U zagrebačkom baru Vivat fina vina upriličen je nesvakidašnji pjenušavi show međimurskog podruma DGA iza kojeg stoje vrlo ambiciozni Gordan Horvat i Alen Švenda. Poslovni i prijateljski dvojac predstavio je obje svoje vinske etikete – pjenušce Sibon brut i Sibon extra brut – proizvedene klasičnom metodom vrenja u boci, od karakteristične međimurske sorte šipon, poznate i kao pušipel.
Međimurci su u Zagreb dovezli i kompletnu opremu za izradu svojih vrhunskih pjenušaca. Na licu mjesta ih se moglo degoržirati, a potom dopuniti ekspedicijskim likerom, prema željama, volite li više brut ili extra brut. Zatim na bocu pod pritiskom ide čep, ali onaj pluteni, koji se na posebnom ‘strojčeku’ poveže žicom i ukrasi folijom. Na kraju se zalijepe etikete sprijeda i straga te doda još jedna s oznakom ‘made by’ i praznim poljem u koje upišete svoje ime kao dokaz da ste to sve sami napravili, naravno, uz stručni nadzor.
Svoj Sibon extra brut ostavit ću još malo na odležavanju, jer ga je, uz brata bruta, bilo sasvim dovoljno za degustiranje u Vivatu, uz pratnju odabranih međimurskih delicija
Vinogradi i vinarija smješteni su im u Banfima kod Štrigove, a u posao su krenuli hobistički 2011. godine s 1800 boca. Na početku su im pjenušci bili poluslatki, jer je lokalno tržište tako tražilo, ali su se sa širenjem na Zagreb i Dalmaciju, prilagodili suhom trendu.
-Za sljedeću godinu, u čast obilježavanja 115. godišnjice osnivanja Međimurske tvornica šampanjca Strahija i kompanjoni (da, baš tako se zvala!), kreirali su poseban pjenušac Animo, kako se zvao i stari prethodnik, i napunili samo 115 boca. Tradicija, iako je na neko vrijeme bila zamrla, ipak postoji, a u Tehničkom muzeju u Zagrebu sačuvani su originalni strojevi iz tog vremena- istaknuo je Goran Horvat.
-Ima jedna legenda, nigdje zapisana a puno puta ispričana, o tome kako su Napoleonovi vojnici reagirali kada su za vrijeme svojih pohoda, a prilikom boravka na našem području, reagirali kada su probali vino sorte moslavac. „C’est si bon“ ili u prijevodu „stvarno je dobro“, bio je izraz kojim su se razbacivali po štrigovskim bregima. A mi Međimurci ne bi bili mi kad ne bi taj „C’est si bon“ prihvatili i preoblikovali na sebi svojstven način – šipon –našalio se Alen Švenda.
