Višestruko nagrađivani književnik, klasik hrvatske i srpske književnosti Bora Ćosić čuven po rečenici „Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, a živim u Berlinu.“ ove je godine u svojoj 93. godini života svoj ogroman opus s više od 60 knjiga obogatio još jednom – pjesničkom. Zbirku jednostavna naslova „Profane“ objavilo je Hrvatsko društvo pisaca. Sedamdesetak pjesama pisanih vedro i kolokvijalnim jezikom nastajalo je tijekom lockdowna 2020. u Berlinu. Tvore svojevrstan dnevnik. Sam autor pjesme opisuje kao pučke, jednostavne, rimovane i ritmične. Knjiga je na četvrtom izdanju Međunarodnog festivala suvremene književnosti „Škure“ – Šibenske književne ure proglašena najboljom knjigom poezije objavljenom na području Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine ili Srbije u razdoblju između dvaju festivala pa je Ćosiću pripala Nagrada „Stjepan Gulin“.
Zbirka „Profane“ bila je poticaj i digitalnoj platformi „Poetski tren“ da se „pozabavi“ jednom pjesmom. Rezultat je sjajan video u kojem su se za domišljatu i filmičnu glazbu pobrinuli – pjesnici. Adrian Oproiu skladao je i producirao, a u aranžiranju i muziciranju pridružila mu se Ana Brnardić koja je i akademska violinistica. Stihove pjesme „Pas“ recitirala je autorica videa Gordana Kovačić. Vizualni dio videa čine likovni radovi Baneta Milenkovića, ljubitelja pasa, iz ciklusa „Životinje“ uvrštenog u njegovu monografiju „Bane“ koju je potkraj prošle godine objavio Hamper studio, a uredili su je Ivana Vučić i sam autor.
Poetski tren Bore Ćosića zatvorio je ciklusu poetskih trenova u „Mjesecu hrvatske knjige“ koji su zajednički producirali Hrvatsko društvo pisaca i Poetski tren uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
Video pogledajte ovdje:
Poetski tren: Bora Ćosić – Pas
Izbor pjesama iz zbirke „Profane“ Bore Ćosića (HDP, 2024.)
FILM
Kad bi o nama snimali film
svet bi trajao jedva dva časa
život bi završio se skupa s njim
a da ne pusti ni glasa
kad bi bilo filma o nama
bilo bi tek što u kameru uđe
dok sve što sa strane se odlama
ostalo bi nepoznato i tuđe
tako se odvija naša drama
bez zanimljivosti i draži
jer najvažnija priča sama
ionako bi ispala u montaži
KAO GLUMAC
Da sam bio glumac u tom životu
mogao sam i ja iz njega izaći
obaviti štošta toga a potom
ona vrata za povratak naći
tako bez pravog angažmana
bez šminke i potrebne garderobe
kako da dokrajčim ovo dana
bez neke makar čestite probe
da sam bio glumac bar za malo
da provirim negde drugde samo
ovako u mom je rasporedu stalo
da se vratim nemam sada kamo
PROFANA
Da je Katul ovde boravio
s pijanim smetljarima bi se skompao
a kad bi se od toga oporavio
jedan iz Iraka na ćošku bi ga spopao
da je Katul ovde boravio
videlo bi se da ga turski dućan rajca
u Kant Strasse još bi jedno pivo popio
biciklom bi srušio jednog policajca
da je Katul ovde dopao
vodio bi Lezbiju u Urania kino
Tačno u podne silno bi im se dopao
posle bi otišli kod Grka na vino
da je Katul ovde boravio
uz jedan auto zastao bi da se popiša
otišao bi pošto je drva istovario k
od kurdske frizerke da se ošiša
baš sam to naučio od Katula
neka je rečenica što prostija
ko krigla piva ko šibica škatulja
eto mene pesmi u gostima
