Izložba Impresije akcijskog Andre Grdinića u kustoskoj koncepciji muzejskog savjetnika NMMU Željka Marciuša otvara se 8. travnja u 20 sati u Galeriji Josip Račić. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Rimu 2006., gdje je 2009. prvi put samostalno izlagao, Grdinić je svoj rad predstavio 2013. u Galeriji Kananaj u Torontu te premijerno 2019. u zagrebačkoj Galeriji Greta.
Izložba u Galeriji Josip Račić prikazat će seriju umjetnikovih recentnih slika velikog formata u kombiniranoj tehnici. Riječ je o dinamičnim kompozicijama snažnog izražajnog naboja i čvrsto kontrolirane tektoničnosti, nastalim drippingom i prolijevanjem po platnu pa su uz likovni efekt odnosa boja i geste, stvoreni i efektni nanosi boja izrazitih taktilnih vrijednosti. U odnosu na prethodne cikluse očigledna je redukcija i smirivanje geste te koncentracija na njen dramatični efekt. Kolateralna posljedica ovog pristupa je i reducirana paleta boja, uz nastavak upotrebe otvorenih tvornički postavljenih odnosa.
Unutar lepeze akcijskog slikarstva u Hrvatskoj od druge preko visoke moderne naovamo, svoju inačicu iznašao je i Andro Grdinić. Mnoge karakteristike stila raspršenih plutajućih kompozicija – dinamiziranih vizualnih sklopova ostvarenih prskanjem, kapanjem, mrljanjem, cijeđenjem boje na platno i pokrenutim sliko-tragovima sugeriraju spomenuto akcijsko slikarstvo kao inačicu (neo)apstraktnog ekspresionizma. Spomenutim postmodernim referencijama, primjerice na Edu Murtića, a posredno i na Jacksona Pollocka Grdinić takvim tendencijama ostvaruje vlastiti slobodni slikarski izraz. (...) Željko Marciuš, iz teksta u pratećem katalogu izložbe na hrvatskom i engleskom jeziku, koji je grafički oblikovala Ana Zubić. Reprodukcije: Andro Grdinić, iz ciklusa Impresije akcijskog / Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Izložba ostaje otvorena do 30. travnja 2025., a realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i HP - Hrvatske pošte d.d.
Impresije akcijskog
Unutar lepeze akcijskog slikarstva u Hrvatskoj od druge preko visoke moderne naovamo, svoju inačicu iznašao je i Andro Grdinić. Mnoge karakteristike stila raspršenih plutajućih kompozicija – dinamiziranih vizualnih sklopova ostvarenih prskanjem, kapanjem, mrljanjem, cijeđenjem boje na platno i pokrenutim sliko-tragovima – sugeriraju spomenuto akcijsko slikarstvo kao inačicu (neo)apstraktnog ekspresionizma. Spomenutim postmodernim referencijama, primjerice na Edu Murtića, a posredno i na Jacksona Pollocka, Grdinić na takvim tendencijama ostvaruje vlastiti slobodni slikarski izraz. U rasponu od prskajućeg automatizma action paintinga do kolorističke ekspresije Andro apstraktnim obojenim ritmičnim potezima i obojenim plohama stvara sinkopirani koloristički ekran raspršen od jezgre do rubova formata i obrnuto. Dinamične kompozicije žestoki su odrazi – usmjereni iznutra prema van – nesvjesnih sila bića koje se pokušavaju donekle kontrolirati i oblikovati energetskim silnicama u nabijenom vizualnom supstratu.
U dijalektici između nasumičnog kontroliranog automatizma i harmonijskog sklada nastao je cijeli ciklus apstraktnih kompozicija nazvanih jednostavno AK74 ili neki drugi broj. Bjelinu platna pokriva veća modra ili crna ploha koja je potom prskana navedenom metodom. Grdinić stvara ekspresiju apstrahiranih partija agresivnog kolorita i rukopisa. Ekspresivnom apstrahiranosti bujnih gama, imaginativnih znakovlja i maštovitih kolorističkih kompozicija stvara crtano-koloristički supstrat.
U složenoj tehnici Grdinićeve slike proizlaze, izrastaju, kombiniraju, produbljuju jedno u drugome i žive jedno uz drugo odražavajući vidove autorova svjesno-nesvjesnoga procesa stvaranja; predodžbe i manifestacije umjetnikove nutarnje slike koju preobražava u vibrantne i pulsirajuće materijske slike, a materija je ujedno energija što stvara tragove crteža i boje unutar energetskoga polja platna pridodajući im vlastiti divlje-ekspresivan, bodljikav i oštar, a koloristički raskošan ljudski dodir ili dodir zvijeri, koji je naizgled posve impulzivan, uređeno kaotičan i intuitivan, poput metode ekspresivnoga kontroliranog automatizma podjednako primjenjiva na poetiku nadrealizma iz kojega termin i potječe, svake vrste ekspresionizma, action paintinga, tašizma ili apstraktnoga ekspresionizma.
Ideja apstraktnih kompozicija, njihov koncept i simbol u Grdinićevoj je slici prikriven, aluzivan, stiliziran i deformiran, slikarski kamufliran. Obiljem linije, mrlje, ekspresivnih (de)konstrukcija i amalgamom žestoke kolorističke eksplozije. Autorove apstraktne kompozicije na promatrača djeluju poput neukroćenog slikarsko-crtačkoga, a ipak estetskog virusa. Iz toga proizlazi i Grdinićeva naknadna kaligrafija apstrahiranih slikarevih spojeva crtovlja i oblika, točnije, slikarskog rukopisa i slike; jer prvobitne psihograme preobražava i uklapa u slikarski stvoreno obličje i osobno zapečaćen vizualni jezik kontaminiranoga hibrida: moderno-postmoderno-ekspresionističkoga stila, ostvarena umjetnikovom mjerom ili ne-mjerom, osobnim klatnom vizualnoga obilja unutar formata slike, s ove i one strane svijeta. Autor preobražava sve ono što vidimo u detalju, strukturi raspuklina, posjekotina plohe i vijugavo umrežena krvotoka i neobuzdana obličja, kao i slike nekog drugog autora, a što u biti naslućujemo tek kozmičkim razmjerima pogledom kroz teleskop svemirskoga platna, vidljivim eksplozijama zvijezda, kretanjima galaksija, širenjem svemira ili kamerom snimljenim zemaljskim erupcijama vulkana… sve do elementarnih oblika života, stanica, molekule, atoma, jezgre atoma. Grdinićev imago promatramo od detalja do cjeline i obrnuto: svrhovitoga oblika autorove sublimacije koja se pretače u slikarev rukopis, a on u sliku.
Gledano u totalu – slikarevu intuiciju prštavoga ekrana slike. Vidimo žestoku slikarsku akciju koja proizvodi više intuicijsku i emotivnu, a manje intelektualnu reakciju, katkad simboličkih svojstava vatrenog apstrahiranoga te aluzivnim silnicama kozmičke prirode, zapravo praprirode i osobne mitologije unutar kozmičkoga platna. Pred autorovim slikama promatrač ne stječe utjehu ni mir. Prije osjeća estetiku provokacije, agresivne vizualizacije, žestoke osjetilnosti, stalnoga nemira, neukroćene slikopisne energije tvarnosti materije, distorzije kolorističke estetike, stalnoga osjećaja kretanja i clasha slikovnih elemenata u općenitoj i često nesmislenoj kakofoničnoj ljepoti i ružnoći 21. stoljeća, u kojoj se od spilje izgleda štošta nije promijenilo. To je impresija akcijskog.
Željko Marciuš
Životopis umjetnika
Andro Grdinić rođen je u Zagrebu gdje je maturirao 2002. godine u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna na Slikarskom odjelu. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Rimu 2006. godine, izlaže na raznim grupnim izložbama, a prvu samostalnu izložbu imao je 2009. godine u Rimu. Nakon druge samostalne izložbe u Galeriji Kananaj u Torontu, 2013. godine seli u Glasgow gdje nakon završenog stručnog studija iz obrazovnih znanosti počinje raditi u srednjoj školi kao nastavnik likovne umjetnosti i dizajna. Godine 2017. vraća se u Zagreb te 2019. prvi put izlaže u Hrvatskoj, u Galeriji Greta. U Školi primijenjene umjetnosti i dizajna radi od 2018. godine gdje predaje crtanje i slikanje na Odjelu unutrašnje arhitekture te Odjelu metala.
