Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 5. rujna do 1. listopada u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu višestruko nagrađivanog umjetnika mlađe generacije Maka Melchera pod nazivom Ugužvana nepredmetnost. Ovaj svestrani umjetnik rođen 1983. u Mostaru, kiparstvo je diplomirao 2008. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Mire Vuce, a od 2003. do 2004. bio je asistent nedavno preminuloj kiparici i akademkinji Mariji Ujević Galetović. Od 2010. angažiran je kao asistent kipara Dalibora Stošića. U srednjoj školi Bedekovčina predavao je stručne predmete na smjeru klesarski tehničar, a od 2011. nastavnik je na Kiparskom, Aranžersko-scenografskom i Odjelu dizajna keramike u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, koju je 2003. i sâm završio. U okviru Međunarodnog simpozija Cavae Romanae 2010. bio je odabran za realizaciju skulpture u javnom prostoru u Vinkuranu blizu Pule, a u okviru Međunarodne kulturne suradnje u ljeto 2019. boravio je na prestižnoj umjetničkoj rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu.
Koncept devete samostalne izložbe Maka Melchera, na kojoj se predstavlja recentnim radovima na papiru, potpisuje Željko Marciuš, muzejski savjetnik NMMU, ujedno i autor predgovora u dvojezičnom pratećem katalogu umjetnikove izložbe u Galeriji Josip Račić, u kojem piše: (...) Novim ciklusom kipar se preobražava u sliko-crtača, a ovaj ponovno u kipara. Iako stvara opredmećenja, ona su u svojoj smislenosti bespredmetna jer ne označavaju konkretni svijet stvari, već onaj od kojega su sazdani. Umjetnikov gradbeni instinkt prisutan je i ovdje. Autorove minimalne prostorne interpretacije na razmeđima su monokroma i (duo)kroma, slikarstva obojenog polja, a materijsko-tvarni princip teorijom citatnosti u širokome spektru promišljanja upućuje i na bezobličnu umjetnost koja materijalnošću, neuobličenosti i fizičkoj činjeničnosti djela postaje supstitucija tjelesnosti u slici. Metafora obojenosti i tvarnosti antiintelektualna je jer upućuje na sebe samu; ogoljeni čin stvaranja bez evociranja stvarnosti. (...)
Željko Marciuš - Tekst iz predgovora, Ugužvana nepredmetnost
Kako je Platon zamišljao da je svekoliko znanje tek sjećanje, Bacon da je svaka novost tek zaborav, a Mumford da je svaka distopija prvotno utopija, možemo zaključiti kako je svaka moderna danas postmoderna.[1] Mak Melcher u prethodnim ciklusima bavio se, među ostalim, metamorfozama s očitim a nedoslovnim aluzijama na Kafkin Preobražaj (1915.) gdje je na rasutom zemljanom tlu ostvario prostorni horror vacui ambijent satkan od gusjenica, crvene sofe morbidno-nadrealnih nagovještaja i svojevrsne SF-horor-trash estetike.[2] Autor, pak, univerzalne glinene okolišne objektivizacije – konstrukte – promišlja prostorno, optički i haptički. Odnosom prema materiji upućuju i na iskone civilizacije. O tome svjedoče varijable tvarne, (ne)predmetne apstrahiranosti, primjerice, glinenih ponjava – draperija na juti (Atelijer 08, 2020.) koje vise u izložbenom okruženju pridajući opipljivosti neopipljivost – ako ih tretiramo kao prostorne vizualizacije; slici dodirnost, taktilnost – ako je kontempliramo plastički, skulpturalno, što u svojoj esenciji ovi radovi jesu. U optimalizacijama autor uključuje i prostor-vrijeme konsekvencu jer se glina troši, puca i mjestimično osipa.[3] Vrijeme je tretirano poput pješčanog sata. Curi.[4] Prapočetke neolitskog doba označuje upravo materijal izvedbe: glina. Od gline su sazdani i cigla, keramika i arhaični magijski idoli, a prva posuda je prema grčkoj mitologiji modelirana prema Afroditinim grudima. U fenomenološkoj studiji Cigla u Zemlji (1990.) Igor Zidić interpretira opeku čije je mezopotamijsko porijeklo znamen iskona; gradbeni je element prvih građevina i gradova, primjerice, Jerihona (sušena opeka, preko 8 000 godina prije Krista). U zidu demonstrira slaganje i odraz je kolektivnog, ega, a učvrsnula u vatri arhetipski je znak kolektiva. Gradi kuću koja čuva sanjara.[5] Slobodnim asocijacijama na to se nadovezuje Melcherov impozantni Triptih iz 2016. koji u vraškoj svrhovitosti gradbenog načela ispucane materije aludira na navedenu primordijalnost, interpretaciju apsolutne ili antiskulpture, kao i na postmodernu interpretaciju apstrakcije visoke moderne sugerirane geometrijom i raspucanom materijom – tvarnim načelom fizičke činjenosti reljefa-slike vertikalnih rezova prožetih linearnim izdubinama u centru formata svakog dijela triptiha. Navedene radove krasi izvrsnost izvedbe, stoga i ne čudi da među ostalim Melcher predaje modeliranje glinom na zagrebačkom ŠPUD-u.
Novim ciklusom kipar se preobražava u sliko-crtača, a ovaj ponovno u kipara. Iako stvara opredmećenja, ona su u svojoj smislenosti bespredmetna jer ne označavaju konkretni svijet stvari, već onaj od kojega su sazdani. Umjetnikov gradbeni instinkt prisutan je i ovdje. Autorove minimalne prostorne interpretacije na razmeđima su monokroma i (duo)kroma, slikarstva obojenog polja, a materijsko-tvarni princip teorijom citatnosti u širokome spektru promišljanja upućuje i na bezobličnu umjetnost koja materijalnošću, neuobličenosti i fizičkoj činjeničnosti djela postaje supstitucija tjelesnosti u slici. Metafora obojenosti i tvarnosti antiintelektualna je jer upućuje na sebe samu; ogoljeni čin stvaranja bez evociranja stvarnosti. Melcherova papirnata sliko-skulptura (Diptih, 2022.) simbolski je odraz ideje djela koja osjetnim podacima i (ne)predmetnom funkcijom slike određuje reakciju promatrača. Ona je u sferi čistih kompozicijskih odnosa, boje, tvarnosti, psihologiji gledanja razložnih vizualizacija čiste slike koja je ugužvana podajući imagu (slika, lik, oblik) plastičnu dimenziju, prostornim izrastanjem zgužvanih rubova koji omeđujući monokromno crnilo pridaju slici skulpturalni efekt. Akromatska boja, materija i manus autora. Onostranost papira, kada se gleda iskosa, također je crna. Uz to autor slika i temeljne ljudske simbole – krug i četvorinu, a kontroliranim automatizmom nadrealnoga načela psihograma iscrtana modrilom ostvaruje zgusnuti, šarani i prošarani kaotični crtež s išaranim ili neutralnim trodimenzionalnim ugužvanim istakom. Cijela izložba isprepletana je 2D doživljajem i 3D formom. Izbočine, udubljenja, izrasline, ulubljenja dodjeljuju izvedbenom uzorku funkciju čudnovatog atraktora, pravilnošću koja upravlja i regulira uređeni nered. Slike, pak, s krugom i četvorinom temeljni su pojmovi iz spomenute psihologije gledanja. Krug je proširena točka, a kugla prošireni krug. U tome vidu točka je središte kruga, a kugla njegov opredmećeni trodimenzionalni model. Još je Platon kuglom simbolizirao ljudsku dušu te smatrao krug i četverokut savršeno lijepima, a zakrivljenost glave analogna je zakrivljenosti kozmosa. Četverokut je uz krug jedan od temeljnih ljudskih simbola. Simbolika broja četiri također podrazumijeva potpunost. Nepotrebno je izlagati što sve označava taj savršeni broj. Simbolika četverokuta zemna je, zemaljske naravi u suprotnosti s nebeskim, duhovnim, onostranim i transcendentnim. To je stvoreni svijet u suprotnosti prema Stvaratelju.[6] Prispodobivši duhovno i materijalno Melcher je ostvario optimalizacije koje spadaju u čisto slikarstvo, crtež i skulpturu. Autorov izgled djela srodan je izrazu.[7] Njegova je duhovnost i materijalizacija. To smo riječima pokušali očitati.[8]
Za P.
Životopis umjetnika
Mak Melcher rođen je 8. ožujka 1983. godine u Mostaru. Nakon završenog Odjela
keramike na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 2003. godine upisuje
Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na kojoj 2008. diplomira na
Kiparskom odsjeku u klasi red. prof. art. Mire Vuce. Tijekom studija bio je stipendist
Grada Zagreba. Od 2003. do 2004. godine radi kao asistent kiparice Marije Ujević.
Godine 2008. radi u Ljevaonici umjetnina Ujević kao retušer u vosku gdje ima priliku
izučiti kompletni ljevački zanat.
Od 2008. do 2009. godine radi kao suradnik konzervatora-restauratora na poslovima
obnove gornjogradskih pročelja u tvrtki Hedom.
Od 2010. do danas radi kao asistent kipara Dalibora Stošića.
Od svibnja do lipnja 2010. godine radi u Srednjoj školi Bedekovčina kao nastavnik
stručnih predmeta smjera klesarski tehničar.
Od 2011. do danas radi kao nastavnik u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u
Zagrebu na Kiparskom, Aranžersko-scenografskom i Odjelu dizajna keramike.
U okviru Međunarodnog kiparskog simpozija Cavae Romanae 2010. izabran je u
srpnju 2010. umjetnički boraviti u Vinkuranu kraj grada Pule te realizirati skulpturu u
javnom prostoru.
U okviru programa međunarodne kulturne suradnje boravi tijekom srpnja i kolovoza
2019. na prestižnoj umjetničkoj rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu.
Dobitnik je više nagrada među kojima se ističu: Nagrada „Iva Vraneković“ – Umjetnik
umjetniku (2016.), 3. nagrada 32. Salona mladih (2014.), jednakovrijedna otkupna
nagrada na natječaju za spomenik hrvatskim braniteljima u Belom Manastiru (2011.)
Od 2005. godine do danas priredio je 8 samostalnih izložaba, sudjelovao je na više
od 30 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te je od 2004. do danas sudjelovao na 7
kiparskih simpozija i kolonija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU).
Od 2011. godine radi kao nastavnik u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u
Zagrebu.
Samostalne izložbe:
• 2012. – „Metamorfoze“ – Galerija „Vladimir Bužančić“, Zagreb
• 2013. – „Metamorfoze“ – Galerija Antuna Augustinčića, Klanjec
• 2013. – „Reljefi i objekt“ – Izložbeni salon „Izidor Kršnjavi“, Zagreb
• 2016. – „Triptih“ – Galerija Mazuth, Zagreb
• 2016. – „Izložba nagrađenih autora 32. salona mladih: Fran Makek i Mak Melcher“–
Galerija Proširenih medija (PM), HDLU, Zagreb
• 2017. – „Pavle Pavlović & Mak Melcher“ – Galerija 3.14, Zagreb
• 2017. – „Atelier 07“ – Galerija Raga, Zagreb
• 2020. – „Atelier 08“ – Galerija Forum, Zagreb
• 2023. – „Ugužvana nepredmetnost“ – Galerija „Josip Račić”, Zagreb
Skupne izložbe:
• 2005. – „Pasionska baština“ – Galerija „Kristofor Stanković“, Zagreb
• 2006. – „Pasionska baština“ – Galerija „Kristofor Stanković“, Zagreb
• 2006. – „28. Salon mladih“ – HDLU, Zagreb
• 2007. – Trijenale hrvatskog medaljerstva i male plastike – „9. Memorijal Ive Kerdića“
– Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
• 2007. – „Mozaik od zamisli do ostvarenja“ – Gradski muzej Vinkovci
• 2007. – „Zemlja“ – Galerija „Branko Ružić“, Slavonski Brod
• 2008. – „10²“ – Galerija ULUPUH, Zagreb
• 2008. – „Zemlja“ – Crkva sv. Ilije na Meraji, Vinkovci
• 2010. – „X. Memorijal Ive Kerdića “ – Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
• 2010. – „II. Međunarodni bijenale slikara i kipara Mediteran 2010.“ – Palača Milesi,
Split
• 2010. – „Artexchange 3: Istarski sajam umjetnina“ u sklopu Galerije Marisall – MMC
Grada Rovinja, Rovinj HDLU
• 2011. – „Izložba profesora ŠPUD-a“ – Izložbeni salon „Izidor Kršnjavi “, Zagreb
• 2014. – „32. Salon mladih“ – HDLU, Zagreb
• 2014. – „HangArt“ – Marina Zadar, Zadar
• 2014. – „Godišnja izložba članova HDLU-a“ – HDLU,
