Ante Gavranović
Zahtjevi i prijedlozi koji dolaze iz redova umirovljenika (Matice i sindikata) jasno su usmjereni prema ostvarenju nekoliko ciljeva. To je, prije svega, povrat izgubljenog dostojanstva ljudi starije, tako zvane treće i četvrte dobi. Drugi važan motiv i cilj odnosi se na materijalno-socijalnu sigurnost umirovljenika. Treći, isto tako važan, a povezan s prvim, uključuje društveno poštovanje umirovljeničkih krugova i pojedinaca i njihovo šire uključivanje u društvene tokove. Sve to bi trebalo, uz ostalo, kao rezultat, biti odraz primjerenog blagostanja u okvirima materijalnih mogućnosti društva.
Ako pošteno sagledamo našu ukupnu, a posebice umirovljeničku stvarnost dolazimo do zaključka da smo daleko od zacrtanih očekivanja i ciljeva. Već je pomalo dosadno isticati neke konkretne podatke, ali smo jednostavno prisiljeni da to činimo kako bi odgovornima za vođenje društvenim poslovima konačno došlo do glave da je stanje vrlo kritično. Konkretno, hrvatska linija siromaštva iznosi 2180 kuna. Prosječna mirovina (po ZMMO-u) u srpnju 2018. iznosila je 2344,59 kuna.. Dakle, razlika između granice siromaštva i prosječne mirovine iznosi 164,41 kunu. Pritom valja imati na umu da ispod prosječne mirovine prima više od 50 posto umirovljenika odnosno njih 570.000 prima mirovinu ispod te razine što nas svrstava na samo dno ljestvice unutar Europske unije. Dodajmo tome da je prosječna mirovina u spomenutom mjesecu iznosila samo 37,46 posto prosječne plaće koja je iznosila 6190 kuna.
Uvijek ističemo da se taj prosjek (točnije 2318,72 kune) odnosi na umirovljenike koji su stekli mirovinu na osnovu Zakona o mirovinskom osiguranju i na temelju rada te je njime obuhvaćeno 1,139.663 korisnika HZMO. Statistički prosjek mirovina dižu umirovljenici koji su mirovinu stekli pod posebnim uvjetima. Njih je ukupno 92.195 korisnika. Činjenica je da se takvim pristupom pokušava ublažiti pravu sliku stanja i na određeni načinom manipulira javnim mnijenjem. Uostalom, pravu sliku dobivamo kad usporedimo rashode HZMO: mirovine prema ZOMO iznose 32.059,750.000, dok mirovine prema posebnim propisima iznose 5.488,050.000 kuna. Podaci se odnose na 2017. godinu. Usporedimo li broj korisnika jedne i druge kategorije dobivamo puno realnijih stvarnu sliku. Stoga su opravdani naši zahtjevi da se mirovine prema posebnim propisima jasno izdvajaju i ne stavljaju u isti koš s mirovinama prema ZOMO. Nažalost, u tom našem zahtjevu potpuno smo usamljeni i ne nailazimo na razumijevanje i podršku političkih krugova. Kad je i jedna politička stranka stavila ova pitanja na dnevni red? Kad je uopće najviše zakonodavno tijelo, Hrvatski Sabor, stavio na dnevni red ukupan ekonomsko-socijalni položaj umirovljenike? Koliko znam, dosad nikada! Jasno je i zašto!
Drugi, po našem mišljenju, manipulativni pokazatelj odnosi se na podatak da je prosječna mirovina ostvarena sa 40 i više godina staža na razini od 3539,04 kune i njen udio u prosječnoj plaći iznosi 58,85 posto. Podatak je točan, ali izostaje njegova suština: u Hrvatskoj je ukupno 15,4 posto takvih umirovljenika, što je porazan podatak za sve bivše kreatore ekonomske politike u koju svakako ulazi i mirovinski sustav. Mi se danas možemo samo zapitkivati zašto je toliki broj ljudi odlazio pod raznim vidovima ranije od propisanih uvjeta u mirovinu. Vjerojatno je grješka u samom sustavu?
Odgovorni za provođenje društveno-ekonomskih odnosa u zemlji morali bi znati da je u posljednjih osam godina porast bruto plaća iznosio 12,1 posto, potrošačke su cijene rasle 6,5 posto, dok su mirovine uvećane 8,16 posto. Od samog početka djelovanja NV ističemo potrebu rješavanja formule za usklađivanje mirovina kao naš apsolutni prioritet. Sadašnja formula dalje povećava raspon između prosječne plaće i prosječne mirovine. Prosječne su mirovine od početka usklađivanja (1999.) zaostale za prosječnom plaćom čak 13,84 posto. Konkretno, samo u posljednje tri godine su primjenom postojeće varijabilne formula mirovine zaostale za rastom plaća 5,44 posto. Paradoksalno je da je najveće zaostajanje zabilježeno upravo u prošloj godini, čak 2,55 posto. Naime, prosječne su plaće porasle 5,3 posto, a mirovine 2,75 posto. Naša nastojanja idu za tim da se ovaj nesklad smanji i da prosječna vrijednost mirovine krene bliže prema prosječnoj plaći. U predizbornim obećanjima bilo je govora da to bude oko 50 posto prosječne plaće. Sada je na razini 37,5 posto. Podaci, nadalje, pokazuju da je u posljednje tri godine porast plaća iznosio 9,3 posto, dok su mirovine u isto vrijem rasle samo 3,86 posto. To znači da u samo tri godina, primjenom nerealne formule usklađivanja zabilježeno zaostajanje mirovina od punih 5,44 posto. Zabrinjava li to ikoga? Može li se na temelju toga zaključiti da su umirovljenici zaista obespravljeni članovi ovog društva koje, po Ustavu, počiva na socijalnoj pravdi i ravnopravnosti? Ili je riječ o našoj izmišljotini?
Zanimljiv je podatak da Hrvatski sabor nije svih ovih godina održao tematsku sjednicu koja se bavi pitanjima položaja umirovljenika u našem društvuo, ekonomskom i društvenom. Zanimljivo je, također, da svo ovo vrijeme novog saziva Sabora predsjednik Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo nije našao za shodno da, recimo, samo porazgovara s predstavnicima Nacionalnog vijeća za umirovljenike ili sazove tematsku sjednicu Odbora kako bi se i šira javnost upoznala sa stvarnim stanjem umirovljeničkoga korpusa. Zar ih ne zanima stanje najveće socijalne skupine u našem društvu? Zar ih ne zanima da je to ujedno i najveća skupina potencijalnih birača? Možda će upravo ona sutra odlučivati o njihovoj ljudskoj sudbini. Da ima dovoljno pameti i sloge u samim umirovljeničkim redovima to bi već odavno bio slučaj. Primjer bi nam barem u tom pogledu morala biti susjedna Slovenija gdje Stranka umirovljenika ima brojne zastupnike u parlamentu i gdje se s umirovljenicima ne može postupati na način kako je to slučaj u nas.
Svjesni smo mi da naši zahtjevi i prijedlozi nisu jednostavni. Oni traže dosta dodatnih sredstava. Svima nama je jasno da bez novog rasta zaposlenih, većih uplaćenih doprinosa i ravnomjernijeg odnosa umirovljenika i osiguranika ovakav mirovinski sustav teško može opstati. Bojimo se, međutim, da će mirovine, ako se nastavi sadašnja politika, uskoro prerasti u socijalnu pomoć.
