Već od prvih taktova Rahmanjinovljeva „Tria élégiaque“ bilo je jasno kako se radi o ansamblu koji diše kao jedno. Suptilna dinamika, muzikalna zrelost i međusobno osluškivanje svake glazbenice stvarali su dojam potpune prirodnosti i unutarnje povezanosti. Posebno je impresionirala emotivna dubina interpretacije, ali i sigurnost kojom su glazbenice gradile svaki glazbeni luk.
Papandopulova „Tri stavka za Orlanda“ donijela su dodatnu živost i virtuoznost programa. Trio Samobor pokazao je zavidnu tehničku preciznost, ali i osjećaj za stilsku razigranost i ritamsku energiju, čime su skladbi dali svježinu i suvremeni izraz.
Vrhunac večeri svakako je bio Dvořákov glasoviti trio „Dumky“, djelo puno kontrasta, melankolije i temperamenta. Upravo u toj skladbi ansambl je pokazao puninu svog umjetničkog potencijala — od nježnih, gotovo intimnih trenutaka do eksplozivnih i strastvenih dijelova, sve je bilo izvedeno s velikom dozom emocije i iznimne usklađenosti. Posebno veseli činjenica da tako mlade glazbenice već sada pokazuju visoku razinu umjetničke zrelosti i scenske sigurnosti.
Trio Samobor još je jednom potvrdio kako pripada samom vrhu mlađe hrvatske komorne scene. Njihovo muziciranje odiše iskrenošću, energijom i zajedničkom strašću prema glazbi, a varaždinska publika nagradila
