Jesam se nešto napisala o juhama svih fela, na Oblizekima imate i juhu od krumpira, i juhu od štrukla i juhu od luka i nove krem juhe neobičnih kombinacija poput mrkve i đumbira ili češnjaka i opet ću, odmah sada! Pod svježim sam dojmom poslije tjedana neizlaženja i liječenja toplim tekućinama. Dozlogrdili mi čajevi, volim juhe svakojake, i rado ih i jedem i pijem. Kad kuhamo domaću juhu, obično kuhamo lončinu mesno-povrtne (svadbena je peradsko-goveđa, a moja je iz šećernih razloga uglavnom pileća) s narančastom i žutom mrkvom, korijenom i(li) cimom celera i peršina, strukom poriluka, glavicom luka, pokojim listom kelja, kupusa itd. Narežu li se svi sastojci sitno, juha je gusta, variva, a kuha li se sve cijelo, procijedi se (povrće vam može biti krasan prilog!) bistra juha – već mi je dosadila i kontinentalna obična i mediteranska s malo rajčice! – koja se može porcionirati i zamrznuti, a u koju se može ukuhati prema ukusu: rezanci, kašica, žličnjaci, riža, cvjetići cvjetače… ili se na stol posluže hrskavci, kockice kruha ili kapanci. Poštujem što se, prema istraživanjima, kod nas domaća više preferira od kupovne juhe.
Ali, da bih svako malo imala vruću svježu juhu bez prigrijanja, skrenula sam na Fini-Mini. Otkako su potkraj pedesetih, jedva da sam prohodala, startale juhe iz vrećice za litru vode, pet minuta kuhanja i 3-4 tanjura, doživljavala sam ih kao pripomoć u vremenima siromašnim novcem i vremenom. Ove male doživjela sam kao praškasto umiljavanje mlađoj publici, osobito poslovnjacima, samotnjacima i sebičnjacima kojima dostaje, možda i kao jedina stvarna toplina u životu – šalica juhe. Ako je se sjete. Žive uglavnom na sendvičima, hamburgerima, pizzi i uopće krutoj hrani bez dovoljno vlakana i vitamina, bez dovoljno tekućine, na jestvinama koje nisu, kako se to sada govori, na žlicu.
Bilo je to i prije pošasti svega to go pa, osim kave i salatice, imamo i juha to go. Kamo da se mogla birati dostava, čak i juhe! Ignorirala sam ih, iako nas je juha iz vrećice i pevcova i kravičina i proljetna i pariška krijepila i spašavala kao studente, a itekako dobro i sad dođu krem od gljiva ili od rajčice. No male juhice u našu su kuhinju stigle kao ispomoć i mogu ih samo preporučiti, jer svatko u obitelji može piti ili jesti svoju juhu. Gotove su učas, više štednju vremena nitko i ne spominje, prije štednju hrane koja se ne baca, jer su više za pauzu, s malo vruće vode, ne treba ih ni kuhati. Ne znam zašto točno, ali često mijenjam bistre s tjesteninom – povrtna, goveđa ili pileća te krem juha od bundeve, krem juha od špinata i sira, krem juha od gljiva i krem juha od rajčice s mozzarellom.
Juha se prima duha! Prisjetila sam se domaće podravske uzrečice iz vremena kad sam za Podravku prije dva-tri desetljeća istraživala povijest juhe dugu i više od osam tisućljeća. Prisjetila sam se i juhe iz limene konzerve u vrijeme poljskih nestašica. Prisjećam se i temeljaca odnosno juhe u kocki i juhe-srčeka. Prisjećam se i kako mi je na Festivala Fra-Ma-Fu u Virovitici u rujnu 2017. Iva Zlatar, nekadašnja moja studentica na komunikologiji Hrvatskih studija, a tada urednica u stručnom časopisu Bar (za koji sam pisala i kolumnu!), dok smo šetali nekom od slatinskih ulica rekla: Sjećate se, profesorice, kako ste nam pisanje vijesti objašnjavali na pečenju jajeta? Morala sam se sjetiti, kao i da su mi varijante bile na oko i omlet, jer mi je svježiji ostao primjer s kuhanjem – juhe iz vrećice! Na postupak kao strip: 1, 2, 3, 4 i 5 kao novinarski 5W (who, what, when, where, why te how…)
Dakle, želite li napisati dobru novinsku vijest tko-što-kada-gdje-zašto-kako ili se poželite utopliti juhom, kako tvrde bez kuhanja, bez dodanih pojačivača okusa, bez konzervansa…, držite se upute ne preskačući korake:
-
Sadržaj vrećice istresite u šalicu.
-
Dodajte 200 ml kipuće vode.
-
Promiješajte i ostavite stajati 3 minute.
Objavljeno 20. siječnja 2020.