U znak poštovanja prema nevinim žrtvama i opomene suvremenom čovječanstvu
Dan sjećanja na žrtve katinjskog masakra (polj. Dzień Pamięci Ofiar Zbrodni Katyńskiej) predstavlja jedan od najsnažnijih moralnih stupova suvremene poljske povijesne svijesti. Obilježava se svake godine 13. travnja, na dan kada je nacistička Njemačka 1943. godine otkrila masovne grobnice poljskih oficira i intelektualaca u katinjskoj šumi kraj Smolenska. Ovaj državni memorijal, koji je poljski Sejm ustanovio 14. novembra 2007. godine, ima zadatak da sačuva sjećanje na zločin koji je decenijama bio prekriven plaštom laži, poricanja i političke manipulacije.
Katinj je simbol istine koja je predugo bila prikrivana, simbol bola koji nadilazi generacije i granice, i simbol zločina koji ni nakon više od osam decenija nije dobio punu pravnu satisfakciju. U proljeće 1940. godine, po direktnoj naredbi sovjetskog rukovodstva, posebno Lavrentija Berije i Staljina lično, pripadnici sovjetskog NKVD-a izvršili su masovna pogubljenja nad više od 22.000 pripadnika poljske intelektualne i vojne elite. Među njima su bili oficiri, ljekari, advokati, svećenici, profesori, pisci – ljudi koji su činili okosnicu poljske nacije. Na hiljade njih je streljano metkom u potiljak, po ubrzanom postupku, bez suđenja, bez prava na obranu. Sovjetski Savez je, sve do svoje propasti, negirao odgovornost za ovaj zločin, pripisujući ga nacistima, iako su dokazi neumoljivo ukazivali na sovjetske organe. Tek 1990. godine, Mihail Gorbačov je djelomično priznao odgovornost, a 2010. tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev potpisao je uredbu kojom se priznaje da je zločin izvršio NKVD. Ipak, Ruska Federacija nikada nije pravno kvalificira ovaj čin kao zločin protiv čovječnosti niti ga formalno osudila na način koji bi bio dostojan pravde koju žrtve i njihove porodice zaslužuju.
Poljska i dalje čeka da Rusija deklarira Katinj kao genocid, i da otvori sve preostale arhive. I dalje se čeka kazna za zločin koji je bio sračunato i sistematski planiran, zločin čiji je cilj bio istrebljenje identiteta jedne nacije, jednog naroda, i države Poljske kroz uništenje inteligencije.
Katinj pored toga što je tragedija poljskog naroda je i univerzalna opomena. U vremenu u kojem se granice zla ponavljaju i šire u kojem svjedočimo agresiji Rusije na Ukrajinu, rušenju gradova, deportacijama i ubijanjima civila Katinj nas podsjeća da se zlo, ako se ne prepozna i ne osudi na vrijeme, vraća u različitim oblicima i maskama. Tamo gdje povijest ostaje nerasvijetljena, tamo gdje istina ostaje prešućena, tamo gdje žrtve bivaju zaboravljene nove tragedije izrastaju iz zlog ruskog sjemena. Upravo zato je obilježavanje 13. aprila važnije nego ikada. Poljska, danas istinski svjetionik slobode u Istočnoj Europi, stoji rame uz rame s Ukrajinom, ne samo u vojnom i humanitarnom smislu, već i u borbi za istinu, protiv agresije i ideologije zaborava. Katinj je sveto mjesto poljske memorije, ali je i lekcija za čovječanstvo: lekcija o cijeni koju narod plaća kada se zločin sakrije pod plaštom geopolitike i licemjerja.
U kulturi sjećanja, Katinski masakr mora biti upisan ne samo u poljske, već i u europske i svjetske udžbenike kao jedno od najvažnijih poglavlja borbe protiv totalitarizma. Jer, svako prešućivanje, svaka relativizacija i svaka izgovorena laž o prošlosti, udarac su ne samo za istinu već i za budućnost. Obilježavajući ovaj dan, Europljani se sjećaju bolnih stranica prošlosti Poljske. Mi iskreni Crnogorci branimo pravo svakog naroda da zna istinu o svojoj povijesti. Branimo pravo svake žrtve da bude priznata i poštovana. I podsjećamo: Katinjski masakr nije bio i ne smije biti „zločin bez kazne“. Dužni smo to onima koji su bez riječi, u mračnim šumama Katinja, Tvera i Harkova, položili živote samo zato što su bili obrazovani, patriotski i što su pripadali narodu čija je snaga ležala u znanju i slobodi. Njihova žrtva mora ostati svjetionik istine i dostojanstva – ne samo za Poljsku, već za sve nas. Danas, 13. aprila, dok Poljska plače za svojom elitom, Europa mora čuti glas tih nedužnih ljudi iz masovnih grobnica. Da se nikada više ne ćuti. Da Katinj postane mjesto ne samo tuge, već i nade da će istina, ma koliko bila ,,proganjana”, uvijek naći svoj put a on može biti samo jedan. SLAVA HEROJIMA POLJSKE KOJI SU POLOŽILI SVOJE ŽIVOTE U OBRANI SVOJE DRŽAVE I NJENOG IMENA.
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
