Zrinski Art festival u Čakovcu međunarodni je festival inovativnih umjetničkih praksi prema konceptu galerijsko-gerilske umjetnosti koji će višestrukim programima, umjetničkim instalacijama, izložbama i koncertima zaposjesti više lokacija u samom gradu.
Izložbe će biti postavljene u Muzeju Međimurja, Centru za kulturu Čakovec i galeriji Scheier, plesna točka prigodom otvaranje festivala odvijat će se u jezeru Starog grada, dok će kazališni programi biti izvođeni na terasi Gradske kavane Čakovec, a glazbeni program u Metalac Industrial Baru. Ovim festivalom u nekoliko dana intenzivnih događanja upregnut će se gotovo svi izložbeno-izvođački kapaciteti grada.
Zrinski Art festival jednom godišnje Čakovec pretvara u iskonski urbani centar i glavni punkt obrazovanja publike suvremenim umjetničkim tokovima. To je i svojevrsna godišnja retrospektiva suvremenih umjetnika koji trenutno aktivno djeluju na hrvatskoj i međunarodnoj likovnoj sceni, ali i spoj velikih i priznatih umjetničkih imena s onim mlađim i tek stasalim umjetnicima od kojih se neki tek trebaju afirmirani na domaćoj likovnoj sceni. Umjetnički direktor, inicijator i organizator festivala je Damir Klaić Ključ, čakovečki fotograf i konceptualni umjetnik. Izložbeni dio i odabir radova radi u suradnji s profesoricom povijesti umjetnosti i likovnom kritičarkom Brankom Hlevnjak iz Zagreba.
Suorganizatorica festivala je i Nikolina Mekovec, čakovečka koreografkinja. Iznimke u ovogodišnjem programu su dvije „izložbe unutar izložbe“. Prva je Izložba pod imenom Vizura 2020 – vrijeme extrema u organizaciji ULUPUH-a, kustosice Draženke Jalšić Ernečić, koja je autorica koncepcije. Izložba će bit će biti postavljena u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja.Slijedi izložba fotografija poznatog hrvatskog autora Mije Vesovića u foajeu Centra za kulturu Čakovec. Žirirani radovi pristigli na natječaj ZAF-a biti će prezentirani u galeriji Scheier. Novost su i dvije kazališne predstave: Žena godine, višekratno dokazane domaće autorice Kristine Štebih, u kojoj glumi poznata glumica Barbara Rocco i predstava Kratak vic o braku za koju je tekst napisala također Kristina Štebih, a režirao je Matko Buvač.
U sklopu festivala planirana je i promocija autobiografije Borisa Leinera Sve bio je ritam. Novost su i dječje radionice kroz sva četiri dana u atriju Starog grada u Čakovcu, u trajanju od 10 – 18 sati. Na festivalu će se ove godine predstaviti čak 63 umjetnika a sve to sufinancirano je sredstvima grada Čakovca i Hrvatske elektroprivrede.
Otvorenje festivala je u četvrtak 3. rujna sukcesivno svakih sat vremena na drugoj lokaciji i to redom:
18 sati – otvorenje Dječjeg ZAF-a u atriju Starog grada
19 sati – otvorenje izložbe fotografija Mije Vesovića u Centru za kulturu Čakovec
20 sati – glavno otvorenje festivala i otvorenje izložbe Vizura 2020 u atriju Starog grada
21.00 sat – plesna predstava skupine Teuta u perivoju Starog grada
22.00 sata – otvorenje izložbe radova ZAF-a u galeriji Scheier
23.00 sata otvorenje izložbe radova ZAF-a i akustični koncert u Metalac Industrial Baru
Ova priča govori o usponu i padu najzaslužnije i najpoznatije hrvatske plemićke obitelji koja je gotovo 150 godina stolovala u Čakovcu. Priča počinje prvim spomenom knezova Bribirskih (Šubića), nastavlja se sa Zrinskima, a završava njihovom propašću u drugoj polovici 17. stoljeća. Naglasak ovog teškog i okrutnog, ali i nadasve poučnog povijesnog razdoblja stavljen je na tragičnu sudbinu obitelji Katarine i Petra Zrinskog, na razloge njihove propasti te posljedice koje je taj događaj ostavio na budućnost Hrvatske. Naracija muzejskog vodiča uvodi vas, ne toliko u političku koliko u ljudsku, obiteljsku i emotivnu stranu ove povijesne epizode. Vrijedno za čuti.
Vučedolska golubica nadaleko je poznata keramička posuda u obliku ptice s arheoloških iskopina u Vučedolu kod Vukovara, nastala između 2800. i 2400. godine pr. Kr. Manje je, međutim, poznato kako je u Međimurju, kod Goričana, otkrivena prastara keramička posuda također iznimne ljepote. Askos, kako nazivamo taj obredni vrč, star je više od 2500 godina i smatra se jednim od najljepših arheoloških nalaza u Hrvatskoj. Muzejski vodič će vas uvesti u zanimljiv svijet ljudi i kulture u čijem je okrilju askos nastao. Na trenutak ćete se misaono povezati s ljudima koji su nekoć živjeli između Mure i Drave. Zanimljivo.
Kako je izgledalo međimursko selo prije pojave poljoprivredne mehanizacije? Čime su se ljudi bavili, kako su živjeli? Jesu li bili nesretni zbog svog tegobnog života ili su iz nekog razloga bili opušteni i zadovoljni? Kada je počela modernizacija i temeljita promjena načina života? Zašto se danas mnogi stariji Međimurci s nostalgijom prisjećaju tog vremena? Sve su to pitanja na koja će vam odgovoriti muzejski vodič. Ova priča dobar je poticaj za razmišljanje o dobrim i lošim stranama ubrzanog tehnološkog napretka i tragovima koje taj napredak ostavlja u našim životima. Mogu li u tom smislu stari Međimurci nečemu podučiti današnje naraštaje? Uvjerite se - mogu.
Dvadesete i tridesete godine 20. stoljeća izuzetno su dinamične godine u Međimurju. Tadašnji poduzetnici, tvorničari i obrtnici svojom moći, novcem i inteligencijom potiču i podupiru četiri najvažnija društvena stupa: gospodarstvo, kulturu, šport i obrazovanje. U svim segmentima društveni život cvjeta, a Međimurje u stopu prati europske trendove. Muzejski vodič će u svojoj priči naglasiti činjenicu da poduzetni i energični ljudi mogu, ako im politička i općedruštvena klima to dopusti, preobraziti društvo i učiniti ga dinamičnim, poticajnim, kreativnim i naprednim. Veoma prikladno za usporedbu s današnjim vremenom.
Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine nametnulo se pitanje Međimurja koje je do tada pripadalo ugarskom dijelu Monarhije, a nakon Prvog svjetskog rata ukazala se neponovljiva prilika povratka matici zemlji Hrvatskoj. Priča govori o tome kako je stanovništvo prepoznalo povijesni trenutak, sjedinilo sa sa svojom intelektualnom elitom te uz pomoć hrvatske vojske pokrenulo proces odcjepljenja. Proces nije bio lagan i nije prošao bez žrtava, no riješenost stanovništva, uvjerljivost domaćih intelektualaca pred mjerodavnim međunarodnim forumima te hrabrost hrvatskih časnika rezultirali su konačnim uspjehom. Međimurce se općenito smatra vrijednim i marljivim ljudima koji ne mare za politiku, no priča o njihovoj nepokolebljivoj odlučnosti da se nakon višegodišnjeg sustavnog odnarođivanja pridruže matičnoj zemlji i narodu govori posve suprotno.
Najpoznatiji i najposjećeniji spomenik kulture u Međimurju, Stari grad Čakovec, bio je više stoljeća dom nekoliko značajnih hrvatskih aristokratskih obitelji, od kojih su svakako najpoznatiji Zrinski. U njemu su se donosile sudbonosne odluke čije se posljedice reflektiraju i na današnje vrijeme, na suvremenu hrvatsku državu. Kako je nastalo to zdanje? Kako se kroz povijest razvijalo i u koje vrijeme je Stari grad dobio današnji izgled? Što se poduzima da taj dragocjen spomenik kulture postane neizostavan dio, ne samo međimurske i hrvatske, nego europske kulturno-turističke ponude. Zanimljiva pitanja čiji odgovori će vas iznenaditi.
