MILE STOJIĆ hrvatski je i bosanskohercegovački pjesnik i publicist. Rođen je 1955. u Dragićini kraj Čitluka u Bosni i Hercegovini. Godine 1982. diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je živio naredno desetljeće. Do tada, do odlaska u emigraciju u Beč objavio je zapažene zbirke pjesama, prvijenac Lijer, jezik prašine (1977.), Umjetnost tame (1979.), Zemna svjetlost (1984.), Olovni jastuk (1989.), Južnost, izbor (1990.). U Beču je proveo više od 10 godina radeći kao lektor na Slavističkom institutu Bečkog sveučilišta.
Nastavio je objavljivati beletristiku, eseje i poeziju (zbirke Libreto za sviralu i strojnicu, 1994., Prognane elegije, 1996., Mađarsko more, 1999., Večera bez politike, 2005., Među zavađenim narodima, 2009. i dr.). Dobitnik je brojnih književnih nagrada među kojima su Šimićevi susreti (1971.), Brankova nagrada Društva književnika Vojvodine za najbolju knjigu mladih pisaca u Jugoslaviji (1978.), Nagrada Buchpremie Austrijskog ministarstva kulture (2000.), Poeta oliveatus – nagrada književnog festivala Croatia rediviva (2018.), Goranov vijenac za sveukupan doprinos hrvatskom pjesništvu (2007.).
Godine 2021. izdavačka kuća V.B.Z. objavila je knjigu Muze i Erinije koja sadrži kompletan pjesnički opus Mile Stojića nastao u razdoblju 1977.-2020. godine.
