U utorak, 27. lipnja u 19 sati u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u sklopu zajedničkog ciklusa Podij mladih glazbenika, pijanistički recital održala je Dora Petković, renomirana mlada varaždinska pijanistica s međunarodnom karijerom.
Dora Petković (Varaždin, 1996.) diplomirala je na specijalističkom diplomskom studiju (Master of Arts in Specialised Music Performance with a Solo Performance Major) na FHNW Musik–Akademie u Baselu, u klasi prof. Filippa Gambe. Klavir je počela učiti u dobi od osam godina u klasi prof. Lee Šantek u Glazbenoj školi u Varaždinu, gdje je maturirala 2014. godine. Paralelno pohađa i Prvu gimnaziju Varaždin. Godine 2019. diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Srđana Čaldarovića. Već tijekom školovanja zahvaljujući ogromnom talentu i ozbiljnosti u pristupu instrumentu Dora ostvaruje iznimne uspjehe.
Redovito osvaja nagrade na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima, od kojih se ističu: 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju Pia Tebaldini u Brescii 2008.g., 1. apsolutna nagrada na Međunarodnom natjecanju Giovani Musicisti u Trevisu 2011.g., 1. mjesto na Međunarodnom natjecanju Insula u Izoli (Slovenija) 2014. g., posebna nagrada na Premio pianistico internazionale "Stefano Marizza" u Trstu 2015.g., 2. nagrada na 55. hrvatskom državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Zagrebu 2017.g., 2. nagrada na EPTA Međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku 2017.g., 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju mladih glazbenika Sonus op. 5 2019.g., apsolutna prva nagrada na Međunarodnom natjecanju Citta di Palmanova 2019.g., 2. nagrada na međunarodnom online natjecanju Leopold Bellan 2020.g., 2. nagrada na G-Clef međunarodnom online natjecanju 2021. godine.
Poznavajući virtuoznost ove sjajne pijanistice publika rodnog joj Varaždina njezin recital dočekala s velikim iščekivanjem u čemu je imala i pravo jer čarolija je započela čim je Dora stupila na podij i dodirnula tipke glasovira spremna da izvede nevjerojatno zahtjevan program, koji je uključivao djela dvojice velikana klasične glazbe - Roberta Schumanna i Sergeja Rahmanjinova.
Poznata po svojoj izvrsnosti i talentu i ogromnim interpretativnim mogućnostima Dora je publiku začas ponijela u svoj čaroban svijet glazbe u kojem se gubi kontakt sa stvarnošću i hrani duša. Njezin koncert posvećen ovoj dvojici velikana ujedno je bilo ponovno izvođenje završnog koncerta kojim je diplomirala u klasi Filippa Gambe na Specijalističkom studiju na FHNW Music Akademie u Baselu, što je imajući u vidu težinu i zahtjevnost izvedbe za publiku okupljenu oko programa Podij Glazbene madeži Varaždina bilo iznimna čast.
Koncert je započeo s nevjerojatno emotivnom izvedbom Schumannove Fantazije u C duru op. 17. u kojoj je Dora s lakoćom i sjajnom interpretativnom izražajnosti prenijela duboke emocije tog velebnog djela, od nježnosti do strasti, te različite nijanse i raspoloženja, da bi potom i u drugom dijelu koncerta u svakom taktu publiku ostavila bez daha.
Shumannova Fantazija u C-duru, op. 17, ističe se kao jedno od najambicioznijih i najintimnijih djela njegova klavirskog repertoara. Sastoji se od od tri fantastična stavka čija se raznolikost i dubina ističu kroz različite karaktere i raspoloženja. Fantazija započinje s prvim stavkom, "Durchaus fantastisch und leidenschaftlich vorzutragen", koji odmah uspostavlja osjećaj tajanstva i strasti. Nježna i melodiozna tema ulazi i izlazi, stvarajući uzvišeno raspoloženje i otkrivajući duboke unutarnje emocije. Nakon toga slijedi "Mäßig. Durchaus energisch" koji donosi energičniji ton i ritmičke elemente. Ovdje se Schumannov genij za virtuoznost izražava kroz brze trilere, munjevit arpeggia i skokovite akorde. Stavak "Langsam getragen. Durchweg leise zu halten" donosi trenutak introspekcije i tišine. Melodija koja se tiho razvija, obavijena nježnim harmonijama, stvara osjećaj tuge i dubokog promišljanja, a "Durchweg leise zu halten", uvodi nas u mistični svijet Schumannove mašte. Ovdje se koriste nekonvencionalni harmonijski i ritmički obrasci, stvarajući uzbudljivu napetost i iznenađenja.
Nakon Schumannove Fantazije pijanistica je uzela trenutak za predah, stvarajući napetost iščekivanja u dvorani da bi potom krenula još zahtjevnija i umjetnički izražajnija izvedba Rahmanjinovljeve Sonate br. 1 u d molu, Op. 28 sa stavcima Allegro moderato, Lento i Allegro molto. Rahmanjinovljeva Sonata br. 1 u d molu, Op. 28, jedno je od najzahtjevnijih i najuzbudljivijih djela klavirske literature. Skladba je podijeljena u tri stavka: Allegro moderato, Lento i Allegro molto, koji zajedno stvaraju izvanredno putovanje između različitih emotivnih stanja i tehničkih izazova. Prvi stavak, Allegro moderato, započinje s misterioznim uvodom, a zatim se otvara snažnom i dramatičnom temom. Ritmička energija i snaga karakteriziraju ovaj stavak, dok se tema kontinuirano razvija i mijenja. Tehnički zahtjevni pasaži briljiraju kroz brze trilere, skokovite akorde i munjevita arpeggia. Između trenutaka strasti i eksplozivnosti, povremeno se pojavljuju tiši trenuci introspekcije koji naglašavaju emocionalnu dubinu skladbe.
Drugi stavak, Lento, donosi trenutak preispitivanja i tuge. Ovaj lirski stavak oduzima dah svojom emotivnom snagom i bogatim harmonijskim jezikom. Melodičke linije izražavaju duboku introspekciju i osjećajnost, dok se akorde i arpeggia izvode s nježnošću i osjećajem. Treći stavak, Allegro molto, donosi povratak energičnosti i virtuoznosti. Ovaj stavak karakterizira brza i ritmički izazovna tema koja se provlači kroz cijeli stavak. Rahmanjinov koristi tehnički zahtjevne pasaže, uključujući munjevite oktave, akorde i brze trilere, kako bi stvorio uzbuđenje i dinamičnost. Stavak kulminira spektakularnim završetkom, s moćnim akordima i virtuoznim izvedbama. Rahmanjinov je svojim karakterističnim stilom i senzibilitetom uspio stvoriti jedinstvenu i izrazito emotivnu interpretaciju, kombinirajući tehničke izazove s dubokim osjećajima.
Ova sonata ostaje jedno od najcjenjenijih i najzahtjevnijih djela klavirske literature, a njezina izvedba zahtijeva iznimnu virtuoznost, interpretativnu snagu i emocionalnu dubinu što je u svojoj izvedbi Dora Petković i postigla dokazavši još jednom da je pijanistica iznimne snage, energije i virtuoznosti koja će u budućoj karijeri zasigurno dostići vrhunce i uvrstiti se u svjetsku pijanističku elitu. Besprijekornom tehnikom Dora je i u ovoj interpretaciji uspjela izraziti svu složenost i dubinu toga djela, istovremeno otkrivajući Rahmanjinovljevu nevjerojatnu sposobnost stvaranja intenziteta i ekspresije. Izvedba Rahmanjinovljeve sonate bila je vrhunac koncerta jer pijanistica je briljantno savladala tehničke izazove sonate, pružajući istodobno intimne trenutke tuge i strasti te ekstatične trenutke uzvišenosti. Njezinu izvedbu karakterizirala je senzualnost, snaga i virtuoznost, a publika je bila potpuno začarana te koncert pozdravila pljeskom i ovacijama.
