Ante Gavranović
Kako iskoristiti jedinstvenu šansu za razvoj? Pandemija nije jedina briga s kojom se sučeljavamo. Moramo spomenuti da, uz javno-zdravstvenu krizu istodobno proživljavamo i vrlo žestoku društveno-ekonomsku krizu. Vlada je dala do znanja da još jedan potpuni lockdown (kompletno zatvaranje) ne bi mogla financijski izdržati. Sada je potpuno jasno da će Društveni brutoproizvod Hrvatske osjetno pasti do kraja godine, najviše do sada uopće na godišnjoj razini. Predviđanja za narednu godinu upućuju na djelomičan povratak, ipak nedovoljan za ozbiljniji oporavak.
Strategija nacionalnoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine dočarava viziju autora koje Hrvatsku 2030. vide „kao konkurentnu, inovativnu i sigurnu zemlju prepoznatljiva identiteta, zemlju očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve“. I ministar financija Zdravko Marić je u svom uvodnom članku za ediciju POSLOVNA 2021 naglasio da je “upravo sada pravi trenutak za transformaciju hrvatskoga gospodarstva”.
Predložena strategija obuhvaća četiri temeljna područja:
Održivo gospodarstvo i razvoj, Jačanje otpornosti na krize, Zelena i digitalna tranzicija te Ravnomjeran i održiv razvoj. Sva ta područja govore o tome: Gdje smo trenutno? (koji su nam razvojni izazovi i razvojni potencijali). Gdje želimo biti 2030 godine? (vizija, razvojni smjerovi i strateški ciljevi). Kako ćemo to ostvariti? (prioriteti provedbe javnih politika). Kako ćemo to provoditi? (provedbeni mehanizmi, dugoročni i srednjoročni strateški dokumenti). Kako ćemo to financirati? odnosno Kako ćemo upravljati procesom provedbe strategije?
Navodimo samo neke postavljene ciljeve:
BDP po stanovniku ( prosjek EU-a = 100): Početna vrijednost 65 % (2019) ; ciljana vrijednost 75 %
Stopa zaposlenosti ( 20-64 godine ): 66,7 % (2019.); 75 %
Poredak Hrvatske na indeksu globalne konkurentnosti: 63. mjesto (2019.); 45. mjesto ili bolje
Vrijednost izvoza roba i usluga ( %BDP-a ): 52,3 % ( 2019.); 70 %
Udio ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj (u BDP-u ): 1,11 % (2019.); 3 %
Ono što, međutim, nedostaje ovoj viziji jest jasan operativni program s određenim ciljevima i rokovima kada i kako to treba postići. Stručnjaci opravdano smatraju da je bez toga Strategija ipak samo inventar želja. Ovo tim više što upravo o tim programima ovisi i obujam i način povlačenja i iskorištavanja sredstava koja nam stoje na raspolaganju unutar EU-a. Riječ je o svoti koja prelazi 24 milijarde eura, a koja nakon najnovijeg sporazuma unutar EU nije upitna. Upitno je samo koliko smo zaista spremni i sposobni iskoristiti jedinstvenu mogućnost u tom pogledu.
Puno upitnika – malo jasnih odgovora
Uopće, previše je upitnika u našoj privrednoj svakodnevici. Upitno je hoće li se ostvariti program investicija; upitna je dinamika ostvarenja; upitno je u kojoj će se mjeri strani i domaći kapital usmjeravati na te investicije. Međutim, zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla bitnije promijeniti stanje u hrvatskom gospodarstvu. Svi realni ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Osim ovih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljniji odnos zaposlenih i umirovljenika. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.
Nužni odlučnost i odgovornost
Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu, što će se nepovoljno odraziti i na ukupna gospodarska kretanja. Očito je da Vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez stranačkih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu realnu dozu optimizma u našu svakodnevicu. Najveći problem je u tome što realni sektor nije u posljednjim desetljećima restrukturiran, pa razina njegove konkurentnosti i učinkovitosti ostaje niskom. Teško je očekivati da će se u 2021. slika bitno mijenjati. To konačno pokazuju nepovoljni rezultati privrednih kretanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno kvalitetnih proizvoda za izvoz, a tehničko-tehnološka struktura izvoza u stalnom je opadanju.
Pogledamo li kako realizacije takvih ciljeva zaista izgleda u domaćoj gospodarskoj praksi, vidimo da je ona bez jasne vizije, bez novih ideja i zapravo reciklaža nekih starih rješenja. Činjenica je da smo potpuno nepripremljeni ušli u ciklus obnove industrijalizacije. Kako bez jasne strategije odrediti pravce te obnove? Cilj je, na koji se svi zaklinjemo, otvoriti što više novih radnih mjesta. Mogu li nove tehnologije - ako ih i bude - odgovoriti tom zahtjevu? Istodobno, zapostavljamo radno intenzivne djelatnosti koje – pokazalo se – i dalje predstavljaju značajne izvozne potencijale. Proizvodnja i izvoz su očito dvije glavne postavke na kojima se zasniva naša ukupna gospodarska budućnost. Udio prerađivačke industrije u BDP-u kod nas, međutim, stalno se smanjuje. Kako u tim uvjetima mijenjati praksu?
Ravnomjeran i održivi rast i razvoj
U složenoj i problemima bremenitoj hrvatskoj svakidašnjici kao da se zaboravlja da je bez pogovorna orijentacija na izvoz neka vrsta naše gospodarske sudbine i da o sposobnosti razrješavanja toga pitanja uvelike ovisi i budući ukupni razvoj hrvatskoga gospodarstva. Hrvatskoj su danas, kao nikada u njenoj povijesti, potrebni rast i razvoj.
Hrvatska ima dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu. Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu. Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku jako potreban.
Uspjeh ili neuspjeh Vlade upravo na tom planu može biti odlučan za oporavak gospodarstva. Ovako smo sučeljeni s godinom strepnje, ali i pritajene nade da će gospodarski trendovi krenuti ipak drugim pravcem. A bez oporavka gospodarstva nema ni ozbiljnijih pomaka u statusu umirovljenika.
