Ante Gavranović
( Piše: Ante Gavranović )
Hrvatski poduzetnici još uvijek ne pronalaze svoj dugoročniji gospodarski interes kroz ulaganja u turizam ili djelatnosti bliske turizmu. Turističke sezone su, nažalost, kod nas još uvijek vrlo kratke, a ulaganja u takav poslovni ambijent objektivno previše rizična pa ostalo gospodarstvo jednostavno ne pronalazi dublju motivaciju i trajniji interes za drugačije poslovno ponašanje.
Kreatori hrvatske gospodarske politike, ako im je na srcu i turizam, moraju konačno shvatiti da efekti turizma nisu samo efekti komercijalnog uspjeha ili neuspjeha hotelskog dijela, marina ili kampova. U Španjolskoj ono što mi nazivamo i tretiramo kao turizam sudjeluje u ukupnom turističkom kolaču jedva sa 20 posto. Sve ostalo odnosi se na promet i usluge koje se pružaju gostima: trgovina, industrija hrane i pića, pa industrija zabave, sporta, proizvodnja raznih predmeta za uspomenu, turistički priručnici, razglednice i turističke galanterija u širem smislu, zatim proizvodi od tekstila i obuće. Sve je to u funkciji šarolike ponude i obogaćivanja turističkog proizvoda i sve to donosi prihode poduzetnicima i samoj državi.
Sigurno je da za takav pristup turizmu valja stvarati i pogodne makroekonomske uvjete, što je temeljni preduvjet da bi u pripremi turističke sezone zaista sudjelovali, vrlo aktivno, svi oni koji od njemu imaju ili bi mogli imati koristi. To je i jedini ispravni put utvrđivanja turizma kao gospodarskog prioriteta odnosno uspostavljanja nacionalnog konsenzusa oko potrebe takvog promišljanja funkcije turizma u ukupnom hrvatskom gospodarstvu. Pratimo li istupe naših istaknutih ekonomista, ne stječe se takav utisak.
Ostajemo na statistici
Izvješća o stanju i očekivanjima od turističke sezone uglavnom su povoljna kad je riječ o dolasku domaćih I stranih gostiju, a posebno zadovoljstvo predstavnici turističkih zajednica I Ministarstvo turizma izražavaju kad je riječ o financijskim pokazateljima. Pritom zaboravljaju na utjecaj visoke stope inflacije I relativnog divljanja cijena u mnogim odredištima koji su pridonijeli takvim financijskim rezultatima.
Neke destinacije su izrazito živahne, vibrantne, s puno događanja i puno interesantnih ponuda, a uz to nude i odgovarajuću kvalitetu. Destinacije koje to ne uspijevaju postupno gube svoje značenje. Tržište je (konačno) očito prepoznalo razliku i spremno je to honorirati. To se posebno odnosi na manje sredine gdje prevladavaju iznajmljivači. Smještajni kapaciteti, uglavnom bez sadržaja i sa sumnjivom ponudom, gube utakmicu. No, oni gube korak i u većim destinacijama ako ne hvataju korak s povećanim zahtjevima stranih (pa i domaćih) gostiju.
Hrvatski turizam u dosadašnjem dijelu godine ostvaruje pozitivne trendove u vidu rasta turističkog prometa. „Od početka godine do jučer (18. srpnja) u Hrvatskoj je ukupno ostvareno preko 9,2 milijuna dolazaka te gotovo 42 milijuna noćenja što je 12 posto više dolazaka i 6 posto više noćenja nego lani, dok je u dosadašnjem dijelu srpnja ostvareno oko 2,5 milijuna dolazaka i 14,5 milijuna noćenja što ja na razini srpnja lani. Trenutno u zemlji boravi preko 910 tisuća turista, poručujee direktor HTZ-a Kristjan Staničić. U jeku smo turističke sezone i vjerovati je da će konačni rezultati opravdati optimizam čelnika HTZ-a.
Ono što ipak „para oči“ je činjenica da se ne uspijevamo odmaknuti od statistike. I dalje sezonu doživljavamo SAMO kroz brojke. Ma koliko željeli, ostajemo u okvirima masovnog turizma – bez sadržaja, kvalitete i ozbiljnih pomaka prema produženju turističke sezone. I tu dolazimo do srži naše turističke politike.
Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac nedavno je u Šibeniku održala sastanak s direktorima regionalnih turističkih zajednica na kojem je detaljno predstavila reformu upravljanja turizmom s posebnim fokusom na novi Zakon o turizmu. Ovim će se zakonom po prvi puta omogućiti upravljanje razvojem turizma na temelju objektivnih i mjerljivih podataka, a posebnu ulogu dobit će upravo turističke zajednice kao organizacije za upravljanje destinacijom (DMO).
„Kroz novi model upravljanja koji će donijeti Zakon, definirat će se uloga turističkih zajednica, čime one postaju prave organizacije za upravljanje destinacijom uz nove odgovornosti i ulogu u integriranom upravljanju destinacijom, planiranju razvoja destinacije te upravljanju turističkim tokovima temeljem izračuna prihvatnih kapaciteta. Važno je dati mogućnost svima da se razvijaju u smjeru održivosti na temelju potencijala i vlastitih potreba te da se u destinacijama u suglasju s lokalnom zajednicom razvija turizam koji će doprinijeti očuvanju resursa, kvaliteti života lokalnog stanovništva, ali i konkurentnosti turističkog proizvoda”, rekla je ministrica Brnjac.
Direktori regionalnih turističkih zajednica pozdravili su sve novitete koje će donijeti Zakon o turizmu istaknuvši nužnost donošenja ovakvog zakonodavnog okvira, kojim se postavljaju temelji za održivost i konkurentnost hrvatskog turizma u budućnosti.
„Novim Zakonom o turizmu dobivamo kvalitetan zakonski okvir koji je osnovni preduvjet za upravljanje turizmom u smjeru održivosti", izjavio je direktor HTZ-a Kristjan Staničić.
Uz novi Zakon o turizmu vrijeme je da se ozbiljno porazgovara o stvarnim kretanjima i pravcima budućeg razvoja. U Strateškom marketinškom i operativnom planu hrvatskog turizma identificirani su konkurentni i autentični turistički doživljaji Hrvatske. Plan ima za cilj repozicioniranje Hrvatske u smjeru premium destinacije, što samo po sebi znači i iskorak u strukturi smještaja i naglasku na rast kvalitete.
U dosadašnjoj politici smo upravo na ta dva važna segmenta ozbiljno zakazali. Nismo ispunili ciljeve Strateškog razvoja turizma do 2020. u pogledu porasta udjela hotela u ukupnoj strukturi. U međuvremenu je broj iznajmljivača višestruko povećan. Naknadni zahtjevi (Istarsko područje) da se zaustavi izgradnja i u većoj mjeri konačno zaštiti prostor objektivno dolazi prekasno, jer je šteta već učinjena. Uz svu dobru volju da prihvatimo lijepe želje administracije, stječe se dojam da Strategija ide drumom, a praksa šumom, ili obrnuto. Iznajmljivači ostali su u prvom dijelu godine ozbiljno prikraćeni iz dva razloga. Prvi, većina iznajmljivača orijentirana je na dva-tri ljetna mjeseca i pretežito nema uvjeta za prihvat gostiju izvan glavne sezone. Drugi razlog leži u činjenici da se iznajmljivači i ne trude previše da bi pripomogli produženju sezone. Uglavnom, zadovoljni su s onim što „uberu“ u tri ljetna mjeseca. Predsezona i posezona im nisu očito naročito zanimljive.
Pogrešna razvojna politika
Hoteli u našoj ukupnoj ponudi čine jedva desetak posto, dok nekomercijalni i privatni smještaj imaju dominantnu poziciju sa više od 900.000 ležaja, pri čemu 51 posto imaju privatna domaćinstva. Prođite jadranskom obalom, pa je vidljiva uzavrela izgradnja novih apartmana. Sve je vidljivija pogrešna politika na pojedinim destinacijama. Sada je svima jasno da je apartmanizacija uzela previše maha. Poučan je u tom pogledu primjer Makarske. Nedavno objavljeni podatci Instituta za turizam pokazuju da u Makarskoj buja i nekomercijalni smještaj, i općenito crno tržište; od 10-ak tisuća kreveta u kućama i stanovima za odmor samo 7 posto je registrirano kao komercijalni smještaj! Preostali kapaciteti su ili nekomerijalni smještaj, ili nemamo pojma što zapravo jesu i tko ih i na koji način koristi. ,
Kako piše Makarska danas, ta priča ima i drugi nepovoljan aspekt priče. Od 500-tinjak objekata dvije trećine su također u famoznoj kategoriji nekomercijalnog smještaja. Dakle, tih 70-ak posto niti renta, niti prima goste; to su ljudi koji jednostavno povremeno uživaju u svojoj nekretnini. Tako barem, naime, kaže eVisitor. Makarani i uopće ljudi koji imaju stanove u raznim novijim zgradama u gradu kažu nešto drugačije. Kažu kako u solidnom dijelu tog tzv. nekomercijalnog smještaja kruže ključevi apartmana iz ruke u ruku i kako se radi o čistom ilegalnom rentijerstvu.
„Kada sumiramo gore navedene podatke, u Makarskoj se, od 10 tisuća kreveta spomenutim u kućama i stanovima za odmor, smještaj naplaćuje za mizernih 600-tinjak ležajeva. Kada zbrojimo podatke o objektima u eVisitoru, opet dolazimo do zaključka da se čak dvije trećine ne naplaćuje. Aktualna dogradonačelnica kaže kako je dobar dio navedenih samo nelojalna konkurencija obiteljskim domaćinstvima. Njih se naziva rentijerima, i već je do sada u medijima bilo inicijativa da se takav oblik iznajmljivanja odvoji od smještaja kod domaćina, te jasno nazove nelojalnom konkurencijom. Suma sumarum, Makarska ima oko 15-ak tisuća kreveta u privatnom smještaju, a čak 10-ak tisuća vikend stanova ili kuća, te k tome i 1700 novoizgrađenih stanova koji nisu uvedeni niti kao jedno niti kao drugo. Veliko je to područje podložno rentijerstvu i bujanju nelojalne konkurencije koje, međutim, ne muči samo Makarsku, ali u Makarskoj zbilja može poslužiti kao školski primjer“- ističe Makarska danas.
Makarska je zaista upečatljiv primjer, ali nažalost ne i jedini. Prisjetimo se slučaja Istre gdje je takav slučaj s desecima tisuća apartmana i vikendica. Analiza (I kontrola stvarnog stanja na terenu pokazala bi drastično porazne rezultate. Pri tome se ne radi samo o broju nelegalnih radnji već o neravnomjernom razvoju pojedinih turističkih destinacija koje ugrožavaju ukupan imidž zemlje, a ujedno ne pridonose adekvatan financijski učinak.
Pad kvalitete I neumjereni rast cijena
Sagledamo li sezonalnu distribuciju turističkog prometa prema vrstama smještajnih kapaciteta, razvidno je kako je promet u obiteljskom smještaju vrlo snažno fokusiran samo na vrhunac sezone. Kampovi bilježe nešto manje naglašen „sezonalni fokus“, dok je promet u hotelima sezonalno najravnomjernije raspoređen.
Drugi ozbiljan razlog nezadovoljstva stranih i domaćih gostiju odnosi se na pad kvalitete usluga i znatan porast cijena, koji počesto nije opravdan. O padu kvalitete ne treba previse trošiti riječi. Najvećim dijelom to proizlazi iz manjka kvalificirane radne snage. To će se pitanje sigurno i dalje zaoštravati i postaje sigurno jedno od središnjih pitanja naše ukupne ekonomske, a time i turističke politike.
Kad je riječ o cijenama moramo biti svjesni da je vrijeme jeftinog turizma za nama i da se više neće ponoviti. Kako mi (ipak) realno forsiramo masovni turizam (broj dolazaka i noćenja su i dalje u prvom planu svih izvješća o turističkim kretanjima) i gotovo nemamo uvjeta za ozbiljan razvoj turizma za putnike s većim platežnim mogućnostima (premalo hotela) još ćemo godinama plaćati danak dugogodišnjoj lošoj turističkoj praksi. Orijentacija na kvantitetu je ustvari poraz dosadašnje turističke politike, a “krivu Drinu” se teško ispravlja. U skladu s tim moramo osigurati i ponudu koja prati takva kretanja. Znači, cijene moramo prilagoditi potražnji gdje mora biti mjesta i za “skupe” restorane, ali i za većinu gostiju, (osobito domaćih) sa skromnim platežnim mogućnostima. Pokušaji da se podizanjem cijena, bez obzira na pad kvalitete i skromne okvire ponuđenih sadržaja, teško mogu dugoročnije promijeniti objektivno prilično nepovoljnu sliku, a postoji realna opasnost da dovedemo u pitanje ukupan imidž i smisao naše turističke politike.
Ukratko, treba razvijati svijest i spoznaju da dodanu vrijednost u turizmu ne može dati samo broj noćenja ili dolazaka domaćih i stranih gostiju već da financijski rezultati sezone ovise, prije svega, o kvalitetnoj ponudi I proširenju sadržaja. A to opet znači da je vrijeme da se 'odmaknemo' od državnih jasala i prionemo radu.
