Obrat koji pratimo već godina u funkcioniranju i ciljevima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je doista velik, možda čak i epskih razmjera. Od jedne donedavno izuzetno korisne nadnacionalne međunarodne institucije koja je imala za cilj stručnu brigu o najvažnijem čimbeniku ljudskog života – zdravlju, SZO se mimo znanja ili svjesnosti javnosti preobratila u opasnu, privatnu instituciju, a 194 zemlje članice, koje participiraju sa svega 16 % financijskih prihoda samo su politički i financijski paravan za njezino postojanje i djelovanje. Netko će reći – ništa novo, to se dogodilo i s većinom vlada, institucija i međuvladinih organizacija, prije svega UN. Ipak, kad organizacije poput SZO ili regulatorne agencije (FDA, EMA, CDC itd.) izigravaju zaštitne uloge, a zapravo su usmjerene na pomaganje stjecanja ogromnog profita određenim privatnim strukturama i pojedincima, onda govorimo o opasnim i za čitavo društvo neodgovornim radnjama. No, pođimo redom.
Svjetska zdravstvena organizacija osnovana je 7. travnja 1948. Hrvat Andrija Štampar bio je izabran za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene komisije, koja je do ratifikacije ustava SZO obavljala dužnost te organizacije. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini SZO u Ženevi 1948. godine.
Ideje o tome što bi ta organizacija trebala raditi, tada (zbog čega je uostalom i osnovana) u odnosu na danas dijametralno su različite. Od samih početaka SZO je propagirala nove ideje o ulozi liječenja, o racionalnoj prehrani pučanstva, o suzbijanju kroničnih bolesti na međunarodnoj bazi, organizirala studije o utjecaju socijalno-ekonomskih prilika na pojavu bolesti, osobito u vezi s nezaposlenošću i ekonomskom krizom, radila je na izjednačavanju farmakopeje i klasificiranju bolesti te standardizaciji produkata biološkog podrijetla i lijekova. SZO je vodila međunarodnu borbu protiv opojnih droga, proučavala probleme medicinske naobrazbe i brinula se za razmjenu zdravstvenih stručnjaka. U službenim izvještajima i zaključcima isticalo se da cilj medicine ne smije biti samo briga za zdravlje imućnih pojedinaca nego da se mora ići za poboljšanjem zdravstvenog stanja cjelokupnog svjetskog pučanstva. Trenutno u SZO ima 194 učlanjene države. U postojećim odredbama piše kako ta organizacija mora služiti zdravlju populacije. U potpunosti se mora respektirati sloboda i pravo ljudi te se mora poštovati suverenitet država članica. Shodno tome, SZO i države članice UN moraju poštovati Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka te Povelju UN o Načelima suvereniteta i samoodređenja koja se primjenjuju čak i „u vrijeme izvanrednog stanja koje ugrožava život osobe“.
Danas SZO traži masivno proširenje ovlasti i kako mnogu ustavni stručnjaci navode, poput primjerice švicarskog pravnika Philippa Kruzea, ukidanje dijela definiranih ljudskih prava odnosno ukidanje ustavnih prava država poput primjerice prava na samostalno odlučivanje o sudbini vlastitih građana i reviziju eventualnih mjera. To znači da se države članice suočavaju s gubitkom kontrole, pa čak i vlastitih suvereniteta jer sve preporuke SZO postat će OBAVEZNE. To podrazumijeva da će se implementacija izvršenje odluka SZO nadzirati i provoditi sukladno tom načelu. Cijela zdravstvena djelatnost pa i industrija kao i pojedinac podliježu u tom slučaju globalnom utjecaju vrlo malog broja privatnih entiteta. Namjerava se primjerice, uvesti digitalni sustav zdravstvenog nadzora. Ima i nejasnih odredaba za koje nije jasno kako će se realizirati. Tako npr. države članice bit će obvezne proizvesti dijagnostičke alate i eksperimentalne lijekove, no samo one koje odobri SZO, bez prava na dodatnu reviziju ili kontrolu ili drugačiju odluku! Ovo doista nema nikakve veze s javnim zdravstvom niti sa zdravljem.
Javnozdravstveni izvanredni događaj od međunarodne važnosti (PHEIC od engl. public health emergency of international concern) službena je izjava Svjetske zdravstvene organizacije o "izvanrednom događaju za koji je utvrđeno da predstavlja rizik za javno zdravlje drugih država kroz međunarodno širenje bolesti i što će potencijalno zahtijevati koordinirani međunarodni odgovor", formuliran kada se pojavi situacija koja je "ozbiljna, iznenadna, neuobičajena ili neočekivana", koja "nosi implikacije na javno zdravlje izvan državne granice pogođene države" i "može zahtijevati trenutnu međunarodnu akciju". Odmah je jasno da SZO traži masivno proširenje ovlasti nad državama članicama, a to je svedeno na dvije riječi - gubitak kontrole. Dakle, radi se o konceptu JEDNO ZDRAVLJE, gdje slobodno možemo kazati da se ide ka JEDNOM SUSTAVU NADZORA. Pravi učinak ovih novih pravnih instrumenta je gubitak nadzora država članica te nemogućnost učinkovite zaštite vlastitog gospodarstva i javnog zdravlja protiv štetnih učinaka preporuka SZO.
Univerzalna deklaracija o pravu čovjeka jasno kaže „Nitko ne može biti predmet torture, nehumanih degradirajućih tretmana ili kazni.“ U praksi to znači i „nitko ne može biti predmetom medicinskih i znanstvenih eksperimenata bez pristanka“. Već smo svjedočili istome tijekom proglašene tzv. COVID-19 pandemije.
Kad govorimo o današnjoj SZO pod rukovodstvom krajnje kontroverznog Tedros Adhanom Ghebreyesusa, govorimo zapravo o snažnom vanjskom utjecaju privatnih dionika (Stake Holders) koji je višestruko veći od utjecaja članica država. To proizlazi iz strukture financiranja WHO u kojoj ukupni iznos financija članica država iznosi svega 16% dok privatni i ostali financijeri (tzv. filantropske organizacije koje generiraju ogroman profit, najčešće u domeni prodaje cjepiva i medicinskih proizvoda, pa se teško može kazati da su filantropske kako se vole nazivati u javnosti) pridonose oko 80% ukupnom budžetu SZO.
Prije tjedan dana objavljen je nacrt teksta Ugovora o pandemiji. Tekst je izradio Ured međuvladinog pregovaračkog tijela SZO ("INB"). Koje su vlade pregovarale o nacrtu i koji su to ljudi pregovarali o nacrtu u ime svojih građana? Gdje je u javnosti pojašnjeno tko i što točno zastupa u naše ime? Gdje je provedena javna rasprava? Svjetska zdravstvena organizacija htjela bi da vjerujemo kako su 194 zemlje uključene u te aktivnosti. Ali ovo je dezinformacija. Čini se da niti jedna od 194 vlada nije bila direktno uključena. (WHO releases draft Pandemic Treaty with COP to ensure implementation and compliance). A što kaže naša HTV u svojem Dnevniku od 30.05. ove godine? Pored niza dezinformacija o Covid-19, o tzv. cjepivu, o globalnom zatopljenju, oni u jučerašnjem dnevniku hvale novu agendu SZO. Time ne samo da dezinformiraju javnost već njome i manipuliraju. Sramotno i neodgovorno! Evo Vam primjer što SZO dokument “Standards for Sexuality Education in Europe” kaže o seksualnosti djece. On, kako piše Sanja Marćetić 31.05 o.g. u Epohi (Sexagenda), sadrži 4 vrlo jasne instrukcije za vrtić i osnovnu školu:
djecu do 4 godine starosti potrebno je učiti onanirati, kako bi razvila zanimanje za vlastito tijelo i druga tijela;
djecu od 4 do 6 godina treba učiti kako zadovoljavati vlastite seksualne potrebe;
kod djece od 6 do 9 godina starosti važno je razviti znanje o seksualnim vještinama;
djeca od 9 godina starosti trebala bi imati prva seksualna iskustva i u tu svrhu koristiti pornografiju s mreža za svoje zadovoljenje.
Ove djelatnosti spominjem samo radi usporedbe tadašnjih i današnjih ciljeva SZO. Razliku ćete vrlo brzo uočiti. Andrija Štampar, jedan od osnivača i prvi predsjedavajući SZO „okrenuo bi se u grobu“ da vidi u što se pretvara današnja SZO, tko joj stoji na čelu i što su joj ciljevi, ali i „zasluge“ koje mu naši „stručnjaci“ pripisuju s obzirom na Covid! (vidjeti Wikipediu). U velikom dijelu upravo suprotno onome što je bio cilj i djelatnost SZO i zbog čega je osnovana. Možda na ovo upućuje slikovito nedavno objavljen tekst u kojem Britanski zastupnici pišu Ministarstvu vanjskih poslova o Ugovoru o pandemiji osmišljenom da poveća ovlasti SZO (British MPs write to Foreign Office about Pandemic Treaty designed to increase WHO’s powers).
Članovi britanskog parlamenta kažu da će novi sporazum o pandemiji dati Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji Ujedinjenih naroda ovlasti da nametne karantene potpisnicima, unatoč tvrdnjama korporativnih medija o suprotnom. Pismo šest konzervativnih zastupnika upućeno Andrewu Mitchellu, državnom ministru u Uredu za vanjske poslove, Commonwealth i razvoj (FCDO), poziva na glasovanje o nacrtu ugovora i propisa prije nego što budu potpisani. Govori o "ambiciji" SZO u prijelazu "iz savjetodavne organizacije u kontrolno međunarodno tijelo" poput Europske unije. Zastupnica Esther McVey izjavila je za The Telegraph da planovi "predstavljaju značajan pomak za organizaciju, od savjetodavnog tijela koje vode članovi do zdravstvene vlasti s ovlastima prisile." "Ovo je posebno zabrinjavajuće kada uzmete u obzir loše rezultate SZO u pružanju dosljednih, jasnih i znanstveno utemeljenih savjeta za upravljanje međunarodnim izbijanjima bolesti", dodala je.
I američki odjeci na nove smjernice SZO upozoravajući su: „Američki demokrati prepuštaju državni suverenitet SZO-u (Američki demokrati prepuštaju državni suverenitet WHO-u - Slobodni ZAjedno). Na to upućuje Ron Johnson, senator iz Wiskonsina. Ukazujući na razotkrivanje Covid prijevare podnio je amandman kojim bi se zahtijevala ratifikacija u Senatu za svaki novi sporazum o pandemiji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Ukoliko se prihvati novi ugovor o pandemiji, u kojem bi WHO dobio široke nove ovlasti u upravljanju u budućim pandemijama. SZO se postavlja kao središte globalnog sustava za upravljanje, zahtijeva ogromna financijska sredstva te preuzima vodeću ulogu u borbi protiv dezinformacija. U svom dopisu Saboru RH „Mi građani zahtijevamo…“ građani RH su jasno i nedvosmisleno artikulirali svoje zahtjeve u pogledu Međunarodnog zdravstvenog pravilnika SZO. Građani smatraju da su ugroženi tim novim ugovorom o pandemiji kojeg predlaže SZO u svojim elementarnim temeljnim ljudskim pravima. Ovaj Pravilnik kao i nacrti ugovora o pandemiji sadrže neprihvatljive dijelove, koji mogu postati poluga za ukidanje temeljnih ljudskih prava kao i autonomije suverene države i demokracije, čim se proglasi nova „pandemija". Hrvatska kao i sve ostale države moraju ostati neovisne. Utjecaj farmaceutskih kompanija na SZO i vlade mora se zaustaviti pod svaku cijenu i u interesu stanovništva!
Građani u dopisu obrazlažu svoj zahtjev u kontekstu pandemije Covid-19. Svojim netransparentnim odlukama SZO je donio značajne pogrešne prosudbe. Nekoliko znanstveno neodrživih preporuka, nanijelo je iznimno veliku štetu građanima, gospodarstvu, državi, kao i zdravlju ljudi, a omogućilo da se deseci milijardi preliju u džepove profitera. Na sastanku Okruglog stola održanom u Matici Hrvatskoj kojeg je organizirao prof. Ivan Lovrinović iznio sam stav da Hrvatska nema što tražiti u članstvu sadašnje SZO. To ističu i građani u svojem dopisu u kojem pišu „sada se javno i u Saboru mora raspravljati o tome kako izaći iz te sada vrlo upitne, nedemokratski izabrane organizacije, koju sufinanciraju i hrvatski porezni obveznici.“
https://epoha.com.hr/2023/06/01/akademik-kresimir-pavelic-tko-je-promijenio-svrhu-i-ciljeve-svjetske-zdravstvene-organizacije/
