U povodu Dana grada Varaždina, u srijedu, 5. prosinca u Galeriji starih i novih majstora Gradskog muzeja Varaždin otvorena je izložba slika Nenada Marasovića. Umjetnik Nenad Marasović rođen je 1954. godine u Zagrebu, gdje je završio gimnaziju. Nakon toga upisao je studij književnosti na Filozofskom fakultetu. Po završetku studija odlazi u Beč, gdje upisuje Hochschule für angewandte Kunst. Taj studij prekida i vraća se u Zagreb. Postaje član HDLU-a. Osim slikarstvom, bavio se i grafičkim dizajnom i ilustracijom. Povremeno je radio za Playboy, Start i Svijet, a tijekom studija pisao je i likovne recenzije u Studentskom listu. Svoj slikarski opus izlagao je u Zagrebu i mnogim hrvatskim gradovima, kao i u Europi i svijetu. Član je Zajednice umjetnika Hrvatske.
Prema riječima Ivana Meseka, ravnatelja GMV-a, već je uvriježeno nekoliko posljednjih godina da se u Varaždinu u vrijeme kada se sakrije sunce i zavladaju Celzijusovi minusi vrata galerija otvaraju umjetnicima koji preferiraju mediteransku tematiku. Tako je i ovom prigodom na zidovima u malom galerijskom prostoru palače Sermage zahvaljujući Nenadu Marasoviću i u današnje adventsko vrijeme zasjalo sunce. Slikajući motive Visa Marasović nam otkriva svu raskoš boja i emocija kakve proživljavaju i doživljavaju samo ljudi rođeni na prostorima Mediterana. Na slikama kojima nam predočava fascinaciju prostorom svoga djetinjstva Marasović nam neuvijeno daruje vlastitu dimenziju uspomene na taj prekrasan pućinski otok koji evocira sjećanje na Jadran i širi prostor Mediterana kakav je nekad bio. A slikajući motive kao što je pogled kroz prozor, u prisni svijet viških uvala ili primjerice dolazak broda, on ujedno pjeva odu životu i Svevišnjemu. Marasovićeve slike pejsaža i života na otoku lišene su problematiziranja ili bilo kakvog suda, on zapravo samo promatra i divi se, tim svakodnevnim, gotovo nestvarnim prizorima, a taj svoj osjećaj divljenja prenosi koristeći nevjerojatno bogatstvo kolorita kojim taj prostor u realnom životu upravo obiluje, osobito u ljetnim razdobljima.
Nebesko plavetnilo ili duboke morske modrine, lelujavi čempresi, stare palaće, brodice koje se ljuljaju na valovima poput brodova od papira, vrtovi i cvijeće, a sve to osvijetljeno velikim žutim suncem ili toplom mjesečinom, slike su koje pobuđuju na uranjjanje u neke vlastite uspomene i uvide, a ta vrsta komunikacije slikara i publike nešto je najdragocjenije i najbolje što se nekom slikaru i promatraču može dogoditi.
