Zašto moramo jačati prerađivačku industriju?

Ante Gavranović Ante Gavranović

Nepotrebno je posebno naglašavati kako prerađivačka industrija igra ključnu ulogu u gospodarstvu Hrvatske. No, stanje u tom dijelu gospodarstva nikako ne zadovoljava. Hrvatska je, uz Sloveniju, bila industrijski najrazvijenija republika unutra jugoslavenske zajednice. I ne samo to: prednjačila su poduzeća s visokim udjelom suvremenih tehnologija, s relativno visokim udjelom dodane vrijednosti, inovacijama. Danas osim INE, PPD-a, Končara, Podravke, Plive, JGL, Đure Đakovića, Vindije i još pokoje industrije gotovo i nemamo ozbiljnijeg industrijskog sustava. Na ljestvici 1000 najvećih tvrtki u 2023 (v. LIDER) od 100 najvećih tvrtki samo je dvadesetak koji se uvrštavaju u proizvodnju. Istina, i u najrazvijenijim industrijskim zemljama gro poduzeća čine mala i srednja poduzeća, pa je to slučaj i kod nas. Samo je razlika što je u razvijenim zemljama doprinos razvoju, inovacijama i povezanosti „malih“ i „velikih“ puno, puno veći i učinkovitiji. A to je ono što čini razliku.

Kakvo je stvarno stanje? Po najnovijim podacima DZS-a, na godišnjoj je razini broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji smanjen za 2,5 posto. Ukupna proizvodnost rada u industriji od siječnja do ožujka ove u usporedbi s istim razdobljem prošle godine manja je za 1 posto, podaci su DZS-a. Pritom je u sklopu prerađivačke industrije nekoliko djelatnosti koje bilježe pad broja zaposlenih za više od 10 posto pa je tako najviše pao broj zaposlenih u proizvodnji računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, za 13,9 posto, proizvodnji kože i srodnih proizvoda, za 11,9 posto, te proizvodnji odjeće, za 10,6 posto. Istodobno, statistika najveći rast broja zaposlenih na godišnjoj razini registrira u ostaloj prerađivačkoj industriji, za 6 posto, u proizvodnji ostalih prijevoznih sredstava, za 5,4 posto, te u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda.

 Značenje prerađivačke industrije

Spomenut ćemo samo neke od temeljnih obilježja i načina na koje prerađivačka industrija doprinosi hrvatskom gospodarstvu:

Ekonomski doprinos: Prerađivačka industrija stvara radna mjesta i generira prihod koji potiče rast ekonomije. Proizvodnja različitih proizvoda kao što su hrana, piće, tekstil, elektronika i automobili doprinosi stvaranju novih poslova i povećanju BDP-a. Uz trgovinu, prerađivački sektor zapošljava najveći broj djelatnika.

Izvoz: industrija je općenito najveći izvoznik našeg gospodarstva. Unutar te industrije kao najviše izvozno orijentirane grane spominju se metaloprerađivačka industrija, kemijska, farmaceutska te proizvodnja plastike i gume što se promatra kao cjelina. Kao još jedna od novijih industrija u posljednje se vrijeme spominje ICT industrija. S pojavom novih tehnologija definitivno će i ona pronaći svoje mjesto unutar industrije. Više od 80 posto ukupnoga izvoza čine proizvodi prerađivačke industrije. Nažalost, opada udio proizvoda s visokim udjelom dodane vrijednosti, ali unatoč tome vrijednost izvoza prerađivačke industrije nadmašuje vrijednost prihoda iz turizma, a u svakom slučaju donosi državnom proračunu znatno veće sredstva. Istina, trgovinska bilanca nam nije povoljna: uvoz je daleko veći od izvoza što stvara veliki trgovinski deficit.

Inovacija i tehnološki razvoj: Prerađivačka industrija potiče inovacije i tehnološki razvoj kroz ulaganje u istraživanje i razvoj novih proizvoda i tehnologija. To može potaknuti rast produktivnosti i konkurentnosti. Nažalost, zapostavljena je komponenta malog i srednjeg poduzetništva. Poznato je da se inovacije i prototipovi uglavnom stvaraju u tim sredinama, a nismo uspostavili dovoljnu povezanost u tom pogledu.

Diversifikacija ekonomije: Raznovrsnost proizvodnje u prerađivačkoj industriji doprinosi diversifikaciji ekonomije, smanjujući ovisnost o određenim sektorima i povećavajući otpornost na ekonomske šokove. MI nismo u većoj mjeri uspostavili industriju s povećanom dodanom vrijednošću. Iznimka je područje IT, pa i neka druga područja, ipak nedovoljno jaka da bi izmijenila opću sliku stanja naše prerađivačke industrije. Dodamo li tome utjecaj prerađivačke industrije na lokalne sredine, zatim povezanost s drugim sektorima: (poput poljoprivrede, šumarstva i rudarstva), a napose stalna nastojanja da se popravi kvaliteta proizvoda i konkurentnost, dobivamo širu sliku uloge i značenja prerađivačke industrije.:

Opravdano je stoga pitanje zašto smo krenuli putem deindustrijalizacije? Kako se vratiti na jačanje industrijskog sektora, posebno prerađivačke industrije? Kojim smjerom? Nedostaje nam jasna industrijska politika. Svi pokušaji da se takva strategija uspostavi dosad nije donijela rezultate.

Reindustrijalizacija, ili ponovno jačanje industrijskog sektora, može biti izazovna u Hrvatskoj iz nekoliko razloga:

  1. Strukturalne promjene: Hrvatsko gospodarstvo prošlo je kroz značajne strukturalne promjene nakon raspada bivše Jugoslavije i tranzicije prema tržišnoj ekonomiji. Nekadašnji industrijski sektor doživio je značajnu redukciju, a mnoge tvornice su zatvorene ili privatizirane. Ponovno uspostavljanje industrijskog sektora zahtijevalo bi značajne promjene u poslovnoj klimi i strukturi gospodarstva.
  2. Konkurencija na globalnom tržištu: Hrvatska se suočava s jakom konkurencijom na globalnom tržištu, posebno od strane zemalja s nižim troškovima rada i razvijenijom industrijskom bazom. To može otežati povratak ili uspostavljanje konkurentnih industrijskih sektora.
  3. Nedostatak kapitala i investicija: Nedostatak kapitala i investicija može biti prepreka ponovnom jačanju industrijskog sektora. Potrebna su značajna ulaganja u modernizaciju postojeće infrastrukture, istraživanje i razvoj, tehnologiju i obuku radne snage.
  4. Administrativne prepreke: Birokracija, složeni administrativni postupci i nedostatak transparentnosti u poslovanju mogu otežati pokretanje i vođenje industrijskih projekata.
  5. Demografski trendovi: Starenje stanovništva i emigracija mladih stručnjaka mogu rezultirati nedostatkom radne snage potrebne za industrijski sektor.

Unatoč ovim izazovima, reindustrijalizacija može biti ostvariva s adekvatnim strategijama, politikama i investicijama. To može uključivati poticanje inovacija, osiguranje stabilnog poslovnog okruženja, poticanje ulaganja, podršku obrazovanju i obuci radne snage te jačanje veza između akademskog sektora.  

Valja spomenuti da je u hrvatskoj prerađivačkoj industriji broj zaposlenika iznosio 349.500, da bi 2000. opao na 256.300, a u 210-800. Usporedo s padom zaposlenih opadao je i udio prerađivačke industrije u stvaranju BDP-a. Prema posljednjim objavljenim podacima ZS stanje se nešto oporavlja u broju zaposlenih, ali ne i u jačanju prerađivačkog sektora. 

Najveće slabosti hrvatske prerađivačke industrije?

Hrvatska prerađivačka industrija, poput mnogih drugih, suočava se s nizom izazova i slabosti. Neke od najznačajnijih uključuju: Niska produktivnost, što ograničava konkurentnost hrvatskih proizvoda na međunarodnom tržištu. Nadalje, velika ovisnost o uvozu sirovina: Hrvatska prerađivačka industrija često je ovisna o uvozu sirovina i poluproizvoda. To povećava troškove proizvodnje i osjetljivost na fluktuacije cijena na međunarodnom tržištu. Neke analize pokazuju da nam za rast izvoza od jedan posto treba jedan i posto uvoza. Ne smijemo zaboraviti ni nedostatak inovacija: Nedovoljna ulaganja u istraživanje i razvoj ozbiljno ograničavaju inovacije u prerađivačkoj industriji, a nedostatak novih tehnologija i proizvoda svakako ograničava konkurentnost.

Ovim temeljnim nedostatcima valja svakako dodati infrastrukturne nedostaci: Nedostaci u infrastrukturi poput loših prometnica i nedostatka modernih logističkih centara sigurno otežavaju transport sirovina i gotovih proizvoda, povećavajući troškove proizvodnje. Krupne prepreke daljnjem razvoju predstavljaju birokracija i administrativne prepreke, pri čemu napose ističemo  kompleksnost administrativnih postupaka, dugotrajne procese dobivanja dozvola i regulativna opterećenja. Zbog snažnog odljeva aktivne radne snage, ovaj put velikim dijelom stručnjaka i kvalificirane radne snage, u prvi plan stavlja nedostatak specijalizirane radne snage.

Rješavanje navedenih slabosti zahtijeva cjeloviti pristup koji uključuje ulaganja u istraživanje i razvoj, poboljšanje poslovne klime, modernizaciju infrastrukture i obrazovanje te aktivne politike poticanja

Svjetski ekonomski trendovi koje diktiraju globalne velesile u današnjem vremenu ne ostavljaju mnogo prostora da male zemlje poput Hrvatske budu konkurentne u nekima od grana prerađivačke industrije. No, upravo danas kada se čitav svijet susreće s novim problemima, krizama, pandemijama, u njima treba tražiti novu priliku kako jačati domaću industriju. S obzirom na to da kao punopravna članica Europske unije od 2013. godine Hrvatska ima na raspolaganju i mnoge njezine benefite i alate treba iskoristiti sve ono što ona pruža.

Hrvatskoj je, prije svega, potrebna jasna strategija koja će zacrtati put prerađivačke industrije, a i industrije općenito. Zaključujemo da je industrija važna za napredak na globalnoj razini. Bilo bi idealno ako bismo uspjeli podići razinu industrijske proizvodnje da ona participira u BDP-u s 25-30 posto, ali na bitno izmijenjenoj strukturi u kojoj bi prevladavala briga za povećanom dodanom vrijednošću zasnovano na tehnološkim pomacima, konkurentnosti i produktivnosti te okrenuta izvozu.

Industrija predstavlja jednu od najvažnije djelatnosti svakog gospodarstva. Industrijski rast može dovesti do pozitivnih posljedica za cjelokupno gospodarstvo i samim time utjecati na ostale ekonomske ciljeve društva. Hrvatska prerađivačka industrija tehnički i tehnološki zaostaje i sporo se prilagođava promjenama. Najveći problem je to što raste udio proizvodnje proizvoda s nižom tehnološkom osnovicom. Bez novih istraživanja, razvoja, dodatnih obrazovanja, novih dizajna, marketinga hrvatska industrija neće moći ispunjavati zahtjeve potrošača niti povećati svoju konkurentnost na domaćem i na stranom inozemstvu. Dva najvažnija cilja koja se žele postići u industriji jesu: tehnološka obnova i revitalizacija. Prvi cilj se odnosi na modernizaciju zastarjelih tradicionalnih sektora proizvodnje koji zapošljavaju većinu radne snage i stvaraju najveći udio u BDP-u (tekstilna, kožna, drvna i metalna industrija). Dok se drugi cilj odnosi na restrukturiranje odnosno na uvođenje novih industrija koje se temelje na znanju npr. informacijsko-komunikacijska tehnologija i biotehnologija. S pomoću analiza prerađivačke industrije koje se spominju u ovome radu možemo zaključiti kako je prerađivačka industrija jedan od najvažniji sektora u hrvatskom gospodarstvu. Ona zapošljava najveći udio zaposlenih, doprinosi rastu BDP-a, pomaže kod promoviranja Hrvatske u inozemstvu.

Stanje industrije u Hrvatskoj daleko je od zadovoljavajućeg i ima još mnogo prostora za napredovanjem. No, do odgovarajućeg napretka i kontinuiranog industrijskog rasta može doći jedino uz prave i dugoročne mjere i ciljeve, uz pomoć i poticaj države i provođenjem određenih strategija. Isto tako jedan od oblika poticanja razvoja i povećanja konkurentnosti mogu biti klasteri koji omogućuju malim poduzećima da zajedničkim snagama konkuriraju globalnim kompanijama.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.