Knjiga Josipa Gujaša Đuretina Mene su ljepote ostavile, priređivača Đure Vidmarovića, predstavljena je 5. studenoga u Hrvatskoj matici Iseljenika. Uvod i intermezza u ovu svečanost knjige, nadahnutom interpretacijom Gujaševih stihova, dala je dramska umjetnica Biserka Ipša. Prisutnima su se, osim Matičina ravnatelja Mije Marića, obratili i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman te priređivač, predsjednik DHK Đuro Vidmarović. O djelu su govorile kroatologinja prof. dr. sc. Sanja Vulić, a u ime nakladnika Acumen d.o.o. književnica i urednica izdanja Božica Brkan. Promociju je znalački vodila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo i dugogodišnja urednica Matičina ljetopisa Hrvatski iseljenički zbornik.
Matičinoj promociji prisustvovali su Anita Györei, zamjenica veleposlanika Republike Mađarske Nj. E. Józsefa Zoltána Magyara i János Dezső, savjetnik u veleposlanstvu Republike Mađarske, kao i glasnogovornik Hrvata u mađarskom Parlamentu Jozo Solga. Diplomatski klub zastupao je dr. sc. Smiljan Šimac s više članova toga uglednoga kluba, a pripadnike hrvatske manjine u Mađarskoj predstavljala su braća Blažetin, unuci Stipana Blažetina, koji studiraju u Zagrebu. Također, predstavljanju su nazočile Morana Amulić, viša stručna savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo, izaslanica ministrice kulture, dr. sc. Tatijana Petrić, glavna ravnateljica NSK u Zagrebu, izaslanica zagrebačkog gradonačelnika Maja Petrić, stručna savjetnica za izdavačku djelatnost i Milan Kovač, predsjednik UO HMI. Nazočila joj je i državna tajnica Zdravka Bušić, a u ime državnoga tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH predstavljanju su prisustvovali dr.sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja nacionalne hrvatske manjine u inozemstvu i Dubravka Severinski, načelnica Sektora za pravni položaj, kulturu i obrazovanje Hrvata izvan RH.
Četiri je desetljeća Đuro Vidmarović istraživao opus pjesnika i povjesničara Hrvata u Mađarskoj, profesora budimpeštanske gimnazije i objavio opsežno djelo naslovljena po stihu iz njegove predsmrtne pjesme. Knjigu je podijelio u dvije cjeline. U prvoj Vidmarović na književno-teorijskoj razini analizira Gujaševu nedovoljno poznatu poetsku ostavštinu i znanstvene interese vezane uz vlastiti manjinski identitet aktualiziran u doktorskoj disertaciji. Spomenimo suradnju s književnikom Milivojem Slavičekom te arhivsku i filološku građu koju je priređivaču ustupila pokojna Gujaševa supruga Vera Grunčić. Drugi dio knjige donosi ranije i sada prvi put objavljene pjesme, izvorne i transkribirane. Recenzentice i promotorice prof. dr. sc. Sanja Vulić i Božica Brkan, uz ino, knjigu smatraju nedvojbenim prinosom književno-teorijskoj literaturi posvećenoj vodećem hrvatskom pjesniku u Mađarskoj sredine 20. stoljeća, širenju spoznaje o raširenosti i uporabi lokalnih govora s obje strane granice u to doba i opravdanu želju za ubaštinjenjem Gujaševa djela u hrvatsku književnost.
Izlazak knjige sabranih djela Josipa Gujaša Đuretina (1936. - 1976.), priređivača Vidmarovića, ove su godine financijski poduprli Ministarstvo kulture RH i Hrvatska matica iseljenika. Na taj način sačuvan je život i djelo tog hrvatskoga intelektualca rođenoga 1936. u Gornjim Martincima. Đuretin je ustvari obiteljski nadimak po djedovu imena Đuro, Đureta. Gujaš studira u Segedinu pa u Pečuhu i na kraju u Pešti povijest i hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima. Diplomira 1961., a u dobi od 29 godina i doktorira na Sveučilištu u Budimpešti disertacijom „Politika nasilne asimilacije u Evropi i Mađarskoj (Pomađarivanje u županijama Somogy i Zala — Međimurje) i nacionalna obrana Mađara u Slavoniji za vrijeme dualizma“. Iz nje je u Hrvatskoj objavio dvije cjeline: u Kolu MH 1967. u br. 6. i u Historijskom zborniku (1970 - 71). Radi kao profesor na hrvatsko-srpskoj gimnaziji u Budimpešti, ali obolijeva i 1971. odlazi u invalidsku mirovinu. Preminuo je teško bolestan, siromašan i bez posla u četrdesetoj godini života.
Priređivač Đuro Vidmarović hrvatski je pjesnik, književni povjesničar, kritičar i prevoditelj. Objavio je više pjesničke zbirki. Njegov interes za književnu povijest hrvatskih nacionalnih manjina u europskim zemljama iznjedrio je više stotina prikaza, članaka i studija u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Mađarskoj, Austriji i Izraelu, kao i nekoliko osobito vrijednih knjiga iste tematike.
Po svom talentu, rezimirao je Vidmarović, pjesničkom senzibilitetu i posebno književnom obrazovanju Gujaš se odvojio od ostalih narodnosnih pjesnika. Svojim stvaralaštvom postao je predvodnik u borbi za prihvaćanje suvremenih književnih tijekova, za potpunu autonomiju književnog rada, za pisanje bez straha i ograničenja. Bio je svjestan da narodnosno pjesništvo stagnira u nekoj svojoj historijskoj čahuri, da zaostaje za suvremenim tijekovima, kako mađarske, tako i jugoslavenske poezije. Ukratko, teoretičari književnosti Hrvata u Mađarskoj njegovo pjesništvo smatraju najznačajnijom pojavom od 1918. godine do danas. U antologiji U kolo, objavljenoj prije točno pola stoljeća u Mađarskoj, zastupljen je s 24 pjesme od kojih će veći dio ući u Gujaševu postumno objavljenu zbirku pjesama „Povratak u Podravinu“ (1977), inače prvu objelodanjenu knjigu u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Kažimo i to da je književniku Vidmaroviću ova knjiga vrhunac samopregalačkog rada na inkomporiranju rasute europske baštine u našu književnost. Svoju veliku radost zbog izlaska knjige Vidmarović je podijelio s prisutnim kolegama diplomatima, književnicima, političarima i svim prijateljima okupljenima u zagrebačko kišno predvečerje u Matici najavivši novo predstavljanje knjige uskoro i u Mađarskoj.
