Studentice i studenti Muzičke akademije Zagreb donijeli dašak Broadwaya u varaždinsko kazalište

Poput malene probe na Broadwayu izgledao je koncert sjajnih mladih umjetnika, studenata pjevanja s Muzičke akademije u Zagrebu održan u nedjelju, 19. siječnja, u Koncertnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Tim scensko-glazbenim događanjem pod nazivom Hommage à Kurt Weill studenti i studentice iz klase Martine Zadro, Martine Gojčete Silić i Renate Pokupić te mlada glumica Nikolina Prkačin, studentica Akademije dramske umjetnosti čiji je mentor Rene Medvešek varaždinskoj su publici podarili dašak glamura prve polovice dvadesetog stoljeća. Bilo je to vrijeme kada je stvarao Kurt Weill jedna od najintrigantnijih osobnosti tog razdoblja. Na koncertu održanom u suradnji s varaždinskim HNK i Koncertnim uredom Varaždin publika je uživala u nastupima iznimno darovitih mladih pjevača koji su, iako su tek studenti Akademije, a ne profesionalci dokazali kako se u tren mogu uživjeti u uloge nekadašnjih pjevačkih zvijezda koje su svojim nastupima u mjuziklima obarali s nogu publiku Broadwaya, Londona ili Berlina. Iznimne glasovne mogućnosti, sjajno uživljavanje u uloge rezultirali su izvrsnim scenskim nastupima svakog pjevača i pjevačice ponaosob, što je kod publike izazvalo oduševljenje i razdraganost.
- Htjeli smo malo izaći iz okvira zadane klasične edukacije i razmišljajući što da radimo odlučili smo se za poluscensku izvedbu pod nazivom Hommage à Kurt Weill posvećenu okruglim obljetnicama Kurta Weilla koje se navršavaju ove godine. Naime ove se godine navršava stodvadeseta obljetnica rođenja i sedamdeseta obljetnica skladateljeve smrti - rekla nam je Martine Gojčete Silić.
U želji da predstave raznovrsnost stvaralaštva tog kompozitora, mladi pjevači uz pratnju klavira, ali i harmonike, predstavili su poluscenske izvedbe odabranih pjesama i songova iz njegovih mjuzikala, od ranih njemačkih, preko francuskih, do američkih godina stvaralaštva.

U povijesti glazbe skladatelj Kurt Weill (2.ožujka 1900.-3.travnja 1950.) zabilježen je kao jedan od najutjecajnijih i najraznovrsnijih kompozitora dvadesetog stoljeća. Njemačko-židovskog podrijetla, kasnije američki državljanin, Weill je autor mnogih inovativnih kazališnih djela, koja su odraz raznovrsnosti izraza i provokativne dvosmislenosti, koje su odraz njegova stila skladanja osobite orkestracije. Proveo je reformu glazbene pozornice kroz taktiku suradnje s vodećim dramskim piscima toga doba, tražeći put van realističnog teatra unutar žanra opere i glazbenih komedija. Kroz plodonosnu suradnju s Bertoltom Brechtom, Georgom Kaiserom, Paulom Greenom i Maxwellom Andersonom, koji su se bavili realističnim ne-teatrom, Weill shvaća da glazbena scena opravdava svoje postojanje samo ako teži rjeđoj razini istine – ako obnavlja poeziju, kao iskonska opera ili grčka drama. Tako pisac i pjesnik postaju jedno u stvaranju novih oblika, te nastojeći se osloboditi kazališnih i glazbenih formi prethodnih desetljeća, ostvaruju djela za publiku svoga vremena, bez opterećenja za buduće naraštaje.
Njegova prva velika djela, 1923., bila su: Fantazija, Passacaglia i Himna za orkestar, ali ubrzo se okreće operi i u sljedećem desetljeću sklada i producira Protagonistu, Mahogonny, Operu za tri groša, Car se sam fotografira, Čovjeka koji je rekao da, Kraljevsku palaču, Sedam kardinalnih grijeha, Marie Galante, Kraljevstvo za kravu. Uspijeva skladati brojnu orkestralnu, komornu glazbu i koralna djela. Neki ga kritičari smatraju najutjecajnijim kompozitorom 20. stoljeća, ne samo zbog divljenja njegovom neupitnom doprinosu razvoja Off-Broadway scene u New Yorku, već i zbog stajališta unutar univerzalnog glazbenog jezika, da je američka pop kultura 20. stoljeća nasljednica europske klasične glazbe 18. i 19. stoljeća, što odjekuje unutar važnih povijesnih događaja. Ako moderna kultura zahtijeva svestranog crossover umjetnika, možda je Weill suštinski predstavnik te ere. Očuvanjem njegovih životnih postignuća i nasljedstva te o njegovom utjecaju na kulturnu povijest dvadesetog stoljeća brine se Kurt Weill fondacija za glazbu u New Yorku.

Program pod nazivom “Tango balada” izveli su:
Marija Salečić, mezzosopran - Berlin im Licht (tekst Kurt Weill), 1928., Es regnet (tekst Jean Cocteau), 1933. - Roko Radovan, tenor Nikolina Prkačin, glumica - Nanina pjesma (prepjev Ante Stamać), Nela Katalenić, sopran - Nanna's Lied (tekst Bertolt Brecht), 1939. ,Roko Radovan, tenor - Schickelgruber (tekst Howard Dietz), 1942. ,Nikolina Prkačin, glumica - Oproštajno pismo (prepjev Martina Zadro i Zvonko Novosel), Nikolina Hrkać, sopran - Der Abschiedsbrief (tekst Erich Kästner), 1933.

Drugi dio koncerta obuhvatio je songove iz mjuzikla Marie Galante (tekst Jacques Deval), 1934. U izvođenju Nikoline Hrkać, sopran - Le Train du ciel i Emilie Rukavina, mezzosopran - J'attends un Navire.
Songove iz mjuzikla Knickerbox Holiday (Maxwell Anderson), 1938.: September Song izvela je Franulović, sopran, song It never was you - Lucija Jelušić, sopran │ Marin Čargo, baritone 1929.
Iz mjuzikla Hapy End (tekst Bertolt Brecht), 1929.: song Surabaya Johnny izvela je Emilia Rukavina, mezzosopran. Songove iz mjuzikla One touch of Venus (tekst Ogden Nash), 1943.: West wind otpjevao je Marin Čargo, baritone, zatim je nastupila Josipa Gvozdanić, sopran sa skladbom I'm a stranger here myself, Foolish heart izvela je Lucija Jelušić, sopran, a za kraj uslijedio je zajednički nastup uz This time next year iz scenske kantate The little Mahagonny.
Projekt su realizirali: voditeljica projekta - izv. prof. art. Martina Zadro, suvoditeljice projekta - izv. prof. art. Martina Gojčeta-Silić, Mateja Pučko Petković, pred. suradnik │ klavirska pratnja, Vjekoslav Fordren, mentor: red. prof. art. Đuro Tikvica, suradnica na projektu │ glumica
Nikolina Prkačin (Akademija dramske umjetnosti) mentor: izv. prof. art. Rene Medvešek, mentorice pjevača bile su izv. prof. art. Martina Zadro, izv. prof. art. Martina Gojčeta-Silić i doc. art. Renata Pokupić. Suradnja s Akademijom se nastavlja.