U petak, 5. veljače, subotu 6. veljače te nedjelju 7. veljače na Velikoj sceni održat će se dvije pretpremijere i premijera predstave Enigmatske varijacije Erica Emmanuela Schmitta u režiji Helene Petković. Premijerne predstave bit će u skladu s epidemiološkim mjerama te će ih u tri večeri moći pogledati oko 90 gledatelja, jer na svaku predstavu smije doći po 27 gledatelja. Zbog obnove gledališta posjetitelji će sjediti samo u parteru.
U predstavi nastupaju Stojan Matavulj, čija je to bila i ideja i Karlo Mrkša, a na press konferenciji održanoj uoči premijere glumci su predstavu najavili riječima poput - trebalo se uživjeti u žensku psihu, predstava s neobičnim tumačenjima stvarnosti, ljubavi, emocija...
Na pressici o predstavi je uz redateljicu Helenu Petković govorio i umjetnički ravnatelj Ozren Prohić, dok je intendantica Jasna Jakovljević najavila novu etapu obnove, koja je veće počela, a kojom će HNK u Varaždinu dobiti pozlatu štukatura na ložama u gledalištu i pozlatu glavnog portala uz pozornicu te lustera u gledalištu.
- Obnova je počela prije 15 godina, s tapeciranjem stolaca u gledalištu i novim tepihom, a sada i to već treba ponovno obnoviti. Do kraja ljeta trebala bi završiti i potpuna obnova pozornice, za koju je ovih dana čelik donirala tvrtka Marlex, a daske do kraja mjeseca stižu iz Kanade. S obnovom pozornice obnavlja se i Podrumska scena "Zvonimir Rogoz" tako da će kazalište na kraju dobiti tri potpuno obnovljene funkcionalne scene, rekla je Jasna Jakovljević, te zahvalila svim donatorima i sponzorima, koji će na kraju biti navedeni na posebnoj spomen-ploči. Dosad su se uz Grad i Županiju te Ministarstvo kulture i sporta donacijama uključile mnoge domaće i strane tvrtke kao i pojedinci tako da će se projekt obnove u ovoj godini privoditi kraju - zaključila je intendantica.
Éric-Emmanuel Schmitt (Sainte-Foylés-Lyon, Francuska, 1960.).
Dramatičar, romanopisac, esejist filmski scenaris i redatelj spada u najistaknutije i najizvođenije suvremene francuske autore. Sveučilišni profesor filozofije svoju književnu karijeru započeo 1990-ih. Njegova djela prevedena su na 50-ak jezika, drame se izvode u 50-ak zemalja svijeta. Uz brojne prestižne književne nagrade, za svoj kazališni rad je 2001. nagrađen godišnjom nagradom Francuske akademije za kazališno stvaralaštvo. 2016. je postao član žirija Akademije Goncourt. Živi u Bruxellesu.
Enigmatske varijacije
Izoliranom od svijeta na otoku u Norveškoj, piscu, nobelovcu, u posjet dolazi novinar koji nastoji doznati istinu o autorovom posljednjem hit – romanu, ali i osobnim, intimnim pojedinostima. Daleko od gostoljubivog domaćina, pisac grubo odbija govoriti o banalnostima kao što su ljubav, istina, osjećaji. Za njega „laž je suptilna, umjetnička, objavljuje ono što bi trebalo biti; istina je ograničena na ono što jest.“
Sučeljavanje dvojice muškaraca, sučeljavanje je dvaju principa između fikcije i stvarnosti, života u osami i pisanju i obične svakodnevice, ljubavi i žudnje… Jedan od njih tvrdi: „Kad se ne voli život, pribjegava se uzvišenosti.“, drugi: „Kad se ne voli uzvišenost, zaglibi se u životu.“
Gotovo u žanru trilera, drama puna brzih i neočekivanih obrata na kraju, uz autorove česte autobiografske motivske preokupacije, bolest, smrt i ljubav, otkriva čvrstu vezu između njih dvojice. Obojici mogu pripadati replike: „Koga volimo kad volimo? Nikada to nećemo doznati.“
Vesna Kosec-Torjanac
RIJEČ REDATELJICE
O sadržaju Enigmatskih varijacija ne bi se smjelo reći baš mnogo, ništa više od onoga što bi pisalo u općenitoj napomeni na stražnjoj korici dobrog trilera: susret dvojice muškaraca na zabačenom otoku blizu Sjevernog pola rezultira neočekivanim obratima. ”Jedno drugom izjavljujemo ljubav, ali tko smo mi?”
Skladatelj Edward Elgar rekao je za svoje “Enigmatske varijacije”, po kojima je dramski tekst dobio ime, da skrivaju jednu melodiju koju ne razumijemo, a sanjamo, koja je neuhvatljiva, prisutna i odsutna istovremeno. Upravo tako je i s ovim dramskim tekstom – on skriva emocije i teme koje nam se stalno čine jasnima, no u biti su neuhvatljive i svaki motiv skriva nešto drugo… Mislimo da smo nešto uhvatili, no ispred nas iskrsne trag neke druge priče koja je skrivena. Bogatstvo teksta je u tome što se ta vrsta misterija ne odnosi samo na narativ – to je tek prvi sloj. Odnosi se na emotivne linije protagonista, na koncepte života, na uspomene, ideje. Tekst se konstantno obračunava s našim konstruktima, predodžbama, životima koje mislimo da živimo i suptilnom granicom između fikcije i onoga što ponekad pogrešno nazivamo stvarnošću.
Helena Petković
