Slikar Neven Otavijević, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik iz Zadra, autor je vrlo decentnog opusa ulja. Izlagao je više puta samostalno, vrlo zapaženo.Ovih se dana susrećemo s nekoliko novih uljanih slika, koje su rezultat uspješnog kontinuiranog rada u atelijeru, u ne idealnim slikarskim uvjetima.Otavijević ostaje vjeran svom izboru , izrazitom ali i profinjenom koloru, u tretiranju motiva krajobraza u koji je vrlo vješto, suvereno utkao figuru akta.Jedno prožima drugo.Priroda se pretače u obrise tijela. Lijepa nagost izranja iz krajobraza.Riječ je i o dvojnosti bića i nature, riječ je i o univerzalnosti jednine.Otavijevićev akt je vrlo otmjen, privlačan, izrazitih atributa ali i istodobno nedvojbene pripadnosti prostoru, okolišu u kojem se nalazi i kojem pripada.Vrlo neobična kombinacija koja nameće pitanje, što je prvo, akt ili krajobraz?
Ili je ipak riječ o različitim pojavnostima prirode, okoliša, svijeta oko nas.Čisti, neprijeporni dijelovi krajobraza u potpunosti pripadaju prepoznatljivom rukopisu slikara, skupina sukladnih ploha boje, koje nastavaju i druge slike iz novijeg opusa, čineći čvrstu pozadinu, temelj na kojem se uzdiže nekoliko vitkih stabala, koja su vrlo vjerojatno do malo prije nalikovala tajanstvenoj skupini zatečenoj u veseloj vilinskoj igri, četiri mlade djevojke opijene plesom. A sada su to izvijena, poput zanosnih tijela, tanka stabla u mističnoj šumi.Dosta često, Otavijević slika propeto, izvijajuće drveće, portretira ga i doista, svako njegovo stablo ima neku svoju posebnost, drugačije je, reklo bi se, kako su ta stabla slična ljudima i nose njihove karakteristike.
I kada slika grad, prazne ulice omeđene sačuvanom i zanimljivom arhitekturom u sličnom kolorizmu, s ponekom figurom koja promiče, ne možemo se oteti dojmu, kako su i slike gradova i prirode i aktova obilježene specifičnim, nečujnim mirom, tihim skladom nenarušenih relacija.Otavijevićeve slike nose obilježje mira, harmonije, tihog sklada, nježnog ali uočljivog kolora, ponekad i pritajene ljepote.
