Hvala Aleksandru Makedonskom što je 331. godine prije naše ere osnovao Aleksandriju kao središte kulture, trgovine i znanja, kako bismo danas mogli uživati u ljepotama ovog drugog grada po veličini u Egiptu, a u kojem ćemo često pomisliti da se nalazimo u Trstu, Marseillu, čak Budimpešti ili nekom drugom europskom gradu. U Aleksandriju, gradu s nekih pet milijuna stanovnika, došao sam iz Kaira vrlo udobnim Talgo vlakom. Vozna karta je za prvi razred 40 dolara, u kojima se i plaća, a za drugi svega četiri manje. Dva i pol sata neprekidne vožnje s nekih 116 km na sat s pogledom na plodna i obrađena polja, brzo prođe. A kako i ne bi uz ljubazno osoblje koje vas neće ostaviti ni žednima ni gladnima i vrlo tešku putnu torbu će smjestiti iznd sjedala.
Dva su kolodvora u Aleksandriji, s time da je krajnji - Alexandria railway station najstariji u Africi. Izgrađen je 1856 godine. Drugi je Sidi Gaber povezan s izravnom tramvajskom linijom do obližnjeg središta grada, a oba su blizu šetnice uz more (Corniche). S njega sam s nevjerojatno jeftinim Uberom za nekih dva eura stigao do „male Esplanade“ - odličnog Paradise Inn - Le Metropole hotela iz 1902. godine, s podvorbom gotovo kao u doba Agathe Christie, njenog Piorota i mnogobrojnih špijuna koji su se vrzmali ovim gradom.
Nestrpljivost me odmah odvela u istraživanje koje me povezalo s Kleopatrom VII., ne po tome što je bila posljednja faraonka Egipta i posljednja vladarica Ptolemejskog kraljevstva, već poznatijoj po ljubavnim vezama s Julije Cezarom, a kad je ubijen, s Markom Antonijem s kojim se zajedno ubila. Vladala je upravo iz Aleksandrije.
Naime, iza hotela je memorijalni park, uz sredozemnu šetnicu i plažu, gdje je bio Aleksandrijski Cezarej kraljice Kleopatre - hram koji je osnovala u čast svog ljubavnika, Julija Cezara ili Marka Antonija, a čiji stupovi - obelisci nazvani Kleopatrina igla i visoki 21,6 metara, sada stoje u Londonu kraj Temze i New Yorku kraj Metropolitan muzeja. Danas je na mjestu nekadašnje Kleopatrine igle spomenik revolucionru Saada Zaghloula, koji je odigrao ključnu ulogu u egipatskoj revoluciji 1919., i bio predsjednik Vlade Egipta od siječnja do studenog 1924. nakon što je zemlja stekla neovisnost od britanske vlasti.
Čudesni tramvaji Aleksandrije
Često sam na društvenim mrežama nailazio na slike čuvenog crvenog tramvaja na liniji 2 proizvedenog davne 1931. godine Njemačkoj. Blista kako na pruzi tako i unutra. Prekrasno je okićen, a ljubazni kondukter slika me i snima „sve u šesnaest“. I dalje prevozi putnike i ne stoji izložen u nekom muzeju. Uprava zagrebačkog ZET-a, što kažete na to?
Gotovo cijeli dan sam proveo vozeći se razlilčitim tramvajima među dragim suputnicima koji su ponekad bili ljubopitljivi, ponekad ravnodušni, ali samo tračak osmjeha na mom licu uzvraćen mi je širokim osmjehom. A to što neki tramvaji nemaju stakla ili su izvana prilično oštećeni, čak hrđavi, ne smeta budući da Aleksandriju odlikuje ugodna sredozemna klima, s toplim vlažnim ljetima i blagim kišnim zimama. Ljetne temperature su u prosjeku 31°C, s hladnijim večerima, dok je na jugu u Asuanu i do 45°C. Zime ipak mogu postati hladnije. Dodat ću da je ovo primjereno odredište i za obitelji s malom djecom koju Egipćani ionako obožavaju.
Inače, tramvaj je uveden daleke 1860. godine, a Raml Station je polazna točka. U plavim tramvajima su prva od tri kola rezervirana samo za žene na što su me ljubazno upozorile kada sam ušao. (Pišući ovu reportažu, sada sam se sjetio jednog uzneverenog Japanca koji je u zadnji tren ušao isto u vagon samo za žene u tokijskom metrou. Mislim da mu je ta jedna stanica vožnje izazvala veliki košmar u glavi.)
Samo opušteno, dragi moji
Razgledavanje grada ne smije biti trčanje od muzeja do muzeja, ili nečeg sličnog što vas zanima. Stoga sam samo ponekad koristio nevjerojatno jeftin Uber. Vožnje su me stajale uglavnom manje od eura. Postoje i taksiji s višim cijenama i s vozačima se treba cjenkati. Najbolje im je pokazati cijenu Ubera i sjesti u vozilo, iako će zatražiti barem pet eurocenti više.
Ipak, prvi dan sam potrošio čak pet eura za šest vožnji da bih shvatio da se do dosta toga može tramvajem (karte su 5 ili 9 egipatskih funti, što je približno 3,5 i 5 centi, ovisno o tome s kojim se od dva postojeća prijevoznika vozite.
Aleksandrija je dugačak grad s cestom koja vodi uz more dugom nekih 30 km i šetnicom uz Sredozemno more (Corniche) dugom nekih 16 km. Povijesne zanimljivosti se nalaze u zamišljenom krugu od neki šest kilometra pa je sve jednostavno obići bez skupih turističkih aranžmana. Kao što rekoh, na raspolaganju su kombiji za prijevoz putnika (vožnja je 10 egipatskih funti), autobusi, čak električni, taksiji, a pararelno ulicu ili dvije voze tramvaji koji, ne znam zašto, znaju na nekoj stanici stajati po nekoliko minuta. Primijetio sam i udarničku izgradnju metroa.
Kombiji za pčrijevoz putniks rade po načelu „uskoči i idi“ (hop-and-go). Stat će kad im mahnete, a dolazak najavljuju trubljenjem koje je vrlo omiljeno u cijelom Egiptu, kao i vožnja noću bez upaljenih svjetala, čak i kod taksija. Priznajem, uopće se nisam pripremio prije puta. Zato sam prvi dan iskoristio za uzbudljivo razgledavanje iz tramvaja, a ostale za šetnje ulicama punim trgovinama i ljudima, te razgledavanje znamenitosti.
Knjižnica Aleksandrina otvorena je nakon preko dva tisućljeća
Aleksandrijska knjižnica je najslavnija knjižnica svih vremena, koja je prije više od dvije tisuće godina izgorjela u požaru. U helenističko doba je bila simbol vrhunskog znanja, slobode mišljenja i znanstvenih dostignuća, posebice iz matematike, fizike, astronomije, ali i drugih znanosti.
Na mjestu za koje se pretpostavlja da se nalazila stara, podignuta je nova veličanstvena knjižnica suvremenog izgleda, a od mora je dijeli samo prometnica i šetnica. Polovica zgrade, točnije krova zgrade napravljenog od stakla i aluminija koji podsjeća na divovski mikročip, okrenuta je moru i pod nagibom od 16 stupnjeva uranja u vodu, dok je drugi dio opasan impresivnim polukružnim visokim zidom izgrađenim od nepoliranog asuanskog crvenog granita. Na njemu je norveški umjetnik Jorunn Sannes uz pomoć kompjutorske tehnologije i kaligrafije ugravirao slova iz navodno svih poznatih svjetskih pisama, od hijeroglifa do suvremenih jezika. No, to je samo početak sklada umjetnosti i zahtjevnosti korisnika. U njoj se nalazi odličan Znanstveni muzej s poviješću starog Egipta, galerija slika, konferencijske dvorane, najsuvremenije učionice, planetarij… Aleksndrijska knjižnica ima čak 11 katova – četiri pod i sedam nad zemljom, ali nisu svi dostupni posjetiteljima.
A znate li da postoji liječenje čitanjem knjiga – biblioterapija?
Još su stari Grci vjerovali u ljekovitu moć čitanja, pa su uvijek iznad vrata knjižnica stavljali natpis “ljekovito mjesto za duše”. Danas više vjerujemo internetu i društvenim mrežama prepunim dezinformacijama i nepismenošću, negoli da u ruke uzmemo dobru staru knjigu i otplovimo u svijet mašte kako bismo otkloniti duševnu napetost (stres, tjeskobu i sl.), i čak prevladali neka bolna duševna stanja. Knjige potiču razvoj osobnosti, rad na sebi, pomažu postići emocionalnu zrelosti, te nas čine tolerantnijim, otvorenijim i spremnijim za odnose s drugim ljudima. Biblioterapija je liječenje knjigama odnosno terapija čitanjem. Iako ne liječi već pomaže u liječenju nekih stanja, situacija i postupaka same osobe, vezana je uz psihoterapiju.
Odmor od znanosti
Najljepši dio mojih putovanja je besciljno lutanje ulicame nekoga grada i upijanje mirisa, ozračja i kulture domaćina. A to se u Aleksandriji može uprekos miomirisima riblje tržnice i prašine u nekim dijelovima grada budući da povjetarac što puše sa Sredozemnog mora osvježava sva čula. Šetnjom između čuvenog Pompejevog 25 visokog stupa, podignutog u čast cara Dioklecijana 297. godine, i željezničkog kolodvora, odnosno kroz dio grada s prodavaonicama vrlo jeftinih tkanina, odjeće i namještaja uz cestu, da bi naišli na velika tržnicu voća, povrća, mesa i kućnih potrepština, a iza nje ulicu punu ribarnica na otvorenom. Kupite li ribu, a gladni ste, odmah će je pred vama ispeći!
Dalje slijede prodavačice i prodavači poljoprivrednih proizvoda smješteni na samoj cesti. Prolaznicima to ne smeta i kupuju. Jedino vozačima smetaju pješaci i čovjeku se ponekad čini da bi svi rado htjeli voziti Mercedes ili Jaguar (zbog znaka koji može poslužiti kao nišan) kako bi se lakše približili izabranom pješaku i još jače i češće trubili! Bez brige, u Vijetnamu ih nadmašuju desetak puta. A, zastanete li kraj neke od malenih pekara iz kojih neprekidno pristiže vruć i ukusan napuhani kruščić sličan lepinji, ali s tankim tijestom i iznutra prazan, vlasnici će obavezno podariti osmjeh i uspjeti upitati odakle ste. I tu staje znanje engleskog jezika kojim mladi ljudi sve više vladaju.
Pa kad smo kod već spomenute Aleksandrijskog željezničkog kolodvora (Alexandria railway station), nakon kratkog informiranja o vlakovima prema Kairu, Luksoru i Asuanu, logično je prijeći cestu i uputiti se do arheološkog nalazišta Kom El Deka, poznat kao Kom el-Dikka. Riječ je o stambenom području s vilama za bogataše u središtu rimske Aleksandrije s javnim kupalištem (rimske terme s apoditerijem, frigidarijem, tepidarijem, destriktarijem, sudatorijem, kaldarijem, velikim bazenom, pećima i spremištima), kazalištem i grafitima na sjedalima iz 6. stoljeća pokazuju podršku Plavoj i Zelenoj frakciji, popularnim timovima kočijaša, iako kazalište nije bilo dovoljno veliko za utrke, prodavaonicama i gledalištima koji su dokaz obilja studija retorike, filozofije i medicine u Aleksandriji, a mogli su primiti do 600 studenta.
A da se puno ulaže u turizam pokazuje i ova potpuno obnovljena ulica Al Naby Danyal puna trgovina i ugostiteljskih objekata, te dijelom i velike ponude knjiga koje Egipćani tako rado čitaju. Kraj ulice vodi na vrlo živi trg s Vrtom egipatskog kolodvora.
Jutro sam odredio za posjet Grčko-rimskom muzeju što se pokazalo izvrsnim odabirom i kojeg treba obavezno posjetiti. Krasan je uvid u grčku i rimsku kulturu, obuhvatajući razdoblja Ptolomejevića i Rimljana, na području Egipta koju se može lijepo upoznati kroz izloške. Posebno su me dojmili predivno izrađeni mali kipići ljudi i ulaženje u njihov svijet mode. Kao i rimsklih vojskovođa, lijepih žena, bogova, vlastodržaca i sportaša. Tako sam upoznao lagodan život bogataša i mogu reći da bi im se moglo zavidjeti. Tu se nalazi i podsjetnik na hram Kom Ombo posvećen dvama bogovima: Horusu, bogu sokolu koji je visoko letio i imao dobre oči, a ljudi su ga obožavali iz ljubavi, i Sobeku, bogu krokodila koji je bio nisko pri zemlji, kojeg su ljudi obožavali iz straha.
Nedaleko je i Nacionalni muzej Aleksandrije. Iako nije velik, ipak raspolaže s više od 1600 arheoloških predmeta raspoređenih po katovima. Prvi je posvećen grčko-rimskom razdoblju, a drugi koptskom i islamskom dobu. Posebno su me oduševille tisućama godina stare glave s s različitim frizurama iz toga doba. Ove frizure itekako vrijede posjete!
Muzej sadrži ogromnu zbirku nalaza koji prate povijest Aleksandrije od njenih drevnih egipatskih korijena.
U polumračnom prostoru podruma koji podsjeća na grobnice faraona, izložene su mumije, sarkofazi i neprocjenjiv zlatni nakit. Izlošci predstavljaju i obične ljude pa tako saznajemo o njihovom životu i razmišljanjima. Ljubitelji povijest doći će u njemu na svoje budući da muzej sadrži ogromnu zbirku nalaza iz cijele povijesti Egipta. Vozeći se prema jedinstvenom po izgledu u "talijanskom firentinskom" stilu - Stenlijevom mostu, djelu obalnog građevinarstva s plažom i kupalištem s jedinstvenim pogledom, podsjećam na neka pravila kojih bi se trebalo pridržavati.
Pozdravljajmo s poštovanjem i tako se odijevajmo za posjet vjerskim objektima.
Arapima je cjenjkanje dio kulture.
Nemojte agresivno slikati ili snimati ljude koji će vam ionako rado pozirati.
Nemojte se javno ljubiti ili maziti.
Domaći ljudi ne piju alkohol i stoga ga ne pijte na ulici!
Na plažama nemojte nositi bikinije ni toples.
Jedno od sedam čuda antičkog svijeta
Nakon nevjerojtno lijepog mosta i pripdajuće građevine krenuo sam na drugi kraj grada.
Aleksandrijski svjetionik na Farosu je, prema legendi, bio toliko sjajan da su ga mornari mogli vidjeti sa stotinu kilometara udaljenosti od luke u Aleksandriji. U XV. stoljeću je iznad njegovih ruševina, a po nalogu sultana Kajtbeja izgrađena citadela Kajtbej koja je bila vrlo suvremena za to doba.
Izvjegao sam Pomorski muzej, akvarij, marinu i krenuo šetnicom prema hotelu. Posebno je zanimljiva predvečer i u noći budući je navečer osvajaju ugostitelji pružajući gostima udobnost sjedenja uz piće i poneko jelo, te krasan pogled na grad i Sredozemno more. Lijepe zgrade, zelenilo s palmama i široki pločnik jamče ugodno provedeno vrijeme u gradu koji je Aleksandar Veliki osnovao pred 2360 godina.
Nitko se nije ljutio zbog mog snimanja što mi je omogućilo da vam pružim ove lijepe prizore.
A mačke caruju na šetnici zahvaljujući obilju donesene hrane.
Već sam spomenuo moj hotel, a sada ću dodti da sam svaku večer uživao u jelima po vrlo povoljnim cijenama, a za ovu večeru izabaro sam francusku juhu od luka, te flambirani biftek i za desert flambirane banane. Upravo ono što mi kod nas nedostaje.
Zbog općenito visokog nataliteta u stomilijunskom Egiptu, puno je mladih koji uz šavarmu vole i pizze dok će stariji naraštaji radije će uživati u šiši, čaju ili kavi u tradicionalnim čajnidžicama.
I još nekoliko zanimljivosti:
Već je 969. godine Aleksandrija je došla pod vlast Fatimidskog kalifata, šiitske muslimanske dinastije poznate po svojoj vjerskoj toleranciji i kulturnoj otvorenosti. Tada su izgrađene džamija Al-Mursi Abu'l-Abbas i Dar al-Hikma (Kuća mudrosti) koja je podsticala islamsko učenje i učenost.
Siromasi često prodaju papirnate rupčiće, a ovaj nasmijani ima i svoju prijateljicu koju je nagovarao da mi pozira.
Podsjećam, prorok Muhamed pokazivao je iznimno poštovanje prema mačkama.
Zavirio sam i u lijepu Anglikansku episkopalnu crkvu, odnosno katedralu) sv. Marka kod Trga El-Tahrir.
A na Trgu Tarir, u obliku križa, smješten je spomenik Muhammadu Ali Pashi, osmanskom guverneru i činjenično vladaru i kralju Egipta u prvoj polovici 19 stoljeća. Smatra ga se osnivačem modernog Egipta.
Ima toga još i za neku drugu reportažu…
Mislim, da je ovo dobro znati:
Broj za hitne slučajeve: 123
Broj policije: 122
Centar za trovanja Glavna sveučilišna bolnica: +20 3 4862244
https://hia.com.hr/turizam/putopisi-putovanja/item/46173-aleksandrija-grad-koji-promovira-lijecenje-citanjem-knjiga#sigProIdda18503890
