Ante Gavranović
Zabrinutost za turističku privredu i prihode koje ona ostvaruje jača ne samo u nas već i u cijelom svijetu. Pojava koronovirusa nametnula je stručnoj javnosti vrlo široke i raznolike razgovore o nepovoljnim učincima te epidemije na ukupno gospodarstvo, pri čemu je najveća pozornost usmjerena prema turizmu, jer je on prvi na meti pa se i neposredni i posredni efekti već osjećaju. Ima tu (nepotrebnih) katastrofičnih prilaza, a lepeza razmišljanja ide sve do umanjivanja realnih opasnosti po turističku sezonu. Ipak, tri se inačice moguće krize turizma moraju uzeti u obzir, a zasad su potpuna nepoznanica.
Prva pretpostavlja kako brzi završetak epidemije neće ugroziti glavnu turističku sezonu je iza nas. Nažalost, epidemija se proširila u pandemiju. Druga je ponešto realnija, epidemija završava.u tijeku glavne sezone, a turistička privreda trpi velike štete, ali je sezona donekle spašena. Treća, u projekcijama svakako prisutna, pandemiju se nije uspjelo suzbiti, turizma nema, posljedice se osjećaju na širem gospodarskom i socijalnom planu i dolazi do ozbiljne ekonomske recesije.
Najveći ekonomski izazov
Svjetska turistička organizacija (UNWTO) objavila je ažuriranu procjenu vjerojatnog utjecaja COVID-19 na međunarodni turizam. Uzimajući u obzir neusporedivo uvođenje ograničenja putovanja diljem svijeta, specijalizirana agencija za turizam Ujedinjenih naroda očekuje da će se međunarodni dolasci turista 2020. smanjiti za 20 do 30 posto u usporedbi s podacima iz 2019. godine. Međutim, UNWTO naglašava da se ovi brojevi temelje na najnovijim kretanjima kako se globalna zajednica suočava s do sad nezabilježenim socijalnim i ekonomskim izazovom te ih treba tumačiti s oprezom s obzirom na ekstremno neizvjesnu prirodu trenutne krize. Naš minister turizma Gari Cappelli, na primjer, predskazuje piuno veće gubitke turizma – čak do 70 posto na godišnjoj razini.
Bez ikakve sigurnosti koliko će trajati ova kriza ili kakav bi mogao biti konačni gospodarski i strukturni utjecaj na turizam, svi su sudionici bili ujedinjeni u svojoj dubokoj zabrinutosti zbog milijuna radnih mjesta za koje postoji opasnost da budu izgubljeni. S obzirom da mala i srednja poduzeća čine 80 posto sektora širom svijeta, širi društveni utjecaj krize prijeći će okvire turizma, čineći ga ključnom brigom za međunarodnu zajednicu.
Očekivani pad između 20-30 posto mogao bi se pretvoriti u pad međunarodnih prihoda od turizma (izvoza) od 300-450 milijardi USD, što je gotovo jedna trećina od 1,5 bilijuna USD ostvarenih u 2019. Uzimajući u obzir prošle tržišne trendove, ovo bi značilo da će COVID-19 uvjetovati pad rasta između pet i sedam godina. Stavljajući ovo u kontekst, UNWTO primjećuje da su se u 2009. godini, na leđima globalne ekonomske krize, međunarodni turistički dolasci smanjili za 4 posto, dok je epidemija SARS-a dovela do pada od samo 0,4 posto u 2003. godini.
Gdje je Hrvatska?
Turizam u Republici Hrvatskoj izrastao je u ozbiljan čimbenik u gospodarskom i socijalnom pogledu. On u sastavnicama BDP-a sudjeluje s više od 20 posto i ima ozbiljan utjecaj na ukupnu nacionalnu ekonomiju. U tom pogledu je na samom vrhu europskih zemalja. Samo Island, Malta i Albanija od europskih zemalja imaju veći udio turizma u BDP-u.
Hrvatska ostvaruje prihode iz turizma na razini od 2.863 USD po stanovniku (podatak je zasnovan na objavi u Tourism Highlights 2019 te na osnovi procjene stanovništva od DZS-a – krajem 2018. bilo je u RH 4,076.246 stanovnika). Pred nama su u tom pogledu od europskih zemalja samo Malta i Cipar, a tik uz nas su Austrija i Švicarska. Tih pet zemalja ostvaruje najveći prihod po stanovniku u Europi. Međutim, pandemija ugrožava prihode i drugih zemalja: Europa, naime, čini 50,7 posto ukupnog svjetskog turističkog kolača po dolascima, a 39,3 posto po prihodima iz turizma. Najveći dio tog kolača otpada na južne mediteranske zemlje, među kojima je i Hrvatska, koje ostvaruju 20,7 posto u broju dolazaka stranih gostiju i ubiru 15,2 posto ukupnih turističkih prihoda. Riječ je za cijelu Europu o 570,5 milijardi USD, dok za mediteranske zemlje to čini prihod od 220,4 milijarde USD. Veliki dio tih prihoda sad dolazi u pitanje. I ne samo to, turizam zapošljava veliki broj ljudi. Što s njima?
Povratni udar bumeranga
Pokazalo se (a na to ozbiljni ekonomski analitičari upućuju već godinama) da prevelika usmjerenost na turizam nužno vodi zanemarivanju drugih ekonomskih aktivnosti, a ekonomija gubi nužnu diverzifikaciju. Čitave regije – kod nas je to cijeli primorski pojas – postaju ovisne samo o jednoj djelatnosti koja uz to ima izraziti sezonski karakter što u svakoj kriznoj situaciji ukazuje na krhkost tako postavljene ekonomske strukture. Epidemija koronovirusa opetovano je upozorila na mnogobrojne opasnosti od prihvaćanja monokulture kao realne osnove za razvoj i jedne od glavnih sastavnica BDP-a.
Međutim, sama ta činjenica u sebi krije i mnogo drugih zamki i otvorenih pitanja. Ona vrlo jasno pokazuje slabosti ostalih sastavnica i mnogobrojne slabosti našeg ukupnog gospodarskog sustava. Postupno pretvara Hrvatsku u monokulturu. Štoviše, rentijerstvo i mentalitet koji je uz to vezan postaje ozbiljan problem i na pojedinim područjima (Istra, Primorje i Dalmacija) koči bilo kakav industrijski razvitak te dovodi do zapostavljanja ostalih poslovnih aktivnosti. Po izboru potrebnih radnika na tržištu rada vidljivo je da se sve više pretvaramo u zemlju kuhara, konobara i sobarica, dok prerađivačka industrija postupno gubi svoje značenje.
Ako znamo da prerađivačka industrija s više od 90 posto čini naš izvoz, takva orijentacija nije dugoročno ni povoljna, ni održiva. Ukratko, prerađivačka industrija je prošle godine ostvarila izvoz u vrijednosti od 13,9 milijardi eura (što je više od ukupne vrijednosti ostvarene u turizmu), pa je opravdano tražiti od kreatora ekonomske politike da tom području posvete i veću pozornost, ali i usmjere veća ulaganja u suvremeniju prerađivačku industriju. Unatoč zaista velikim ulaganjima u poljoprivredu nije, nažalost, u širim razmjerima zaživjela ideja povezivanja zelene i plave magistrale, što bi mogla biti snažna poluga održivoga razvoja domaće poljoprivrede i prehrambene industrije.
Postavlja se pitanje što činiti?
Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma, u uvjetima kakvima jesmo, dovoljno je dugačak da nam godinama odvlači pozornost od njegovih eventualnih negativnih aspekata. Koronovirus je, međutim, temeljito „uzdrmao“ tu bajkovitu sliku i nameće neka drukčija razmišljanja o budućnosti cijelog gospodarskog sustava u kojem turizam, kako smo već naveli, ima vrlo značajno mjesto i ulogu. O svemu treba razmisliti hladne glave.
Zašto? Turizam se u prošlosti pokazao pouzdanim partnerom koji vodi oporavak društava i zajednica, ali samo ako ekonomska politika vlada i paketi podrške donatorskih i financijskih agencija odražavaju način na koji se sektor dotiče svakog dijela društva.
"Ugroženi su načini preživljavanja milijuna ljudi i njihovih obitelji, bilo u urbanim centrima ili u udaljenim zajednicama u kojima je turizam ponekad glavni generator prihoda i sredstvo društvene uključenosti, zaštite baštine i pokretanja razvoja", ističe Zurab. Pololikašvili, generalni tajnik UNWTO-a.
Turizam je, činjenično, najteže i najbrže od svih privrednih sektora pogođen pandemijom. No, turizam je također ujedinjen u pomoći u rješavanju ove ogromne zdravstvene situacije. UNWTO naglašava povijesnu otpornost i sposobnost otvaranja radnih mjesta nakon kriznih situacija, istovremeno naglašavajući važnost međunarodne suradnje i osiguravanje da sektor postane središnji dio napora za oporavak.
Od početka trenutne krize UNWTO usko surađuje sa širim sustavom Ujedinjenih nacija, uključujući izravno Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) kako bi razumno vodio taj sektor, izdajući ključne preporuke kako za čelnike na visokoj razini, tako i za pojedine turiste. Da bi se odgovor bolje ojačao i ojačao, Organizacija je osnovala Globalni odbor za prevladavanje krize turizma, a osnovni moto cijele kampanje glasi: •Stay home today so you can Travel Tomorrow (Ostani danas doma, da bi sutra mogao putovati).
Primjereno, odmjereno i jasno!
