U četvrtak 15. prosinca sastali su se u Stonu predstavnici stanovnika NP Mljet - načelnik Općine Mljet Đivo Market i Ravnatelj NP Mljet Ivo Sršen s ministricom gospodarstva i poljoprivrede Marijom Vučković, a sastanku je prisustvovao i Nikola Dobroslavić Župan Dubrovačko Neretvanske županije i njegovi suradnici da bi našli zajedničko rješenje o tradicionalnom načinu ribarenja (ribanja) koji je za stanovnike Mljeta ne samo njihovo pravo nego i njihova egzistencija.
Godine 1960.osnovan je Nacionalni park Mljet - potpisan je ugovor između stanovnika NP Mljet i Ministarstva okoliša u kojem je 17 odredbi, stavki po kojima su stanovnici pristali da se na njihovoj zemlji osnuje NP, a koje je potvrdio i Hrvatski Sabor.Kad je osnovan NP Mljet, stanovnici su imali pravo po tom ugovoru na obrađivanje polja, uzgajanje stoke, branje drva za gradnju barki i ogrjev na područjima koje je NP odobravao svaku godinu. Imali su pravo u Jezerima ribati za osobne potrebe ,male i Velike vrše vađenje kunjka i školjaka i mušula. U Jezerima ne postoji obalni pojas, a više od 80 posto zemljišta kojim se kreću turisti tj, temeljni fenomen, je do samog mora privatno je vlasništvo.
Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije da bi zaštitili svoja prava i pravo ribolova u zaštićenom području parnicu su vodili s Upravom Bečkog Dvora 18 godina, parnicu je stanovništvo dobilo i donesen je zakon - Pravo Življenja -Status Meredanus.19.prosinca 1889.g potpisana je nagodba između Stanovnika Zapadnog dijela Mljeta i Kraljevskog šumarskog upraviteljstva. S tim zakonom dobili su pravo na Tradicionalni način života i tradicionalni način ribanja koje je zagarantirano kasnije i poveljama UN , a koje su potpisale i obje Jugoslavije i Republika Hrvatska kada je međunarodno priznata. Stanovnicima NP Mljet tradicionalni način života i tradicionalni način ribanja zagarantiran je Ustavom Republike Hrvatske. To znači da se svaki drugi zakon ili uredba koji ukida i zabranjuje tradicionalni način življenja i tradicionalni način ribanja protivi Ustavu Republike Hrvatske odnosno ,protuustavan je i protiv zakonit.
A kako je tradicionalni način života zagarantiran poveljama UN kao ljudsko pravo građanina i čovjeka, svako njegovo kršenje dovodi do kršenja ljudskih prava. Zakonom Pravo na Življenje - Status Meredanus, dobiveno je pravo na deset malih vrša, 5 velikih vrsi, mreža prostica bukvara gerarica, srdelara, gavunara ,to je bilo garantirano svakoj obitelji bez ikakve dozvole. U obje, dvije Jugoslavije taj je zakon poštovan, a u SFRJ-imali smo pravo na još 200 metara popunice i polandaru. Na prijedlog stanovnika NP Mljet donesen je zakon o 500 m obalnog pojasa kojeg je Hrvatski Sabor donio na snagu 2002 godine. Stanovnici NP su jedini mogli ribariti u zaštićenom obalnom pojasu a svima drugima je to bilo zabranjeno. Međutim pri ulasku Republike Hrvatske u EU naše tradicionalno ribarstvo je potpalo pod gospodarsko - ekonomski razvoj umjesto pod tradicionalni način života koje je zagarantirano poveljama UN i Ustavom Republike Hrvatske.
Tradicionalni način života je naše ljudsko pravo građanina i čovjeka i dužnost da prenesemo tu tradiciju na buduće generacije. Zabranom našeg tradicionalnog ribanja ,koji je naša egzistencija, krše se ljudska prava građanina i čovjeka na jednom dijelu teritorija Republike Hrvatske i EU. Kad idemo baciti mreže (to su sve mreže stajaćice) i kad ulovimo ono malo ribe nahranili smo s time ne samo našu obitelj nego i susjede koji nisu mogli poći na ribanje ili one starije koji nemaju mogućnosti i koji više ne mogu poći na ribanje.
Godine 1960.osnovan je Nacionalni park Mljet - potpisan je ugovor između stanovnika NP Mljet i Ministarstva okoliša u kojem je 17 odredbi, stavki po kojima su stanovnici pristali da se na njihovoj zemlji osnuje NP, a koje je potvrdio i Hrvatski Sabor.Kad je osnovan NP Mljet, stanovnici su imali pravo po tom ugovoru na obrađivanje polja, uzgajanje stoke, branje drva za gradnju barki i ogrjev na područjima koje je NP odobravao svaku godinu. Imali su pravo u Jezerima ribati za osobne potrebe ,male i Velike vrše vađenje kunjka i školjaka i mušula. U Jezerima ne postoji obalni pojas, a više od 80 posto zemljišta kojim se kreću turisti tj, temeljni fenomen, je do samog mora privatno je vlasništvo.
Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije da bi zaštitili svoja prava i pravo ribolova u zaštićenom području parnicu su vodili s Upravom Bečkog Dvora 18 godina, parnicu je stanovništvo dobilo i donesen je zakon - Pravo Življenja -Status Meredanus.19.prosinca 1889.g potpisana je nagodba između Stanovnika Zapadnog dijela Mljeta i Kraljevskog šumarskog upraviteljstva. S tim zakonom dobili su pravo na Tradicionalni način života i tradicionalni način ribanja koje je zagarantirano kasnije i poveljama UN , a koje su potpisale i obje Jugoslavije i Republika Hrvatska kada je međunarodno priznata. Stanovnicima NP Mljet tradicionalni način života i tradicionalni način ribanja zagarantiran je Ustavom Republike Hrvatske. To znači da se svaki drugi zakon ili uredba koji ukida i zabranjuje tradicionalni način življenja i tradicionalni način ribanja protivi Ustavu Republike Hrvatske odnosno ,protuustavan je i protiv zakonit.
A kako je tradicionalni način života zagarantiran poveljama UN kao ljudsko pravo građanina i čovjeka, svako njegovo kršenje dovodi do kršenja ljudskih prava. Zakonom Pravo na Življenje - Status Meredanus, dobiveno je pravo na deset malih vrša, 5 velikih vrsi, mreža prostica bukvara gerarica, srdelara, gavunara ,to je bilo garantirano svakoj obitelji bez ikakve dozvole. U obje, dvije Jugoslavije taj je zakon poštovan, a u SFRJ-imali smo pravo na još 200 metara popunice i polandaru. Na prijedlog stanovnika NP Mljet donesen je zakon o 500 m obalnog pojasa kojeg je Hrvatski Sabor donio na snagu 2002 godine. Stanovnici NP su jedini mogli ribariti u zaštićenom obalnom pojasu a svima drugima je to bilo zabranjeno. Međutim pri ulasku Republike Hrvatske u EU naše tradicionalno ribarstvo je potpalo pod gospodarsko - ekonomski razvoj umjesto pod tradicionalni način života koje je zagarantirano poveljama UN i Ustavom Republike Hrvatske.
Tradicionalni način života je naše ljudsko pravo građanina i čovjeka i dužnost da prenesemo tu tradiciju na buduće generacije. Zabranom našeg tradicionalnog ribanja ,koji je naša egzistencija, krše se ljudska prava građanina i čovjeka na jednom dijelu teritorija Republike Hrvatske i EU. Kad idemo baciti mreže (to su sve mreže stajaćice) i kad ulovimo ono malo ribe nahranili smo s time ne samo našu obitelj nego i susjede koji nisu mogli poći na ribanje ili one starije koji nemaju mogućnosti i koji više ne mogu poći na ribanje.
Naši ribari u NP Mljet ne ribaju da bi prodavali ribu nego isključivo da bi nahranili svoje obitelji. Na Mljetu nema ribarnice da bi mogli kupiti ribu. Najbliža je ribarnica u Dubrovniku 40 milja daleko i do nje se mora poći brodom. Brod ide ujutro za Dubrovnik 6 i vraća se uvečer u 18 sati nazad na Mljet. To znači da stanovnici NP Mljet nemaju pravo jesti ribu, a okruženi su morem koje je najbogatije ribom u Jadranu, a NP koristi njihovu zemlju bez ikakve naknade i na njoj zarađuje znatan novac od ulaznica koje prodaju tisućama turista.
Ako netko zna čuvati more i šume to za sigurno znaju stanovnici NP Mljet jer čuvaju svoje, za buduće generacije. Očuvali su ih kroz stoljeća pa će i nastaviti ako ne budu prisiljeni iselit, ako ne mogu prehraniti svoje obitelji.
Svaki stanovnik NP Mljet je vatrogasac i to najbolji na svijetu jer brani svoju imovinu, svoju kuću i svoje posjede. Zato je Mljet najzeleniji otok na Mediteranu. Nitko bolje ne može čuvati NP Mljet nego njegovi stanovnici. Zato se svi nadamo da će ovaj sastanak uroditi plodom i da će doći do najboljeg rješenje na obostrano zadovoljstvo.
Ako netko zna čuvati more i šume to za sigurno znaju stanovnici NP Mljet jer čuvaju svoje, za buduće generacije. Očuvali su ih kroz stoljeća pa će i nastaviti ako ne budu prisiljeni iselit, ako ne mogu prehraniti svoje obitelji.
Svaki stanovnik NP Mljet je vatrogasac i to najbolji na svijetu jer brani svoju imovinu, svoju kuću i svoje posjede. Zato je Mljet najzeleniji otok na Mediteranu. Nitko bolje ne može čuvati NP Mljet nego njegovi stanovnici. Zato se svi nadamo da će ovaj sastanak uroditi plodom i da će doći do najboljeg rješenje na obostrano zadovoljstvo.
