Kada je izgledalo da su pregovori SAD-a i Irana doveli do nekog kompromisnog rješenja ili opravdanja za neki novi Trumpov potez prisilnoga rješenja, dogodilo se ovo potonje. Uslijedio je subotnji izraelsko-američki napad u zoru na Iran, koji je u smrtonosnom nasilju blokirao sva kretanja i putovanja ljudi, a uzvratni udar iranske vojske po gotovo svim susjednim državama na zapadu i jugu Bliskog istoka otvorio je spiralu nasilja kojoj se ne vidi kraja.
Već prvoga dana u Iranu smrtno je nastradalo više od 500 ljudi. Izrael sljedećih dana u valovima nastavlja izvoditi napade na strateške točke Irana, a iranska vojska uzvraća na strateške točke Izraela i američkih vojnih snaga. Napadi se šire i dalje, pa Izrael čini čak i prodore prema položajima Hezbolaha u Libanonu. Naravno, počinju kružiti priređena izvješća zaraćenih strana. Zbog siline udara moglo se pretpostaviti da će u Iranu nastradati više ljudi.
Prema podatcima Iranskoga polumjeseca do utorka prije podne „ubijeno je najmanje 787 ljudi“. Nezavisna norveška humanitarna organizacija Henegaw već je u ponedjeljak poslijepodne izvijestila da je u Iranu do tada bilo „najmanje 1500 smrtnih žrtava, a među njima 1300 pripadnika iranske vojske i oko 200 civila“. U tim prvim napadima smrtno je stradao vrhovni vjerski vođa ajatola Ali Hamenej i više visokih osoba iranske vlasti.
Iz podataka vojske SAD-a slijedi da je u prva tri dana uzajamnih napada smrtno stradalo „šest pripadnika američke vojske“. Na prvi pogled može čuditi nastup državnog sekretara SAD-a Marca Rubia kada je pred Kongresom rekao da su „SAD pokrenule napad nakon što je to učinio Izrael. Međutim, SAD je bila suočena s apsolutnom i neposrednom prijetnjom Irana na američke ciljeve na Bliskom istoku“.
Sve to jest u kontekstu, ali bit stvari je u tome da su SAD i, naravno, Izrael poveli napad na Iran jer Iran nije prihvatio američke uvjete za sporazum u Ženevi samo dan prije napada. Navodno cilj napada nije bila zamjena režima u Teheranu, kako je Rubio objašnjavao u Kongresu, nego da „SAD samo namjeravaju spriječiti Iran u posjedovanju oružja kojim bi mogao ugrožavati ciljeve SAD-a i saveznika“. Ipak, Rubio priznaje da SAD „vrlo želi promjenu režima u Iranu“. Predsjednik Donald Trump rekao je da bi „želio da iranski narod iskoristi ovu priliku i odstrani voditelje“.
Svakodnevne činjenice govore da se ovaj izraelsko-američki napad na Iran pretvara u regionalni sukob Bliskoga istoka. Prema reakcijama iz Ukrajine vidimo da se taj sukob odražava i na stanje rata u Ukrajini. O tome jasno govori predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski:
„Iran je postao neposredni saveznik Rusije u ratu s Ukrajinom, jer ne samo da upućuje tisuće bespilotnih letjelica (dronova) Rusiji nego i postavlja cjelovitu tehnologiju za proizvodnju tog najsuvremenijega oružja. Do sada je Iran isporučio Rusiji više od 10.000 bespilotnih letjelica, od čega je do sada u Ukrajini uporabljeno više od 5700 tih jurišnih letjelica tipa Šahed“, rekao je ovih dana Zelenski, izražavajući „solidarnost s iranskim narodom u ovoj regionalnoj eskalaciji“.
Pri tome je ukrajinski predsjednik optužio vlasti u Teheranu za terorističke metode i represiju. Kako se to može odraziti na sukob u Ukrajini? U početku to već djeluje kao olakšanje zbog puno slabijih mogućnosti Rusije za napade dronovima. Međutim, to može značiti približavanje odluci o većoj upotrebi balističkih raketa, koje su mnogo skuplje, ali izazivaju teške posljedice.
Ukrajina prati ruske pripreme za veliku proljetnu ofenzivu ruske vojske u Donbasu, što želi spriječiti jačanjem svojih utvrda i hitnim nabavkama oružja od saveznika. Pomoć od SAD-a minimalna je ili je nema, a proširenje sukoba s Iranom neće pozitivno djelovati na brži napredak u mirovnim pregovorima Rusije, Ukrajine i SAD-a.
Tko stoji iza opozicije u Iranu i kakva je njezina jačina? Sve dok su dosadašnje vlasti na svojim položajima i vode državu, opozicija ne pokazuje stvarni potencijal i nastupa vrlo oprezno, okupljena oko obitelji dinastije bivšega šaha Reze Pahlavija, koju vodi njegov sin. On oprezno izražava spremnost da pokrene prijelazni period do uspostavljanja sekularne demokracije (monarhije ili republike), o čemu bi se odlučivalo na referendumu.
Pahlavi je pozvao iransku vojsku da se pridruži narodu u stvaranju stabilnosti države. Veliko je pitanje kako će reagirati Revolucionarna garda. Ona djeluje kao država u državi, sa svojom posebnom vojskom, a nadzire oko 50 % iranskoga gospodarstva. Garda ima i miliciju koja broji oko 90.000 aktivnih članova i oko 300.000 rezervista. To su snage koje se protive protestima, a povezane su s grupacijama Hezbolah, Hamas i Hutijci.
Zbog svega toga ne isključuje se ni vojni udar Garde, jer regularna vojska Artesh ima objektivno slabiju moć, ali bi prije prihvatila smirivanje odnosa s Izraelom i SAD-om. To su dvije struje, a u eventualnom sukobu prednost bi mogli imati oni koji su bliži narodu, a to je, čini se, regularna vojska Artesh.
Ne treba isključiti ni tajno povezivanje opozicije i vojske Artesh, te s druge strane obavještajnih kanala Pentagona. Nije jasno je li slučajno ili ne, ali objekti vojske Artesh nisu značajnije oštećeni u bombardiranjima američke i izraelske vojske. Čak je njima u iranskoj vojsci Trump poručio: „Ne umirite za režim koji propada.“
Možda se tu rodi i savezništvo sa SAD-om, ali u slučaju da se potpuno sruši režim vjerskih voditelja. Iz toga se može zaključiti da SAD doista ne žele potpuni raspad države Iran ili skretanje u građanski rat.
Kako bi takvu vezu primile Kina i Rusija?
Ove dvije velike sile iz više razloga ne mogu ili čak ne smiju ofenzivno reagirati, jer bi time zasigurno bile uvučene u rat s Izraelom i SAD-om, a to im nije u interesu. Ipak pomno prate situaciju u Iranu i uočavaju činjenicu da su teško pogođeni ključni pogoni za proizvodnju i skladištenje dronova u Isfahanu.
Iako Rusija ima velike mogućnosti korištenja drugih, ali znatno skupljih oružja za napade u Ukrajini, nedostatak dronova mogao bi oslabiti ruski pritisak na Ukrajinu i usporiti osvajanje novih gradova u Donbasu.
Ukrajini bi sada išlo u prilog da uz pomoć saveznika pokrene proljetnu ofenzivu. No druga je mogućnost da zastoj na ruskoj strani iskoristi za pokretanje mirovnih pregovora, jer su vojska i pučanstvo prilično iscrpljeni nakon četvrte godine ratovanja.
Ako bi se pred Ukrajinom postavila dilema – nastavak ofenzive ili nova runda pregovora – možda bi bilo mudro prihvatiti nastavak pregovora, jer bi se s manje gubitaka i troškova moglo doći do pravednijih pozicija.
Kako bi Europa reagirala? To je zasad nepoznanica. Idealno bi bilo da Europa shvati situaciju i Ukrajinu postavi u fokus. Veću ulogu u tome mogle bi imati baltičke države, Poljska i Češka.
Poziv Ukrajine Europi da sudjeluje u obnovi zemlje mogao bi oživjeti europska nastojanja da se Ukrajina ugradi u europsku političku i sigurnosnu arhitekturu budućnosti.
Ako uspoređujemo moguće kočnice koje sprječavaju da se stvari krenu u pozitivnom smjeru, onda je to potencijalna mogućnost daljnjeg širenja već sada regionalnog sukoba na Bliskom istoku. SAD i Izrael čine sve kako bi iransku vlast doveli na koljena, dok iz Irana i dalje lete rakete i dronovi prema američkim uporištima u državama Perzijskog zaljeva.
Sve to stvara veliku neizvjesnost. Rakete stalno lete s jedne i druge strane, a daljnji razvoj događaja ovisi o odnosima unutar Irana, posebice između vojske Artesh i Revolucionarne garde.
U cijelom tom kaosu oko Bliskog istoka ipak postoji nešto svijetlo i humano – siguran, iako naporan i mučan, povratak tisuća europskih putnika, pretežito turista, među kojima je relativno najveći broj slovenskih državljana.
Slovenija je, kao i većina europskih država, brzo organizirala povratak svojih državljana. U akciju su bile uključene vojske država, bilo s unajmljenim civilnim zrakoplovima ili vojnim letjelicama, a prijevoz je bio besplatan za sve prijavljene putnike.
U subotu navečer u zračnu luku Brnik kod Ljubljane stigla su dva od ukupno devet angažiranih zrakoplova. Prevezeno je 912 slovenskih državljana i 146 državljana drugih država, među kojima najviše iz Hrvatske.
Putnike su u zračnoj luci dočekali predsjednik slovenske vlade dr. Robert Golob i ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon.
Premijer Golob izrazio je zadovoljstvo što su državljani Slovenije i drugih država u najkraćem mogućem vremenu sigurno vraćeni iz kriznog područja. Ministrica Fajon zahvalila je svima koji su sudjelovali u organizaciji evakuacije, istaknuvši da su stručnjaci i službenici radili dan i noć kako bi povratak bio što brži i sigurniji.
Na kraju, iz Teherana stiže vijest da je većina od 88 članova skupštine izabrala novog vrhovnog vođu, ali njegovo ime još nije objavljeno. Već kruže glasine da bi to mogao biti Modžtaba Hamenej, sin ubijenoga vrhovnog vođe.
