U Bukurešt je najlakše i vrlo jeftino iz zračne luke doći vlakom koji često vozi iz zračne luke na vrlo živ i prometan željeznički kolodvor. A odatle ništa nije daleko u ovom dvomilijunskom gradu, neovisno izaberete li trolejbus, tramvaj ili metro.
Naravno, zaboravite bilo kakvo vremenski dugo putovanje prema glavnom gradu Rumunjske, osim zrakoplovom. A i kod njega treba presjedati u Beču, Istanbulu, Sofiji ili, na primjer, Bergamu. No, kada stignete ipak nećete zažaliti utrošeno vrijeme i novac budući da ćete upoznati svijet drugačiji od našega.
Neizostavno treba prvo krenuti u razgledavanje druge najveće administrativne zgrade po veličini na svijetu, zahvaljujući megalomanu i diktatoru Nicolaea Ceauşescu. Kažu da mu se sviđala politika Sjeverne Koreje pa su po uzoru na nju nastale ta i neke obližnje zgrade. Raspolaže s nešto više od 3000 prostorija, te podzemni bunker u slučaju atomskog napada. Potrebna je prijava putem interneta jer nije moguć ulaz bez najave. Razgledavanje je vođeno i vidjet ćete samo dio raskoši.
Bukurešt je mješavina dva grada – ogromnog soc-komunističkog dijela sa širokim bulevarima i velikim zgradama, i staroga sa zgradama iz nekih davnijih vremena, a koje čekaju obnovu.
U središtu grada su Trg Revolucije koji je ime dobio po rumunjskoj revoluciji u prosincu 1989. godine, kada su Nicolae i Elena Ceauşescu izvedeni pred prijeki sud i streljani. Na trgu je i Nacionalni muzej umjetnosti sa Središnjom knjižnicom ispred koje je kip Karola Prvog na konju koji je izradio Ivan Meštrović.
Blizu je i rumunjski Ateneum, prekrasna koncertna dvorana i jedan od glavnih simbola Bukurešta. Volite li Bacha, Haydna ili Mozarta svratite u dvoranu izgrađenu 1888. godine i uživajte u ljepoti klasične glazbe. Ako niste ljubitelj, onda se prepustite uživanju u vrtu, i kupoli visokoj 41 metar s prekrasnim freskama i ukrasima.
U središtu grada se nalaze se neoklasicističke zgrade s muzejima, lijepe pravoslavne crkve i parkovi. Preporučujem posjet Nacionalnom muzeju rumunjske povijesti, ranije poznat kao Palača poštanskih usluga. Najvredniji izložak su dragulji koje je nosila Marie iz Rumunjske (unuka engleske kraljice Viktorije). Naime, nakon što je odbila prosidbu svog rođaka, budućeg kralja Georgea V., izabrana je za buduću suprugu prijestolonasljednika Ferdinanda od Rumunjske, nasljednika kralja Carola I. i ubrzo postala omiljena među Rumunjima. Umrla je od ciroze jetre što je njene biografe navelo da je opišu kao pijanicu i promiskuitetnu ženu.
A u dane blagdana središnja ulica Calea Victorie, odnosno Cesta pobjede, postaje pješačka kada stanovnici uživaju u šetnji, društvu ili vožnji biciklom.
S ove ulice ćete često skretati kako biste vidjeli znamenitosti. Ističem Zlatari crkvu, u kojoj čuvaju ruku Svetog Ciprijana, sveca zaštitnika nekromansera – ljudi koji zazivaju duše mrtvaca radi proricanja, demona, vještica i čarobnjaka, a kažu da ruka ovog sveca skida kletve i vradžbine kada je se dodirne.
Iako je Ceauşescu petinu Bukurešta sravnio sa zemljom kako bi izgradio velike građevine, ostao je dio staroga grada sa zgradama iz 18. i 19. stoljeća. Danas su tu smješteni odlični restorani, kafići, knjižare, kazališta, striptiz barovi, ali i sve razvijenija ponuda seks masaže. I dok sjedite i uživate propitajte se o klupskoj sceni koja je odlično razvijena. Mislim da je Bukurešt prilično nezanimljiv starijima, ali će mlade oduševiti noćnim životom.
Na putu prema Muzeju nacionalnog sela Dimitrie Gusti naići ćete na slavoluk pobjede visok 27 metara kao središnjoj točki vojnih parada. Smatram da Muzej nacionalnog sela Dimitrie Gusti treba obavezno posjetiti. Ovaj muzej na otvorenom s tri stotine kuća prenesenih iz raznih dijelova Rumunjske, osnovan je još 1936. godine. Posebno su zanimljive dvije prekrasne drvene crkve sa starim ikonama. A o omiljenosti ovog muzeja svjedoče i mladenci koji ovamo dolaze ovjekovječiti najvažniji dan u životu.
Šetajući ovim muzejom na otvorenom sjetio sam se strahota Nicolae Ceauşescua koje su većini rumunjskog naroda donijele muke i neimaštinu. Tako je, između ostalog, zabranivši pobačaj kako bi potaknuo prirodni priraštaj, popunio sirotišta u kojima je oko 20.000 djece umrlo. Siromaštvo je pridonijelo najvećem broju oboljelih od AIDSA u Europi i zbog razvijene prostitucije čak maloljetnika, a najjača žarulja u stanu imala je samo 40 wata.
