Dragi prijatelji i štovatelji Dobre Majke Klaudije!
Dočekali smo i SVETU JUBILARNU 2025. GODINU. Sveta je, jer nam je darovana od Očeve ljubavi. Sveta je, jer nam Otac daje mogućnost novoga početka da živimo kao njegova ljubljena djeca u miru, radosti i svetosti. Na svetost smo svi pozvani, bez obzira na okolnosti života. Svetost je Božji život u nama.
Svi Nosimo svi posljedice istočnog ali i osobnoga grijeha. No već nam proroci obećavaju u Božje Ime da se On grijeha više neće sjećati ni spominjati, da je naše grijehe bacio u dubinu mora, a na drugom mjestu: bacio ih je sebi iza leđa, da ih više ne vidi. Kao draga majka koja voli dijete iako joj zadaje velike boli. Oko sebe vidimo toliko zla, koje donosi sa sobom nemir, zlovolju, strah i konačno nezadovoljstvo i psihičke traume. Prorok Izaija kaže da nema mira grješnicima. Iskusili ste svi da dobrota liječi dušu, čini je zadovoljnom, smirenom. Dobri ljudi blistaju, zrače. Iako činiti dobro nije uvijek lako, ali živimo sretno i završavamo dan kao Božji 'blaženici'. Pokušajmo ići redovno na sv. Misu nedjeljom, a ako se može i koji puta i preko tjedna da molimo za mir u svijetu, za Domovinu, za obraćenje svijeta, ali i za naše obraćenje. To je proces cijeloga života.
Ovaj logotip velikog Jubileja 2025. želi u čovječanstvu probuditi nadu nakon godina strahovanja zbog Covida, a sada zbog tolikih ratovanja i ubijanja, da nas ne obuzme očaj. Zamišljen je u obliku četiri figurice raznih boja koje šire svoje 'ruke' poput krila i kao da podržavaju jedna drugu. Prva čvrsto obavija KRIŽ u središtu naše pažnje, a taj je križ nadvijen nad njih kao što se majka nadvija nad bolesnim ili tužnim djetetom. Figurice kao da su se oslobodile iz opasnih valova, a sidro im daje nadu. Križ je to sidro duše da nas valovi zla ne prekriju. Uz bogoslovne krjeposti. vjeru, ufanje i ljubav, sidro se pokazuje kao znak pouzdanja, nade, ufanja. Križ kao simbol vjere, dok srce simbolizira ljubav. Taj logotip mnogo govoriti o našem povjerenju u Božje vodstvo, a naslov 'hodočasnici', ali hodočasnici nade, podsjeća nas da smo na ovoj zemlji samo putnici prema Očevoj kući, gdje nam je Gospodin Isus pripravio lijepe stanove: „U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Idem pripraviti vam mjesto“, rekao je na Posljednjoj večeri (Ivan, 14,2). „Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi. Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi“ (15,9-10).
Jubileji se slave od 1300. godine, kada je papa Bonifacije VIII. dao vjernicima mogućnost oprosta od kazni za grijehe. Prvo su ti jubileji bili svakih 100 godina, no onda je dana mogućnost da svaka generacija doživi takvu milost svakih 25 godina. Zadnji jubileji 1900., 1925., 1975., 2000., bili su prilika da brojni vjernici dođu u Rim, posjete sveta mjesta Mučenika, susretnu Papu i zadobiju velike milosti. Na te jubileje išli su i mnogi kraljevi. I naša utemeljiteljica sv. Anđela Merici išla je na Jubilej 1525., prije 500 g., pješačeći oko 600 km do rima i toliko natrag.
Ova 2025. godina ujedno je i 150. godina rođenja M. Klaudije. Rođena je na samom početku Jubilarne 1875. godine, 17. siječnja. Bila je nedjelja, Dan Gospodnji. Isti je dan i krštena i dobila ime Jerina Matilda. Jerina je zapravo Irena, Bogomira, Miroljuba. Taj su mir uz nju dobivali toliki, posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata. Svjedoci, zapravo gospođe koje su bile kod nas u konviktu u Varaždinu i u Zagrebu, govore da su se svi tiskali oko nje i da se nisu bojali. Jednom su manje djevojčice plakale od straha, a onda im je jedna djevojka rekla da gdje je M. Klaudija tamo neće doći granata. I strah je prestao, a znamo da je to velika stvar ne bojati se usred rata. Vidimo danas koliki trpe u mnogim zemljama u kojima rat bijesni. Mnogi su moleći dobili dar mira, ne bilo kakvoga, već onoga kojega nam je ostavio naš Gospodin Isus. U jednoj afričkoj zemlji u kojoj divljaju muslimani i nemilice ubijaju kršćane, mnogi vjernici se ne odriču Isusa unatoč prijetnjama smrću. I na desetke ih ubijaju. Asju Bibi za koju smo toliko molili opet imaju na meti, a zatvaraju i druge žene i majke zbog Imena Isusova. Isus im je snaga, Isus im je jakost i dok zebu i dok gladuju i dok gledaju kako im kršćanska braća pogibaju pred očima! Udružimo se u čvrsti lanac vjere te im molitvom budimo zaštita. Naš Sv. otac Franjo proglasio je već nekoliko desetaka mučenika blaženima. A kolike mučenike ima hrvatski narod!!! Isus nas poziva na dragovoljnu pokoru.
Evo jedne grupe mučenika nedavne pošlosti, svećenika iz Albanije. Njihov predsjednik Enver Hođa je rekao da u Albaniji neće biti ni crkve ni džamije. On nestao, ali Crkva cvate na krvi Mučenika. Tu je sigurno i zagovor svete Majke Tereze. A naših 664 ubijenih svećenika, redovnika i redovnica, pa i sjemeništaraca!!!
Susrela sam našeg bivšeg ministranta i čvrstog vjernika-branitelja. Smireno mi je rekao da ide na drugu operaciju karcinoma, ali da se ne boji ni bolova ni smrti. Zna kamo ide. Ocu u naručje. Smrt je dio života, a jedan je svetac rekao da je to prijelaz iz jedne sobe u drugu, punu mira i sjaja. Ipak molite se za njega i za sve bolesnike Posjećujte bolesnike i nemojte se bojati predložiti im svetu ispovijed i bolesničko pomazanje. Tu se dobiva snaga i mir. A i sami primajte što češće Euharistiju da dobijete jakost duše.
Za Svetu 2025. godinu, za 150. godišnjicu rođenja Službenice Božje, M. Klaudije Dobre (17. siječnja) i za daljnji rad na njezinoj kauzi i buduće njezino proglašenje Časnom službenicom Božjom izdali smo dokumentirani životopis, Žrtva ljubavi u žaru Euharistije. Korice je načinila gđica Danijela Fattorich, a predstavljanje je bilo na njezin smrtni dan, 3. veljače 2024. Dosta osoba odmah si je kupilo, posebno onih koji dosta znaju o njoj. Tko želi naručiti, može na gornjoj adresi. Novac ide za kauzu. Na poleđini knjige gđica Danijela stavila je tekst M. Klaudije: Postoji jedno sredstvo kojim se sve postizava, a to je molitva. Molimo, a pouzdanjem molimo!
Isus nam je došao kao nejako Dijete. Jaslice nas vesele, jer je svako dijete puno nježnosti i miline. On sada dolazi k nama po svakom našem dobrom djelu, a posebno u Euharistiji. Prihvatio je da nas otkupi od grijeha svojom gorkom smrću jer je kao Bog mogao dati zadovoljštinu, i to najstrašnijom i najsramotnijom smrću na križu. Samo božanska ljubav, Njegova ljubav, mogla je dati zadovoljštinu za sav grijeh svijeta u želji da postanemo svjesni da smo živi hram Živoga Boga, pozvani na sreću. Htio je s nama već na ovoj zemlji podijeliti svoj raj; dao nam je Oca, kao što nam je Otac dao Njega, Sina, po djelovanju Duha Svetoga, a po Djevici i Majci Mariji. Čitamo kako su Židovi uživali u svom hranu u Jeruzalemu, mjestu gdje Svevišnji prebiva. Bio je izgrađen od bijela kamena, a izvana sav urešen zlatnim vijencima. Čitali smo kako su se apostoli divili tom hramu. Unutra je bila Svetinja nad svetinjama, simbol naše duše u kojoj prebiva sam Bog. Prebivanje Boga u duši je život u Božjoj ljubavi, koja ižaruje i grije bližnje i vuče ih Gospodinu. Na to smo pozvani po sv. krštenju. Sveci su još u ljudskom tijelu, bili skromni, ponizni, nenametljivi, spremni pomoći prema svojim mogućnostima, a kada ih je pohodio križ, onda su ga tiho i predano nosili: križ bolesti, siromaštva, neprihvaćenosti; sve su darovali Ocu za duše braće. Vjerujmo da smo okruženi svecima i da svijet nije tako zao da ne bi u njemu bio prisutan Bog. Moramo u to vjerovati i živjeti od te vjere da Bog vodi i mikro i makro povijest. Naša dobrota, naša svetost, pomaže preobrazbi svijeta. Prihvaćajmo svaki križ raširenih ruku poput našega Spasitelja. Gledat ćemo mnoge jaslice: Isus se redovno prikazuje kao djetešce s raširenim rukama koje govore da nas čeka, da nas grli, da nam se izručuje. Kao da nam govori: Tu sam za tebe. Dođi k meni u radosti i u tuzi, u uspjehu i odbacivanju. Daj meni svoje križeve da s tobom nosim. Recimo veliki 'Bogu hvala' za tolike molitve koje se dnevno izlijevaju pred Božje lice. Čuvajmo se farizejštine koja se pravi da moli, koja 'imitira' svetost, a u biti ističe sebe. Blagi Isus samo je farizeje javno šibao zbog toga, a sirotinju
Jaslice u našoj crkvi Isusova rođenja svake vrste, osakaćene, hrome, slijepe, gubave, uvijek je sa srcem primao i darivao im se vraćajući im zdravlje. Papa Franjo nas potiče da ne kukamo, nego da molimo i prikazujemo. Bili smo svjedoci u ovom paklenom ratu koji se sručio na nas i nije bilo izgleda da tako reći goloruki svladamo one koji su izmišljali svaku vrstu zla da nas nestane. No Bog i draga Nebeska Majka bdjeli su nad nama da smo sve istrpjeli i pobijedili zahvaljujući plemenitim braniteljima, živima i mučenima i poginulima. Tu su bile danonoćne molitve, žarke molitve po crkvama, trgovima, u kućama, tu je bila krunica oko vrata branitelja, i pobjeda je došla. Psalam 33. kaže da velika sila ne spašava junaka, nego Božja desnica i sveta mišica Njegova. Molimo naše drage hrvatske svece, blaženike, časne sluge i službenice Božje, a Papa poziva da ih zazivamo i štujemo, te je odredio da se svakog 9. studenoga sjetimo i onih koji još nisu postigli spomenuti stupanj da se i naše hrvatsko nebo uresi pred našim očima njihovom zagovorničkom svetošću. Tu je i naša M. Klaudija. Molite joj se jer su mnogi dobile velike milosti. Štujemo strane svece a imamo naše.
Zar nije ohrabrujuće što danas susrećemo muževe u nekoliko gradova koji svake subote mole čak i klečeći na glavnim trgovima i ne daju se smesti porugama, smetnjama galamom pa čak tu i tamo i prijetnjama. Molimo za tu bijednu braću koja žive mimo Božjih i prirodnih zakona, a koje suvremeno društvo podupire jer 'svatko ima pravo na svoj život'. Ako je to život!!!? Eto, i tu može pomoći naša molitva. Osobno sam dobila već tri puta jako uvredljiva pisma, a jedno je sa mnom vrijeđalo svetoga Boga. Na dva sam pisma, koja su stigla e-mailom, s velikom ljubavlju nakon molitava odgovorila. Na jedno sam dobila odgovor uz ispriku. A za druga dva autora, koji su ostavili pismo ispod ulaznih vrata, i dalje molim. Sotona razvrata, bluda, razuzdanosti nalazi mnogo načina da prkosi Bogu. Nemojmo se umoriti moleći milosrđe za zavedenu braću, kako je govorila M. Klaudija. Nazivala ih je braćom, što nama može biti i malo odbojno. No ako ih Bog trpi i čeka obraćenje, moramo i mi od srca molili za njih!
Oni imaju parade „ponosa“, a zapravo su to parade srama i samoponižavanja jer ne znaju svoju cijenu.
- Klaudija je
- uvijek zračila na djecu i djevojke, na roditelje, a ponajviše na svoje sestre koje su je svaki dan imale pred očima i koje su svjedočile da nikada ni u najtežim bolima nakon nikad izliječenog tifusa nije tražila olakšice, jer je obećala Gospodinu da će se žrtvovati kad je 1929. godine zamolio papa Pijo XI. da se sav katolički svijet žrtvuje za Rusiju. Naime, 13. lipnja te godine Gospa se ukazala Bernardici i ostavila tu poruku za Papu. I Isus se obratio i M. Klaudiji, i ona je dala velikodušni pristanak. Isus je primio njezinu žrtvu; bili smo svjedoci da su se mnogi Rusi, posebno inteligencija, obratili. A sada je opet Sotona došao da po njihovim vođama sije strahote rata u Ukrajini sa svim njegovim užasima. Opet Gospodin traži od mnogih skrovitih duša da priteknu upomoć napaćenom ukrajinskom narodu. Papa nas potiče da molimo i u kući i u crkvi, i kad idemo putem, uzdižući srce Nebeskom Ocu da se svima smiluje. Jednoj redovnici Isus je povjerio da se žrtvuje za duše, te nam je ostavila zaziv: Isuse, Marijo, Josipe, ja vas ljubim, spasite duše! Ponavljajmo i mi taj zaziv! Kada je u povijesti hrvatski narod u tolikoj mjeri kleo, psovao, varao, krao, licemjerno se ponašao kao danas?! Ipak moramo vjerovati da je jezgra naroda dobra i da će Božje Kraljevstvo ponovno zavladati nad nama. Vidimo toliku krasnu mladež koja se volonterski žrtvuje za druge, koja moli, koja prima svete sakramente. Pomozimo im svojoj molitvom da imaju snage za svjedočenje svojim prijateljima i ustrajnost u dobru. Neka budu svjetlila u svijetu!
U spomenutoj knjizi o M. Klaudiji napisala sam: Današnji se čovjek boji šutnje, sabranosti. Uronjen je u zvukove grada, u buku strojeva, zuj automobila, treštanje glazbe, da se gotovo ne može sabrati, naći sebe, naći Boga, zapravo naći sebe u Bogu. Boji se uroniti u svoju intimu koja je rastrgana svačim, najviše grijesima i ovisnostima svake vrste. Zato mu prija buka da ne čuje vapaj svoje jadne duše žedne Boga kojoj ne da da se napije na tom izvoru sreće i mira.
Klaudija nije dala niti da se kritizira, a još manje ogovara. Naš Papa također govori protiv ogovaranja od kojega nitko nema koristi, a svi imaju štetu za dušu. Naša pjesnikinja, S. Bogoljuba Cifrek, napisala je da ne 'krojimo' druge po svojoj mjeri, ovo: Pusti me da živim; nemoj me na svoju mjeru tkati.
Jer ćemo jednom, i ti i ja, pred Božje lice stati.
Evo jedne simpatične zgode za života M. Klaudije. Dvije naše sestre razgovarale su s Melitom, sestrom M. Klaudije, koja je bila od 1929. godine u samostanu, ali ne kao redovnica, nego je primljena iz ljubavi, budući da nije imala od čega živjeti. Majka je uložila svoje vrijednosne papire u austrijsku banku, te je nakon pada Austrije, sve propalo. Nakon dolaska komunista na vlast sestra Melita bila je srdita na političare. To je slušala u tišini i M. Klaudija, a onda bez riječi otišla. Vratila se nakon sat-dva i rekla
Lojzika Ulman: Jaslice, terakota
sestri: Melita, više nećemo ogovarati političare, ni Tita. Nikoga. I dok je to Melita pričala našim sestrama, digla je ruke u vis i rekla: Bože moj, ta se moja sestra uopće ne razumije u politiku! Razumjela se itekako, ali u božansku politiku ljubavi.
Ove godine umrlo je dosta štovatelja M. Klaudije. Umrla je i vlasnica rodne kuće M. Klaudije u Đakovu, gđa Mima Đaković kao i njezin zet, javni bilježnik, koji je imao ured upravo u sobi gdje je M. Klaudija rođena. Umrla je i gđa Estera, naš bivši ministrant, vrsni liječnik, dr. Zoran Čanić, koji je činio mnogo dobra svojom izvrsnošću. I još jedan bivši ministrant Zlatko i dva supruga naših pjevačica te nekoliko osoba s nama povezanima. I posebno velika štovateljica, Vjera Ostojić u svojoj 102. g. Umro je i Josip, koga je M. Klaudija ozdravila 1980. g. nakon pada na glavu pri poslu da je čitam mozak bio u krvi, i još fraktura lubanje. Liječnici su ga poslali kući da umre. Svake je godine plaćao za sv. Misu zahvalnicu m. Klaudiji. A mnoge osobe se preporučuju u zagovor M. Klaudije, posebno gđa Dragica iz Pule, koja ima teško bolesnu kćerku. Molite i za jednu našu sestru koja je dugo u N. Marofu, liječnici vide da mora tamo biti zbog iznimno teškog stanja. Hrane ju na sondu. Neka dobri Otac primi i njezino izgaranje za spasenje duša. Jedna moja učenica, liječnica, ušla je, izgleda, u treći divlji brak. Ništa nije koristilo moje tumačenje da će opet živjeti u grijehu, a jedva se jednoga grješnog stanja riješila. Ima dosta bolesnika koji su još jako aktivni i rade za Hrvatsku, uglavnom su branitelji. Imamo za koga prikazivati, iako smo možda i sami loše. Tako g. Mladen P. i Damir B. te Krešimir M.
No ima i divnih stvari s našom djecom u vrtiću i školi. Starija i mlađa grupa zborova „Uršuline zvjezdice“ osvajaju srca zbog divnog pjevanja pod vodstvom maestra Višeslava Jaklina. A njegov otac, g. Ivan, izdao je bogatu pjesmaricu Majke Božje s tri teme: Marija Djevica, Marija Majka i Marija Kraljica. Djecu privikavamo na djela ljubavi, te s učiteljima i roditeljima izrađuju stvari za prodaju za Marijine obroke ili za drugi oblik pomoći misijama. To su male umjetnine – sada zadnje adventski vijenci, mali gipsani „isuseki“ i slično. Vidi se na djeci da su sretna, a sada ih puno s roditeljima dolazi na „zornice“ u 7 sati, da nakon čaja i keksa odmah idu u školi. Sada vidimo kako su naše sestre do 1945. bile sretne i voljene od djece i djeca od njih. To nekoliko desetljeća prekida školskog rada jako se vidi na odgoju njihovih djedova i roditelja – odgoj bez Boga. Sada Ga opet mnogi nalaze po djeci. Izvor radosti i za nas! Tko može neka skuplja euro po euro da možete ići u Rim. Vodila sam brojna hodočašća u Rim i u druga udaljena svetišta, no sada je sve gotovo, no i to stanje rado prihvaćam. Još jednom, bio vam svima svet i blagoslovljen Božić i milosna Sveta jubilarna godina!
Vaša KLAUDIJA ĐURAN, uršulinka
