Njegov je stav da to mora i može nestati, ali kako? Samo potpunim razotkrivanjem i uništenjem - smrću! To zlo se mora iskorijeniti! Matanić poseže za smrću kao alegorijom - smrću koja ima najljepšu haljinu i koja je kraljica ništavila u koje smještava svoje likove, dva bračna para koji se, zagrezli u nemoralnost sve većeg posjedovanja novca, ljudi, materijalnih dobara i totalno lišeni realnosti i normalnoga u životu, natječu u bogatstvu - od toga tko ima ili nema bazen, do tko je s kime spavao. Zato na proslavu godišnjice braka u kojem nema ljubavi pa čak niti prema rođenom djetetu, dovodi napadače koji će to zauvijek "riješiti".
Matanić gleda na svijet iz perspektive mladih koji sve vide i zato odlaze negdje drugdje, u potrazi za nečim novim, boljim, drugačijim, dok se ne uvjere u suprotno i toj mladosti ostavlja da ispravi svijet. Ostavljajući na životu njihovu kćer on zapravo ne odustaje od nade da svijet može biti bolji. Predstava je teška, jedva gledljiva, no puna simbolike. Zato je i scenografija svedena na minimum - to je dom jedne po iskrivljenim mjerilima visokoga društva, savršene obitelji, a iznutra ogrezle u nasilju, dom sav presvučen najlonom i prepun smeća, čime se u toj atmosferi užasa i scenom dodaje dramatski naboj.
Reakcije premijerne publike na predstavu su bile šarolike. Bilo je onih koji su bili osupnuti vulgarnošću na sceni, mučnim prizorima i pretjeranim isticanjem golotinje, do onih koji redatelju daju za pravo jer je progovorio o stvarnim problemima društva u kojem živimo. Predstava nije lijepa niti joj je to bio cilj, dapače, ona je tu da se zamislimo u kojoj smo mjeri mi sami možda uvučeni u takve scenarije i na što smo spremni pristati. Zato vjerujem da će se o njoj još dugo razgovarati.
U glumačkoj podjeli Helena Minić Matanić, nova članica ansambla varaždinskog HNK, utjelovila je lik žene, Hana Hegedušić glumi napadačicu, Karlo Mrkša napadača, Elizabeta Brodić kćer, Beti Lučić susjedu, Robert Plemić susjeda, a Stojan Matavulj taticu. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Ana Savić Gecan, glazbu Hrvoje Nikšić, a oblikovanje svjetla Tomislav Maglečić. Glumci, svi redom, sjajno su odradili posao, a briljirala je uz Helenu i Hanu i Beti Lučić koja je plijenila pojavnošću na sceni.
Nakon premijere, "Bogovi" se mogu pogledati reprizno u četvrtak, petak, subotu i nedjelju s početkom u 20 sati.
