Vrelo Une je, kažu, peti najdublji izvor na svijetu ostavio me bez daha

Kakva plava laguna - Vrelo Une je, kažu, peti najdublji izvor na svijetu koji me ostavio bez daha. Prvo treba razjasniti da prekrasna rijeka Una izvire kod nas u Hrvatskoj i nakon 210 kilometara završava utokom u Savu u selu Luštica kod Jasenovca. A znate li da je većim dijelom državna granica između Hrvatske i BiH, i tek kod Bihaća postaje bosanska rijeka i to samo do Dvora na Uni?

Dno vrela Une još nije dosegnuto (talijanski ronilac je uspio zaroniti 248 metara duboko), a temperatura vode na izvoru, koje izgleda kao okruglo i mirno modrozeleno jezero je samo 2 do 3°C. A Una se trebala dobro namučiti da stigne do Save budući da se izvor nalazi na 398 m/nv, a ušće je čak 300 metara niže. Pitka je sve do Martin Broda, prohladna je i pogodna za kupanje. Ribiči je vole zbog 13 vrsta riba, od kojih je svaka druga potočna pastrva.

 Ako ste na proputovanju prema Jadranu skrenite nakon Korenice prema Donjem Lapcu. Riječ je vrlo visokom usponu punim, ponekad oštrih, zavoja, ali ćete zauzvrat uživati u prirodnim ljepotama. Slično je i ako skrenete u Bruvnu, između Udbine i Gračaca. Najljepše je ako skrenete blizu mjesta Otrić, prođete kroz Srb i dođete do blizine izvora, parkirate automobil i mještaninu Dušanu Ćopiću platite ulaznicu tri eura za ovaj hidrološki spomenik kulture.

 A onda slijedi 15-minutni uspon (nekima treba i dvostruko) zahtjevnom stazom do neopisive ljepote izvora Une. Prvo se kreće širokom zavaravajućom stazom uz mirni tok rijeke Une, a onda kod prvog slapa slijedi početak penjanja uskom stazom, najčešće nedovoljno širokom da se mimoiđe dvoje ljudi. S jedne strane gotovo okomite stijene planine, s druge mnoštvo drveća što skriva pogled na bučnu Unu od koje me odvajaju drveni rukohvati kako se ne bih strmoglavio u nju. Uspon mi sve teže pada i zbog stuba ponekad visokih gotovo pola metra (barem u mojoj glavi), ali i što hodam po neravnim kamenim izbočinama. Razmišljam hoće li me sustići hiperventilcija za koju sam često čuo, ali srećom nikad doživio. Spašava me kratak ravan dio s lijepim odmorištem pa spuštanje po puno pristupačnijoj stazi. A onda nakon petnaestak minuta „patnje“…

 Iznenada mi se ukazuje nestvarni pogled na plavo, odnosno tirkizno jezero koji oduzima dah. Kao da nije izvor rijeke. Rimljani su joj dobro ime nadjenuli: „Una = jedina, jedinstven“, tako kažu. Dostupan je samo mali dio obale, a kako je zahvaljujući ljetu niži vodostaj koristim priliku za šetnju između brzaca jer već ovdje ta divna Una kreće sa slapovima da bi vrhunac dostigla na Štrbačkom buku tridesetk kilometara od Bihaća.

 Pijem hladnu izvorsku vodu dok neki posjetitelji pune (nažalost) plastične boce istinskom zdravom izvorskom vodom na mjestu gdje čak ni ribe ne žive. Pitate se zašto? One ne žive u vodi ako ne vide dno rijeke! Zanimljivo, zar ne?

 Mogu samo reći da sam posjetivši 107 države često naišao na tzv. plave lagune od kojih su neke bile lijepe, a neke manje lijepe, ali ovo krško vrelo nastalo u dodiru propusnih i nepropusnih slojeva, ljepotom nadmašuje većinu!

 Iako s površine ta nevjerojatna tirkizna boja samog izvora može podsjetiti na kakve morske pličine, ovo je gotovo rupa bez dna. Vrelo Une savršena je destinacija za sve kojima se um hrani nevjerojatnim ljepotama prirode. Vrelo je zaštićeni hidrološki spomenik prirode. Po svojim je osobinama tipično krško vrelo, koje je nastalo na kontaktu propusnih i nepropusnih slojeva.

Sve je netaknuto i nadam se da će tako i ostati. Čak su uklonjene kante za smeće kako bi ga posjetititelji ponijeli natrag, a kupanje je zabranjeno i ne preporuča ga se zbog vrlo niske temperature vode.

 Dođite i uvjerite se u savršenstvo prirode!