Shaqlawa (Šaklava)- omiljeno izletište iračkog dijela Kurdistana

Gotovo sve države izvan Europe su velika nepoznanica Europljanima zbog malog dotoka informacija. Tako Europljani nerijetko smatraju da prekrasnom i sigurnom Kolumbijom vladaju narkobande, u Tajlandu sve vrvi od seksa ne znajući za bogatstvo kulture i starina, Japan je preskup, a u biti ga se može prilično jeftino obići, ua  Africi su, u najmanju ruku, ljudožderi, a u njoj je država (Ruanda) čistija od Švicarske.

 No, putovati u Irak, točnije u irački Kurdistan, zaista je bila nepoznanica zbog niza dezinformacija na internetu. A, s druge strane, u njemu je i Mosul, nekadašnji glavni grad Islamske države. Pa da ne gubimo vrijeme, u iračkom Kurdistanu je lijepo i sigurno.

 Bez posjete glavnog gradu Erbilu ne ide. O njemu sam pisao pa ću ispričati priču o Shaqlawi Šaklavi, gradiću udaljenom pedesetak kilometara od Erbila kamo me povezao Sultan, moj vozač i sada prijatelj. Stigli smo za nepunih sat vremena budući da smo nakratko zastali kod povijesnog mjesta na kojem su Kurdi vodili bitku sa snagama iračkog režima za vrijeme vladavine Sadama Huseina. Uostalom, imali su ključnu ulogu pri lovu na Sadama Huseina. Pešmerge su pobijedili u ovoj bici, a ovo izložen je posljednji tenk iračke vojske koji je stigao do tog mjesta.

 Kako je iračkoj vojsci zabranjen ulazak na područje iračkog Kurdistana, Pešmerge ili „Oni koji gledaju smrti u oči“ je vojska Kurdistana, čiji je Vrhovni zapovjednik predsjednik Autonomne regije Kurdistan. A kolika je samostalnost u odnosu na Bagdad dovoljno govori da na ulazu u državu izdaju vize samo za svoje područje što putnicima može biti problem ukoliko žele otputovati u druge dijelove Iraka ili posjetiti Mosul koji je podijeljen između iračke i kurdistanske Vlade.

 Šeklava, gradić s 25 tisuća stanovnika, smješten između planina Safen i Sork, ponos je Kurdistana budući da obiluje vodopadima, izvorima, a time i zelenilom. Već na ulazu nas dočekuju omiljene ribe na rašljama koje jamče dobru gozbu, a vrhunsku podvorbu nebrojeni ljubazni konobari.

 Na ulicama je bezbroj stojnica s voćem, sokovima, grickalicama i sladoledom kojima je teško odoljeti. Primamljivo je izloženo pš trgovci nemaju poteškoća s prodajom.  Zanimljivo je kako život kreće točno u 16 sati. Nisam saznao zašto, ali u svega nekoliko minuta nakon 16 sati nastaje gužva na inače mirnoj glavnoj ulici prepunoj izlozima s najčešće turskom modnom odjećom, restoranima, trgovina prehrambenim proizvodima i suvenirima. Neizbježno se opskrbite domaćim specijalitetima od kojih će vas mnogi podsjetiti na turske bazare.

 Nemojte se iznenaditi kada u sjeni krošnja drveća u kavani vidite djevojku kako u mladićevu ili bratovu društvu puši šišu, a mladići sjede odjeveni kao na nekoj modnoj reviji. A sve je opušteno i prepušteno vlastitom užitku. Nema galame, samo žamor glasova ispremiješan s mirisima i dobroim ozračjem.

 Većina stanovnika su Kurdi i Asirci koji pripadaju Kaldejskoj crkvi, a što znači tolerantno društvo prijateljsko prema strancima u što sam se osobno uvjerio.  Šaklava je najposjećenija vikendom. Nije samo omiljeno izletište već i mjesto za odmor mnogobrojnih domaćih i inozemnih turista u nekom od mnogobrojnih pansiona i dobrih hotela.  Nismo imali dovoljno vremena za posjet okolnim zanimlivostima od kojih, tvrde tamošnji turistički djelatnici, dođete li ovamo na odmor, svakako treba posjetiti 23 km udaljeno drevno hodočasničko svetište Raban Boja, groblje šeik Hira i hospicij Hiran, u kojem derviši i vjernici izvode sufijske rituale tijekom svetih slavlja. Hodočasnici posjećuju svetište kako bi zamolili za blagoslov, i za svoje želje.

 Prolazeći brdovitim dijelom prema ravnom Erbilu, na svakom se koraku vidi velika izgradnja kako tvornica i gospodarskih zgrada do stambenih naselja.  A u povratku treba zastati pred tvrđavom Kanzad Citadel 22 km pred Erbilom. Princeza Kanzad i njezin brat, princ Sulejman Beg, izgradili su dvorac za vrijeme Emirata Soran u 16. stoljeću. Izrađen od kamena i gipsa, zadržao je veći dio svoje izvorne strukture i zapanjujuće je arheološko nalazište. I, da prekrasan je pogled s njega.

 A onda slijedi nastavak vožnje odličnom autocestom do Erbila. Treba pripaziti na ograničenja brzine budući da su postavljene kamere, a i vozači će vas prijaviti ukoliko „divljate“ u prometu. Odlična zamisao budući da mnogi voze odlične automobile koji bi svojom mogućom brzinom mogli izazvati nesreće s tužnim završetkom.