U najnovijoj predstavi Drvene Ptice, autorice Lidije Deduš, praizvedenoj na sceni HNK Varaždin,1. ožujka, redatelj Ivan Plazibat sjajno se nadovezuje na kajkavske klasike na kazališnim daskama i filmu, te TV serijama, ali i općenito djela koja su pisana na lokalnim narječjima i dijalektima. Referira se Plazibat osim na jezično bogatstvo i na kulturno nasljeđe dok songovima poput onih u Gruntovčanima ublažava tijek radnje - surovu stvarnost ruralnoga života u zagorskom selu opterećenom ljudskom zloćom i tragikom koja iz nje proizlazi.
U selu u kojemu su alkoholizam, siromaštvo i bijeda sveprisutan pojam čovjek je čovjeku vuk, a najveće tajne ostaju zakopane sve dok se ne dogodi tragedija, današnjim rječnikom - femicid, no, glavni krivac, jer pripadnik je "privilegirane kaste" nije "pronađen" niti procesuiran "zbog nedostatka dokaza".
U siromaštvu iz kojega nema bijega dominantna je potka ljubav i čežnja za njezinim pronalaženjem. Ona je i glavni uzrok sve boli i tragike glavnih likova u priči. Šesnaestogodišnja Nadica ne pristaje na ono što joj se jedino nudi, ali ne odustaje niti od svoje čežnje za bijegom iz sredine u kojoj ne vidi izlaz, sve dok njezine snove zauvijek ne prekine zločinac - silovatelj, kojemu to i nije prvo nedjelo.
Tragedija obitelji glavne protagonistice, koja je silovana i ubijena potiče osjećaj krivnje čitavog sela. Selo je to koje sve vidi i zna ali šuti o nasilnicima i nasilju koje se događa pred njihovim očima i svaka obitelj na svoj način pati, no, najveća žrtva na kraju je ubojičina supruga koja unatoč svemu i dalje nastavlja živjeti s njime, iako u drugoj sredini.
I scenografijom izvrsno je oživljen prostor radnje - blato i kal, križ kao sudbina..., koji prema tekstu Lidije Deduš zasigurno nije motiviran samo istinitim događajem nego i krležijanskom kajkavskom poetikom. Pjevnost kajkavskog jezika najveća je vrijednost u postizanju autentičnosti vremena i prostora radnje u kojoj se sjajno snalazi prije svega iznimno talentirana mlada glumica Klara Fiolić u ulozi Nade, Nadice.
Tu je i plejada sjajnih glumaca varaždinskog i zagrebačkog HNK jer radi se o koprodukciji - PIŠTA, Karlo Mrkša, ANKA, ili luda Anka, Nadičina majka, Barbara Rocco, MLADEN, Ankin muž, Ljubomir Kerekeš, ZDENKA ŠPILER, doktorova žena, Helena Minić Matanić,
DOKTOR ŠPILER, Marinko Leš, VERA, poštarica Mirta Zečević, KATA, Sunčana Zelenika Konjević, PAVLE, Katin sin, Filip Vidović, BARBARA, Hana Hegedušić, MILICA Elizabeta Brodić, CIGANKA Beti Lučić, HARMONIKAŠ/ LICE S PATOLOGIJE Lovro Rimac, LICE U PLAVOJ UNIFORMI/SEOSKI MOMAK Pavle Matuško.
Predstava je sjajno osmišljena, poput klasične filmske priče te potiče na razmišljanje. Unatoč teškoj temi u kojoj se svi mi možemo na neki način i prepoznati redatelj i ekipa uspjeli su nam predočiti priču na način umjetničke fikcije, mekano i bez natruha naturalizma, tako da gledatelju prostor mašte ostaje otvorenim. Plazibat je još jednom dokazao svoju iznimnu nadarenost, estetiku te umijeće umjetničke interpretacije dramskog djela koje je poput Drvenih ptica, gledatelju često teško probavljivo.
Ekipa predstave - Scenografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin, Kostimografkinja: Petra Pavičić
Skladatelj: Hrvoje Nikšić, Jezična savjetnica: Ines Carović, Oblikovanje svjetla: Vesna Kolarec, Oblikovanje videa: Vanda Petrović,
Asistentica scenografkinje: Mateja Ozmec, Inspicijent: Vedran Dervenkar, Šaptačica: Natalija Gligora Gagić.
O književnom djelu Lidije Deduš
Drvene ptice, dramski prvijenac autorice Lidije Deduš, nastao je kao autoričina reakcija na vlastito iskustvo života na selu i na, zahvaljujući suvremenim tehnologijama, danas lako dostupnim informacijama o problemu femicida. Koja je razlika u tretmanu tog problema u vremenu prije četrdeset godina i danas?
Radnja drame smještena je u ruralnu sredinu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sveprisutni alkoholizam, patrijarhat, sredina u kojoj se, nakon završene osnovne škole, ne nudi mnogo više od rada u tvornicama samo su neki od problema koji će pokrenuti niz događaja s tragičnim završetkom. U takvom, nimalo idiličnom selu, odrasta glavna protagonistica Nada. Maloljetna, bez pozitivnih pokazatelja u perspektivi, ona želi bolji život za sebe. Zaplet prati tijekom pet dana događaje vezane uz Nadu i njoj bliske osobe, suseljane, život mjesnog doktora i njegove supruge, čime drama uključuje i elemente kriminalističkog prosedea. Međutim, početni zaplet izrasta u gusto strukturirane scene u kojima se, gotovo naturalistički, razotkrivaju međusobni odnosi zatrovani alkoholizmom, tajnama i duboko zakopanim emocijama te se pred čitateljem i gledateljem otvara čudesna slagalica života na selu u svoj svojoj grubosti, uz tek poneku nježnost i golemu glad za slobodom i ljubavi.
Lidija Deduš rođena je 1977. u Banja Luci, a 1992. iz ratnog Sarajeva doselila je u zagorsko selo pored Varaždina. Do 36. godine života, Lidija Deduš radila je u kartonaži, tvornici sitne elektronike, konobarila. U radnoj joj knjižici kao poslodavca možete pronaći i pogrebno poduzeće, ali i vlasnika trgovine “Sve po pet kuna”. Studirala je. Pokušala je i prodavati životna osiguranja, okušala se i za šalterom u banci... Kako sama kaže, “Živjela sam i pokušala preživjeti. A to radim i danas”. Istovremeno njezin književni uspjeh sustavno raste. Prve zapise počela je iz zabave objavljivati na Facebooku, a na njih su mnogi pozitivno reagirali, među ostalima i pisci Kristian Novak i Miljenko Jergović te pjesnikinja Monika Herceg. Tako je počela i njezina književna karijera.
Lidija Deduš autorica je triju zbirki poezije: Apatridi i ostale čudne ličnosti, Ništa od najavljivanog kraja svijeta i Razglednice iz prašnjave republike. Dobitnica je triju nagrada za poeziju (nagrada Trećeg Trga za najbolji pjesnički prvijenac 2018., Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i Udruge studenata slavistike Slavitude na Sorboni za treći najbolji rukopis na BHSC jezicima 2021.) te nagrade za kratku priču časopisa Biber.
Radovi su joj prevedeni na engleski, francuski, makedonski, litavski, albanski i grčki jezik i objavljeni u časopisima Biber (Centar za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd), The Well Review (Irska), Europe Now (Columbia University, New York), Šiaures Atenai te u dvojezičnoj grčkoj Antologiji suvremene bosanskohercegovačke poezije koju je uredio Almin Kaplan za Vaxikon, Athena. Zbirka Razglednice iz prašnjave republike prevedena je 2023. na francuski. Posljednje njezino djelo, “ja se zovem lidija deduš”, neobičan hibrid poezije i proze, regionalni je hit. Članica je Hrvatskog društva pisaca.
Za najbolji suvremeni dramski tekst dobila je 2022. nagradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, za dramu Drvene ptice.
