U nedjelju, 23. rujna, u crkvi Sv. Nikole u Varaždinu održan je koncert violinistice Latice Honde Rosenberg i Varaždinskog komornog orkestra pod imenom “Godina nakon i godina uoči obljetnice” koje sugerira tematiku koncerta.Izvedena su djela Georga Philippa Telemanna kojem je 2017. godine bila obilježena 250. godišnjica smrti i skladbe Pietra Antonia Locatellia čiju ćemo 255. godišnjicu smrti obilježiti 2019.
Pietro Antonio Locatelli (1695-1764) talijanski je violinistički virtuoz, skladatelj, erudit predstavnik talijanske kasno barokne skladateljske škole koji se nakon koncertiranja po Europi udomio u bogatom Amsterdamu. Grad ga je sa zahvalnošću prihvatio omogućivši mu kao jedinstvenom umjetniku, popularnom poput današnjih rock zvijezda, da sam objavljuje i prodaje svoja djela, razvije trgovački posao uvoza i prodaje instrumenata, potrebnog pratećeg materijala iz Italije (žice za violine), raznovrsne literature i knjiga.
Nikada više nije javno nastupao, ali imao je amaterski orkestar sastavljen od bogatih građana Amsterdama i s njima muzicirao na privatnim druženjima. Financijski neovisan ni od koga, posvećuje se neprestanom razvijanju violinističke tehnike koju gotovo nepromijenjenu usvaja Nicolo Paganini a na kojoj se i danas bazira sviranje violine.Na koncertu je izvedena kao prva točka “Introduzione teatrale” op. 4 no. 5 pisana u formi tzv. napuljske simfonije (brzi stavak - spori -brzi). Interpretacija Varaždinskog komornog orkestra (koncertna majstorica Ivana Penić Defar) uz umjetničko vodstvo violinistice Latice Honda-Rosenberg bila je angažirana, koncentrirana, dostojan uvod u jedan vrhunski glazbeni doživljaj.
Varaždinski komorni orkestar nije potrebno posebno predstavljati, a Latica Honda - Rosenberg violinistica je hrvatskih korijena svoju je violinističku karijeru gradila studirajući u Njemačkoj, svirajući uz brojne značajne orkestre i snimajući za poznate izdavačke kuće.1998. godine dobiva srebrnu nagradu na natjecanju Čajkovski u Moskvi nakon čega joj se otvaraju vrata svjetskih pozornica.Posjeduje širok violinistički repertoar, bavi se koncertnom i pedagoškom djelatnošću, trenutačno na Umjetničkom sveučilištu u Berlinu te vodi brojne majstorske tečajeve diljem Europe.Njezina energija, urođeni osjećaj za vođenjem ansambla došli su do punog izražaja u suradnji sa Varaždinskim komornim orkestrom.
Iako se nisu strogo držali osnovnih zakona barokne tehnike za koju bi im trebali adekvatni instrumenti, žice i gudala, skupno muziciranje bilo je obilježeno tehničkom preciznošću u dinamikama, intonaciji i tempima uz potpunu međusobnu suradnju i kontakt tokom izvedbe.Nesumnjivo je da je stabilan i pouzdan dvojac na basu continuu, Krešimir Has na čembalu i Krešimir Lazar na violončelu imao u tome veliku ulogu ali odluka da glazbenici prilikom izvedbe stoje a ne sjede pridonijela je slobodi kretanja tijela koje je dovelo do složnog zajedničkog disanja i osobnog angažmana svakog od članova.
Tijekom izvedbe cijelog koncerta ni jedan glazbenik nije bio nevažan, njihov doprinos uspjehu izvedbe sa prvog ili posljednjeg pulta bio je jednak.
Virtuoznost koju je ansambl pokazao, baratanje bojom tona, razrađenošću dinamike, koja je od najtišeg mogućeg gradirala prema savršeno oblom snažnom suzvučju čiste intonacije, karakteristike su koje Varaždinski komorni orkestar predstavljaju kao vrhunski komorni sastav.Njihova izvedba Uvertire u fis- molu TWV 55 fis 1, Tafelmusik 10 koju je Georg Philipp Telemann skladao kao popratnu glazbu za gozbe i bankete plijenila je svu pažnju osjećajem za pravu mjeru tempa u kojem su, uvjetno rečeno plesni stavci, bili izvedeni.
Telemann je za života bio smatran najvećim glazbenikom, bio je ravnatelj Opere u Hamburgu gdje je proveo veći dio svog života, nevjerojatno plodan u stvaranju, maštovit i inventivan, miješa talijanski, francuski i njemački stil iznenađujuće skladno.
Latica Honda Rosenberg i Varaždinski orkestar znalački su prepoznali tu osobitost skladbe dodavši seriozni, emotivni ili razigrani doživljaj sugestivno ga prenjevši na publiku.Drugu Telemannovu kompoziciju Uvertiru - suitu Don Quixotte TWV 55 : G 10 koju je kompozitor napisao po glazbi svoje istoimene opere, ansambl je izveo sa dozom humora i suosjećajnosti vidljivima u načinu poteza gudala i elegično - pjevnom vođenju fraza.Iako pretposljednja točka koncerta, vrhunac večeri bila je izvdba Latice Honde Rosenberg Locatellijevog koncerta za violinu u D - duru nazvanog Il Laberinto armonico (op 3 no 12) koji je dio njegove najznačajnije i najvirtuoznije zbirke od dvanaest violinskih koncerata L’Arte del Violino. Uz svaki od koncerata sam skladatelj piše dvije kadence za brze stavke koje se koji put izvode samostalno.
Il Laberinto armonico je najteži u tehničkom smislu i njegove kadence su poslužile Nicolu Paganiniju da osmisli zbirku svojih 24 capriccia za violinu solo.Violinistica Latica Honda - Rosenberg svojom je izvedbom apsolutno opravdala epitet jednog od najznačajnijih violinista srednje generacije na Svijetu.Tehnički suverena, upotrebljava najsloženije dvohvate decima i nona, zavidnom brzinom prelazi iz nižih u krajnje visoke pozicije, izvodeći najviše moguće tonove opsega violine toplom mekom bojom bez reskosti i prodornosti. Njena desna ruka guslača pokazuje elastičnost i opuštenost u svladavanju fizički teških, bravuroznih pasaža.
Bio je to koncert kojeg ćemo zapamtiti, sjećati ga se sa poštovanjem i užitkom u mislima jer je apsolutna šteta da nije zabilježen na snimci.
Preostaje nam samo da sebi i Orkestru poželimo u buduće još takvih glazbenih doživljaja
