Ante Gavranović
Nedovoljan izvoz , bez obzira na rast, ostaje glavna boljka hrvatskog gospodarstva. Nominalna vrijednost izvoza iskazana u domaćoj ili globalnim valutama osnovni je pokazatelj razine izvoza, ali nije dovoljna za usporedbu s drugim zemljama jer je veća vjerojatnost da će snažnije gospodarstvo ostvarivati veću razinu izvoza. Stoga se kao realniji pokazatelj koristi udio robnog izvoza u BDP-u.
Piše Ante Gavranović
Prema prvim podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2019. ostvarena je robna razmjena s inozemstvom u visini od 15.406.464 milijuna eura u izvozu i 24.858.312 milijuna eura u uvozu. Negativni saldo iznosi 9.449,849 milijuna eura ( u 2018. iznosio je 9.204 milijuna eura). Time se samo nastavlja nepovoljni trend izvoza i uvoza. Zanimljivo je da je u 2018. godini pokrivenost uvoza izvozom samo u dva mjeseca (ožujak i lipanj) bila ispod prosječne pokrivenosti od oko 60 posto, dok je u prošloj godini, ta pokrivenost bila čak pet puta ispod te razine (siječanj, ožujak, travanj, svibanj i kolovoz).
Fenjeraši u EU
Stalna nepovoljna činjenica je da je postotak robnog izvoza u hrvatskom BDP-u vrlo malen u odnosu na razvijenije tranzicijske zemlje: iznosi vrlo skromnih 28,25 posto, dok ukupna robna razmjena dobara s inozemstvom dosiže 74,4 posto (podaci za 2018.). Kad je riječ o takvim usporedbama s drugim zemljama, Hrvatsku treba uspoređivati s po veličini i broju stanovnika približno sličnim zemljama kao što su Češka, Slovačka, Bugarska, Mađarska, ali i s državama iz bivše zajednice. Tu dolazimo do poraznih podataka: Češka, na primjer, ima postotak trgovine u BDP-u od 151,6 posto, Slovačka 185,75, Mađarska 169, Estonija 154, Litva 147, Slovenija 146, Bugarska 123, Makedonija 113, a Srbija 107,5 posto. Iz tih podataka jasno je vidljivo da sve tranzicijske države usporedive veličine imaju osjetno razvijeniju vanjsku trgovinu od Hrvatske. Štoviše, to se ne odnosi samo na tranzicijske zemlje srednje Europe, članice EU, već nas u tom pogledu premašuju Srbija i Makedonija.
Iz tih pokazatelja jasno proizlazi da nedovoljan izvoz , bez obzira na rast posljednjih godina, ostaje glavna boljka hrvatskog gospodarstva. Naime, nominalna vrijednost izvoza iskazana u domaćoj ili globalnim valutama osnovni je pokazatelj razine izvoza, ali nije dovoljna za usporedbu s drugim zemljama jer je veća vjerojatnost da će snažnije gospodarstvo ostvarivati veću razinu izvoza. Stoga se kao bolji pokazatelj koristi udio robnog izvoza u BDP-u.
Prema oba ova pokazatelja Hrvatska stoji loše u usporedi sa zemljama EU10. Točnije, prema veličini gospodarstva Hrvatska bi u 2018. godini bila sedma od promatranih jedanaest zemalja, prema nominalnoj vrijednosti robnog izvoza koja je u 2018. godini iznosila 14,5 milijardi eura deveta, a prema udjelu robnog izvoza u BDP-u od 28,6% posljednja. Takvo stanje nažalost traje već godinama, odnosno Hrvatska je i u godinama prije krize koja je trajala od 2008. do 2014. godine, s osjetno manjim udjelom izvoza u BDP-u od prošlogodišnjeg, također zauzimala posljednje mjesto.
Pritom treba napomenuti da Hrvatska unatoč znatnim prihodima od turizma znatno bolje ne stoji ni po ukupnoj vrijednosti izvoza roba i usluga. Naime, s udjelom njihova izvoza u BDP-u od 51,2% u 2018. godini Hrvatska je bolja samo od Rumunjske te zauzima pretposljednje mjesto u usporedbi sa zemljama EU10.
Gdje nastaju razlike?
Svaki hrvatski građanin izvezao je u 2018. godini 3.448,2 eura (računato da nas je 4,270 milijuna/DZS). U isto vrijeme je svaki stanovnik susjedne nam Slovenije izvezao robe u vrijednosti 17.824 eura ili u odnosu 1:5,2. Češki stanovnik izvezao je 16.019 eura, mađarski 10.839, slovački 14.657, pa čak je i bugarski bio uspješniji – sa 4.024 eura po stanovniku.
Važno je sagledati kako se kreće robna razmjena s pojedinim od tranzicijskih zemalja. Recimo, u Sloveniju smo u 2019. izvezi za 1,63 milijardi eura, a uvoz iz te zemlje dosegao je 2,88 milijardi eura. Ili, u Mađarsku smo izvezli u vrijednosti od 620,6 milijuna eura, a uvezli za 2,09 milijardi eura. Odnos izvoza i uvoza je 1:3,38. Takav odnos imamo i s Poljskom, gdje je izvoz dosegao 242,5 milijuna eura, a uvoz premašio 945,9 milijuna i međusobni odnos 1:3,90. Manje-više slične odnose imamo i sa Češkom i Slovačkom.
Postavlja se logično pitanje zašto imamo tako nepovoljne međusobne odnose i zašto ne uspijevamo izvesti više roba u te zemlje te na neki način uravnotežiti te odnose u razmjeni? Zašto uspijevamo imati bolji relativan odnos s Italijom ili Njemačkom nego s tim tranzicijskim zemljama? Može li se te nepovoljne trendove podvući samo pod pojmove slabija konkurentnost i manja produktivnost?
