Impuls poezije u varaždinskom Rock Art Caffeu s hrvatskim i slovenskim pjesnicima

Impuls poezije u varaždinskom Rock Art Caffeu s hrvatskim i slovenskim pjesnicima

Travanjska promjenljivost vremena donosi nove inspiracije za majstore poetskog izričaja, pa 24. travnja s početkom u 20 sati u Rock Art Caffeu ponovno možemo zajedno dotaknuti tišine i dubine emocija. Zapjevat ćemo stare hitove i podijeliti prijateljske osmijehe. Sreća je na dohvat ruke, samo trebamo ispružiti dlan i ubrati je pogledom, podijeliti osmijehom - kaže pjesnikinja Ljubica Ribić najavljujući još jedan Impuls poezije u Rock Art Caffeu, a ovom prigodom dolaze i gosti. Gost iz Zagreba je književnik Stjepo Martinović, koji dolazi s gitarom i španjolskim songovima, a tu su i Branka Kamenšek iz Kamnika, Slovenije te Zrinko Šimunić, koji će podijeliti s publikom svoje stihove. Organizator je Udruga za promicanje kulture Ritam misli .

Kaj je s teboj? (Autor: Branka Kamenšek)

 

Nič,

samo nehala sem se ubadati s tem,

kaj mislite o meni.

Skočila sem z gugalnice samoljubja in žrtve

in zdaj s popraskanimi koleni

ne ustrezam več vašim zahtevam.

Padec streznitve.

Svoboda!

Dovolj je, da vsi samo ste

in jaz samo sem.

Olajšanje!

Nič več ne ploskam predstavam,

ki mi niso všeč.

Nič več ne sodim in ne razsojam.

Enak odmev se sliši

iz mojih zlatih in temnih kotov ulic.

Občutek, ko sem se nehala

prilagajati in ugajati,

je kakor oranžna svetloba

zahajajočega sonca,

ko nežno obsije moje malo dvorišče.

Zavrtim se med žarki in zavpijem:

»Hej, svet!

Tukaj sem!«

 

Eleonora (Autor: Stjepo Martinović)

 

u tvon đardinu magnolija

kâ prinčipesa

u bilon 'alji

porat pojubila mareta

glas kasna galeba

tih i sve daji

 

oblaci, nebeske korabje

puni' jedara

ča nemir nosu

na rivi svibanjske divojke

dúge koluri svi  

stali u rosu

 

a ti, Eleonora

kâ portugalsko vino

u svôn lipoti duraš

mûkon ovijena

i zanavik mi tajna

arome pelina

 

plemenita i gorda

neispivana pismo

ne primaš niti daješ

kâ nimfa kamena

toliko si mi dana

gorčinon zalila...

 

Eleonora, Eleonora…

Eleonora, Eleonora…

 

Mala galerija (Autor: Zrinko Šimunić)

 

Ponekad, kad ostane bez riječi
ona se sakrije u sliku svoje male galerije, onakve

kakvih više nema

pa stoga i tako dragocjene

Ona se okupa u odsjaju sunčeva sjaja

na staklu, na aquatinti

u žamoru davno prohujalog dana

 

Ljudi prolaze ulicom
kuće čangrizavo plešu u staklu

Slike vise između unutra i van

između sjene noći, sjene dana

Ona prebire po sjećanju, po harfi

i učini glisando na kovanoj

ruzinavoj ogradi botaničkog vrta, zapleše prstima

i noktima kvrcne

jedan mali, crveni valcer i gle …

Nema je više

Otputovala je u mislima, putuje nekamo …

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.