Prvorazredni kulturni događaj iz domene likovne umjetnosti u Varaždinu svakako je izložba skulptura Nenada Opačića, kojom taj istaknuti hrvatski umjetnik obilježava 70 godina života i 55 godina od svoje prve samostalne izložbe, održane 1964. u varaždinskom HNK-u.
Izložba obuhvaća radove nastale u razdoblju od 2016. do 2019. godine, a nakon premijernog održavanja u Muzeju Međimurja Čakovec, te ovoga u palači Sermage, u Gradskome muzeju Varaždin, gdje se može razgledati do 15. rujna, izložba u listopadu seli u Muzej Croata insulanus u Prelogu. Realizaciju cjelokupnog projekta financijski su podržali Ministarstvo kulture RH te gradovi Čakovec, Varaždin i Prelog.
Da vas još jednom podsjetimo, a možda i potaknemo na razgled te uzbudljive likovne izložbe, donosimo nekoliko fotografija s otvorenja na kojem su uz likovnog kritičara Milana Bešlića govorili i pjesnik, Enes Kišević, koji je autoru i njegovim kiborzima posvetio i pjesmu, te filozof Đuka Opačić, Nenadov brat, koji u njegovu stvaralaštvu prepoznaje brojna filozofska pitanja današnjice.
- I u svom recentnom ciklusu (posebice u onome naslovljenome „Kiborg“) Opačić nastavlja, kako to navodi u predgovoru likovni kritičar Milan Bešlić „problematizirati istu egzistencijalističku temu, ne mijenjajući problemsko ishodište, već ga produbljuje, otkrivajući u kiparskom diskursu nove značenjske vrijednosti. Iznimno značajna dionica otkriva i kipara Opačića kojega sada usustavljujemo u onu maestralnu kiparsku liniju, koju su oblikovali u istim materijalima (u metalu, najviše u željezu i čeliku) suvremeni europski i hrvatski kipari: Chillida, Cesar, David Smith, Syd Carpenter, Bernar Venet, Džamonja, Luketić, Stahov, Stošić, i dr. (...) Kiparske forme Nenada Opačića sažimaju tragizam svakodnevnog destruiranja ljudskosti u čovjeku i reduciranja njegove humanističke supstancije. I to otuđenje od vlastite ljudske prirode u puki funkcionalizam i mehaničko ponavljanje jednoličnog ritma života, oblikuje robotiziranog čovjeka u „Kiborga“. Upravo tu apsurdnost postojanja i egzistencijalistički tragizam, kipar problematizira u ovom ciklusu skulptura, oblikujući od tamnih dubina čovjeka i tajanstvenosti njegova bića, sublimne kiparske forme.“
Nenad Opačić možemo reći i jedan od najvećih živućih hrvatskih slikara i kipara (r. 1949., Varaždin), diplomirao je 1972. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Raula Goldonija. Profesori su mu bili Ljubo Ivančić, Ferdinand Kulmer, Ivo Šebalj, Matko Peić i drugi. Od 1972. do 1975. bio je suradnik u majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića. Ostvario je više od 80 samostalnih i sudjelovao na više od 200 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radi kao samostalni umjetnik, aktivan je na hrvatskoj kulturnoj sceni te je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. U svojoj galeriji i atelijeru u Varaždinu priređuje vlastite izložbe i promovira glazbenike, pjesnike i filozofe. Godine 2009. o njegovu stvaralaštvu objavljena je monografija autora Zdenka Rusa i Đuke Opačića.
