Ante Gavranović
Hrvatska je ovih dana izabrala svojih 12 zastupnika. Po broju lista koje su prijavljene za te izbore (25 prijavljenih lista sa 300 m potencijalnih delegata). očekivalo se da će izlazak na izbore biti osjetno veći od onoga 2019, kad je bio neprimjereno nizak. Očekivala se veća izlaznost, jer su građani kroz posljednjih 10 godina sve više svjesni važnosti i značenja tih izbora U međuvremenu su se mogli uvjerili da se najvažnije odluke i zakoni donose upravo u Parlamentu EU, pa je korisno da se čuje i poneka naša riječ. Nažalost, očekivanja nisu bila realna: na izbore za EU24 izašlo je samo nešto oko 23 posto. Time smo na samom dnu izlaznosti od svih 27 zemalja EU.
Bit će sigurno mnogo debata i kritika zašto je tome tako. Zašto se građani Hrvatske odnose prema tim izborima ne kao drugo nego čak trećerazrednim. Pokušavamo analizirati otkuda odbojnost građana Hrvatske prema institucijama EU?
Iz razgovora s ekonomskim stručnjacima, intelektualcima, obrazovanim ljudima, ali i običnim ljudima s ulice dolazimo do ovih zaključaka: Odbojnost prema institucijama Europske unije (EU) može proisteći iz različitih razloga, koji variraju u zavisnosti od perspektive i iskustava pojedinaca ili grupa. Evo nekoliko ključnih razloga koji potvrđuju i pokazuju da odnosi građanstva i institucija Eu moraju biti presloženi: Ljudi se jednostavnu bune da premalo znaju (i saznaju) o aktivnostima EU, osobito kad je riječ o njihovim užim interesima. U to je uključena i veza s naših (12) zastupnika, koji premalo komuniciraju s građanstvom. Pokušat ćemo grupirati neke od najčešćih zamjerki;
Percepcija demokratskog deficita: Neki ljudi smatraju da institucije EU nisu dovoljno demokratske ili transparentne. Na primer, Europska komisija, koja ima značajnu moć, nije direktno izabrana od strane građana EU, što može dovesti do osjećaja otuđenosti.
Ekonomske politike: Kritike često dolaze zbog ekonomskih politika EU, posebno onih koje se tiču mjera štednje i fiskalne discipline. Ove mjere su, na primer, bile posebno nepopularne u južnoeuropskim zemljama tijekom financijske krize.
Nacionalni suverenitet: Neki ljudi vjeruju da EU previše zadire u nacionalni suverenitet, donoseći odluke koje bi trebalo da budu u nadležnosti pojedinačnih država članica. Ovo je često argument suverenista i euroskeptičara.
Migracijska politika: Migracijska kriza iz 2015. godine i sporovi oko raspodjele migranata i izbjeglica među državama članicama doveli su do povećanih tenzija i kritika prema institucijama EU zbog načina na koji su upravljale situacijom.
Birokracija i regulacije: Postoji percepcija da je EU previše birokratska i da donosi previše regulativa koje opterećuju poslovanje i svakodnevni život građana.
Tu je još nekoliko elemenata koji kod običnih ljudi stvaraju nelagodu i suzdržanost prema EU, što se odrazilo i n ovim izborima: Nedovoljna informiranost i negativan prikaz EU u nekim medijima često doprinose stvaranju negativnog stava prema EU institucijama. Nacionalni mediji ponekad krive EU za probleme koji su lokalnog ili nacionalnog karaktera i time dovode u zabludu ljude.
Dodao bih tome i politički populizam, sve češće u praksi. Populistički političari često koriste retoriku protiv EU da bi mobilizirali birače da uskrate podršku na izborima, , optužujući EU za različite socijalne i ekonomske probleme i sa željom da potkopavaju temelje vrijednosti na kojima počiva ova institucija.
Analiza izlaska na izbore pokazat će i odnos birača prema regionalnim razlikama koje očigledno postoje i iritiraju ljude. Različite regije unutar EU imaju različite ekonomske interese i prioritete, što može dovesti do osjećaja da institucije EU favoriziraju u određene zemlje ili regije na račun drugih. Takav odnos posebno odvraća ljude od izlaska na izbore.
Malo tko od nas u tim navodima ne bi našao razloge dijela svoga nezadovoljstva, iako je europski čvrsto orijentiran. Svi ovi faktori, sami ili u kombinaciji, mogu doprinijeti stvaranju odbojnosti prema institucijama Europske unije. Razumijevanje ovih uzroka je ključ promjena. Izbori su jedino mjesto gdje običan građanin može izraziti svoje nezadovoljstvo za adresiranje kritika i poboljšanje funkcioniranja i percepcije EU.
Mnogi političari, stari i novi zastupnici u Sabori u Eu, naglašavaju kao uzrok male izlaznosti, prije svega određenu nezainteresiranost širih slojeva stanovništva. Tu na prvo mjesto svakako dolazi nedostatak relevantnosti: Ako nešto ili neko nije relevantan za nečiji život, može se javiti nezainteresiranost. Velika se opasnost krije u toj pojavnosti, jer dovodimo u pitanje naš ukupan odnos prema integraciji s EU; za nas, u uvjetima kompletne neizvjesnosti u svjetskim okvirima vrlo opasna teza.
Ni izgovor da su nas iscrpili nedavni domaći parlamentarni izbori ne drži vodu. Iako su naši (za nas) puno važniji: Ljudi koji su zauzeti drugim obavezama mogu biti nezainteresirani za stvari koje ne smatraju prioritetnim, a nedostatak emocionalne povezanosti može dovesti do indiferentnosti.
Ipak, najopasniji čimbenik je Neznanje. Ljudi jednostavno nisu svjesni značaja ili relevantnosti određene teme ili uopće nisu zainteresirani za život, promjene i kretanja oko njih.. Stoga je važno kroz analize, razgovore i konkretno djelovanje naših zastupnika saznati prave razloge niske izlaznosti i jesu li jesu li izbori za EU24 samo prolazni negativni stav i izraz neslaganja s politikom EU ili imaju dugoročniji karakter.
Iako izbori za EU24 mogu izgledati kao trenutni događaj, njihove posljedice imaju dugoročan utjecaj na politički, ekonomski, socijalni, i pravni sistem Europske unije. Razumijevanje ovih utjecaja pomaže u boljem sagledavanju važnosti izbora i njihovih rezultata.
Službena krilatica Europske unije je "Ujedinjena u raznolikosti" ili "Ujedinjeni u raznolikosti". „Iskoristi svoj glas. Ne daj da ti drugi kroje budućnost“ glasila je parola ovogodišnjih izbora. Izlaskom na skorašnje izbore u praksi dokazali smo našu privrženost Uniji, europskim vrijednostima i kojim putem želimo dalje koračati.
MI ili nismo shvatili temeljnu poruku ovogodišnje službene krilatice, ili nam je jednostavno gotovo svejedno kako će se kreirati politika EU u narednim godinama. U to ne vjerujem!
Hrvatska je ovih dana izabrala svojih 12 zastupnika. Po broju lista koje su prijavljene za te izbore ( 25 prijavljenih lista sa 300 m potencijalnih delegata). očekivalo se da će izlazak na izbore biti osjetno veći od onoga 2019, kad je bio neprimjereno nizak. Očekivala se veća izlaznost, jer su građani kroz posljednjih 10 godina sve više svjesni važnosti i značenja tih izbora U međuvremenu su se mogli uvjerili da se najvažnije odluke i zakoni donose upravo u Parlamentu EU, pa je korisno da se čuje i poneka naša riječ. Nažalost, očekivanja nisu bila realna: na izbore za EU24 izašlo je samo nešto oko 23 posto. Time smo na samom dnu izlaznosti od svih 27 zemalja EU.
Bit će sigurno mnogo debata i kritika zašto je tome tako. Zašto se građani Hrvatske odnose prema tim izborima ne kao drugo nego čak trećerazrednim. Pokušavamo analizirati otkuda odbojnost građana Hrvatske prema institucijama EU?
Iz razgovora s ekonomskim stručnjacima, intelektualcima, obrazovanim ljudima, ali i običnim ljudima s ulice dolazimo do ovih zaključaka: Odbojnost prema institucijama Europske unije (EU) može proisteći iz različitih razloga, koji variraju u zavisnosti od perspektive i iskustava pojedinaca ili grupa. Evo nekoliko ključnih razloga koji potvrđuju i pokazuju da odnosi građanstva i institucija Eu moraju biti presloženi: Ljudi se jednostavnu bune da premalo znaju (i saznaju) o aktivnostima EU, osobito kad je riječ o njihovim užim interesima. U to je uključena i veza s naših (12) zastupnika, koji premalo komuniciraju s građanstvom. Pokušat ćemo grupirati neke od najčešćih zamjerki;
Percepcija demokratskog deficita: Neki ljudi smatraju da institucije EU nisu dovoljno demokratske ili transparentne. Na primer, Europska komisija, koja ima značajnu moć, nije direktno izabrana od strane građana EU, što može dovesti do osjećaja otuđenosti.
Ekonomske politike: Kritike često dolaze zbog ekonomskih politika EU, posebno onih koje se tiču mjera štednje i fiskalne discipline. Ove mjere su, na primer, bile posebno nepopularne u južnoeuropskim zemljama tijekom financijske krize.
Nacionalni suverenitet: Neki ljudi vjeruju da EU previše zadire u nacionalni suverenitet, donoseći odluke koje bi trebalo da budu u nadležnosti pojedinačnih država članica. Ovo je često argument suverenista i euroskeptičara.
Migracijska politika: Migracijska kriza iz 2015. godine i sporovi oko raspodjele migranata i izbjeglica među državama članicama doveli su do povećanih tenzija i kritika prema institucijama EU zbog načina na koji su upravljale situacijom.
Birokracija i regulacije: Postoji percepcija da je EU previše birokratska i da donosi previše regulativa koje opterećuju poslovanje i svakodnevni život građana.
Tu je još nekoliko elemenata koji kod običnih ljudi stvaraju nelagodu i suzdržanost prema EU, što se odrazilo i n ovim izborima: Nedovoljna informiranost i negativan prikaz EU u nekim medijima često doprinose stvaranju negativnog stava prema EU institucijama. Nacionalni mediji ponekad krive EU za probleme koji su lokalnog ili nacionalnog karaktera i time dovode u zabludu ljude.
Dodao bih tome i politički populizam, sve češće u praksi. Populistički političari često koriste retoriku protiv EU da bi mobilizirali birače da uskrate podršku na izborima, , optužujući EU za različite socijalne i ekonomske probleme i sa željom da potkopavaju temelje vrijednosti na kojima počiva ova institucija.
Analiza izlaska na izbore pokazat će i odnos birača prema regionalnim razlikama koje očigledno postoje i iritiraju ljude. Različite regije unutar EU imaju različite ekonomske interese i prioritete, što može dovesti do osjećaja da institucije EU favoriziraju u određene zemlje ili regije na račun drugih. Takav odnos posebno odvraća ljude od izlaska na izbore.
Malo tko od nas u tim navodima ne bi našao razloge dijela svoga nezadovoljstva, iako je europski čvrsto orijentiran. Svi ovi faktori, sami ili u kombinaciji, mogu doprinijeti stvaranju odbojnosti prema institucijama Europske unije. Razumijevanje ovih uzroka je ključ promjena. Izbori su jedino mjesto gdje običan građanin može izraziti svoje nezadovoljstvo za adresiranje kritika i poboljšanje funkcioniranja i percepcije EU.
Mnogi političari, stari i novi zastupnici u Sabori u Eu, naglašavaju kao uzrok male izlaznosti, prije svega određenu nezainteresiranost širih slojeva stanovništva. Tu na prvo mjesto svakako dolazi nedostatak relevantnosti: Ako nešto ili neko nije relevantan za nečiji život, može se javiti nezainteresiranost. Velika se opasnost krije u toj pojavnosti, jer dovodimo u pitanje naš ukupan odnos prema integraciji s EU; za nas, u uvjetima kompletne neizvjesnosti u svjetskim okvirima vrlo opasna teza.
Ni izgovor da su nas iscrpili nedavni domaći parlamentarni izbori ne drži vodu. Iako su naši (za nas) puno važniji: Ljudi koji su zauzeti drugim obavezama mogu biti nezainteresirani za stvari koje ne smatraju prioritetnim, a nedostatak emocionalne povezanosti može dovesti do indiferentnosti.
Ipak, najopasniji čimbenik je Neznanje. Ljudi jednostavno nisu svjesni značaja ili relevantnosti određene teme ili uopće nisu zainteresirani za život, promjene i kretanja oko njih.. Stoga je važno kroz analize, razgovore i konkretno djelovanje naših zastupnika saznati prave razloge niske izlaznosti i jesu li jesu li izbori za EU24 samo prolazni negativni stav i izraz neslaganja s politikom EU ili imaju dugoročniji karakter.
Iako izbori za EU24 mogu izgledati kao trenutni događaj, njihove posljedice imaju dugoročan utjecaj na politički, ekonomski, socijalni, i pravni sistem Europske unije. Razumijevanje ovih utjecaja pomaže u boljem sagledavanju važnosti izbora i njihovih rezultata.
Službena krilatica Europske unije je "Ujedinjena u raznolikosti" ili "Ujedinjeni u raznolikosti". „Iskoristi svoj glas. Ne daj da ti drugi kroje budućnost“ glasila je parola ovogodišnjih izbora. Izlaskom na skorašnje izbore u praksi dokazali smo našu privrženost Uniji, europskim vrijednostima i kojim putem želimo dalje koračati.
MI ili nismo shvatili temeljnu poruku ovogodišnje službene krilatice, ili nam je jednostavno gotovo svejedno kako će se kreirati politika EU u narednim godinama. U to ne vjerujem!
