Nova knjiga akademika Josipa Pečarića, „Pavkovićev stol na rubu tišine”, razotkriva sramotan obrazac društvenog preoblikovanja u kojem se politička podobnost stavlja iznad povijesnih činjenica. Primjer novinara, pisca, humanista i branitelja Mladena Pavkovića, koji je u Koprivnici već više od desetljeća izložen potpunoj ustanovnoj izolaciji i proglašen nepoželjnom osobom, jasan je prikaz lokalne ljevičarske cenzure. Dok ga domoljubna javnost diljem Hrvatske cijeni zbog pokretanja prvog hrvatskog vojnog lista Gardist, podizanja brojnih spomen-obilježja, ratnih plakata, niza komentara, masu objavljenih knjiga o stvaranju hrvatske države, ratnih izložbi, tribina i stotina čovjekoljubivih akcija, koprivničke lokalne vlasti predvođene SDP-om sustavno ga brišu iz javnog prostora. U toj prljavoj zadaći ključnu ulogu igraju lokalna javna glasila, koja su se, financirana proračunskim novcem Grada i Županije, od neovisnih kroničara pretvorila u poslušne čuvare stranačke podobnosti. Privatni sudski postupci i ćudoredne rasprave ovdje služe tek kao jeftina krinka za politički odstrel neistomišljenika, dok se istodobno lijevim dužnosnicima s teškim aferama redovito pruža zaštita u javnim glasilima, pa i na sjednicama grada i županije.
Ovo Pečarićevo djelo, koje se zbog razotkrivanja zakulisnih igara i lokalne zavisti čita u jednom dahu, poput najnapetijeg političkog romana, nadrasta lokalne okvire. Ono je glasan proglas otpora i protiv cenzure na državnoj pozornici javnih glasila, gdje su stvaratelji države gurnuti u mrak, dok je javni prostor prepušten onima koji hrvatski obrambeni Domovinski rat zanemaruju ili blate. No, pokušaj ušutkivanja Pavkovića u jednoj relativno maloj sredini, gdje su „gazde gazde“, pretvorio se u potpuni poraz cenzora. Umjesto povlačenja, on na prepreke odgovara neviđenom plodnošću stvaralaštva – svake godine objavljuje nekoliko knjiga, organizira niz domoljubnih tribina, a o njemu se i dalje snimaju dokumentarni filmovi, a ne zaobilaze ga priznanja ni naših iseljenika, što sve dokazuje da po svojim uspjesima nema premca šire u Hrvatskoj. Životopis koji on ima naprosto je za mnoge – nedostižan, poglavito po raznolikosti akcija. Njegov stvaralački inat i jasna poruka cenzorima da je njihova politika tek „voda koju odnosi Sava” postaju putokaz za sve domoljubne intelektualce. Politički povjerenici mogu nadzirati sekunde i proračune, ali ne mogu propisivati povijesnu istinu, a ovim publicističkim djelom akademika Pečarića, zid šutnje u Podravini zauvijek je srušen.
Ovo je inače već šesta ili sedma knjiga o Pavkoviću i njegovu radu, s čime se ipak mnogi baš i ne mogu pohvaliti. (Milan Pišković)
