne industrije, visok potencijal za razvoj, izvoznu orijentaciju te činjenicu da se većina tvrtki nalazi u ruralnim područjima.
Većina drvoprerađivača investira u nabavu opreme i strojeva te obrtni kapital, dok je digitalizacija i razvoj na začelju. Četvrtina tvrtki je protekle tri godine primala bespovratna sredstva iz EU, iako ih preko polovice smatra europski fondovi nisu dovoljno dostupni.
Sami poduzetnici kao glavne ograničavajuće faktore rasta ističu rastuće troškove rada, prekomjerno oporezivanje, male marže i nedostatak kvalificiranog kadra.
„Ozbiljno je zaostajanje domaćih tvrtki za trendovima Industrije 4.0 u smislu automatizacije, robotizacije i digitalizacije proizvodnih procesa te posljedično sve manja konkurentnost na svjetskom tržištu. Stoga su nam ciljevi restrukturirati i tehnološki unaprijediti drvno-prerađivačku industriju, poticati više razrede dovršenosti tehnološki i dizajnerskih proizvoda, odnosno proizvoda s identitetom tvrtke i zemlje podrijetla“, zaključio je Pašalić.
Nositelj istraživanja je Udruženje drvno-prerađivačke industrije HGK, a provedeno je u suradnji s konzultantskom kućom Pricewaterhousecoopers Savjetovanje kako bi nadležnim institucijama poslužilo kao smjernice za izradu Nacionalnog plana razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske za razdoblje od 2022. do 2030. godine temeljene na razvojnim i investicijskim potrebama drvne industrije.
