S otvorenjem Muzeja oldtimera i stare tehnike vlasnika Živka Skuhale poznatog varaždinskog profesora likovne umjetnosti, akademskog slikara i restauratora, a prije svega velikog zaljubljenika u oldtimere, u Ulici Otona Župančića 4 Varaždin je dobio i novu kulturno-turističku atrakciju. Postav muzeja, jedinstven u Hrvatskoj zasigurno će oduševiti i svakog budućeg posjetitelja, a Muzej je za javnost otvoren od 8. prosinca i u zimskim mjesecima bit će otvoren od 10-15 sati, a od travnja će radno vrijeme biti prilagođeno posjetiteljima i grupama i dvokratno. Muzej koji je nastajao više od trideset godina čuva nevjerojatna povijesna blaga i raritete kojih barem ovako izloženih za javnost nema nigdje u svijetu osim u Skuhalinu muzeju. Svoju ljubav prema šarafima i restauraciji starih bicikala, motocikala i automobila Živko je naslijedio od svog djeda i oca, jer mnogima je znano da je njegov djed za potrebe prijevoza Varteksovih radnika iz Vinice u Varaždin od starog kamiona napravio prvi autobus u regiji u vlastitoj radionici.

Živko pak je svoje bogatstvo sakupljao ulažući u svoj hobi sve svoje slobodno vrijeme i novac koji često i nije imao. Kako je sam rekao prigodom otvorenja obitelj zato nikada nije na moru bila dulje od nekoliko dana zajedno, jer je zov šarafa bio jači, niti je imala novi auto, jer trebalo je uložiti u neku rđu, koju je on zatim u svojoj radionici rastavljao i sklapao da bi ju na kraju doveo do punog sjaja i voznog stanja. Zato je svih njegovih 50-tak prastarih bicikala, te isto toliko motocikala u muzeju i u voznom stanju, jer izložiti nešto što nije spremno za uključivanje i promet nije bila njegova opcija. Iako u svom postavu danas ima i najpoznatije svjetske marke bicikala i motocikala, za koje su mu neke svjetski znane tvornice nudile i pravo bogatstvo, nije se odlučio za zaradu, a najviše se ponosi prototipovima s brojem 001 i 002, motocikala Tvornice motora Zagreb, koja je postojala do 1963. godine i koja je političkom odlukom bila zatvorena.

Ali svaki njegov eksponat zanimljiv je na svoj način i to ne samo po proizvođaču, godini proizvodnje nego i putu kojim je došao u Živkovo vlasništvo. Bile su to preporuke prijatelja, ponekad i darovi, a često bi za nekom rđom prevalio i do 500-tinjak i više kilometara. No unatoč muci i često ogromnom trudu uloženom u nabavku i restauraciju nekog modela bicikla ili motocikla, zadovoljstvo na kraju bilo je veće i to je ono nešto što ga drži i čini ponosnim. Kao jednako tako izniman likovni umjetnik, koji nije htio pokleknuti pred zahtjevima apstraktnog slikarstva jer više je volio klasiku, svoju je kreativnost radije usmjerio restauraciji, crkvenog inventara i sličnog, a najviše ga je ispunjavala upravo ta ljubav prema automehaničarskom zanatu, koji mu je i zapisan u genima.

Otvorenju muzeja prisustvovao je i gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok kojeg je muzej posebno oduševio te je bio spreman kase odobriti izdvajanje sredstava iz gradske kase za asfaltiranje prilaza i parkirališta za autobus pred Muzejem. Kako i ne bi kada time grad dobiva toliku atrakciju, ali jedini uvjet bio je da se Muzej otvori što prije, tj. uz ovogodišnji Dan grada Varaždina. Ta gradonačelnikova požurnica na neki je način zatekla Skuhalu, jer je u svim dosadašnjim pokušajima da privoli neke ranije vlasti nailazio na odbijanje i nerazumijevanje.

Otvaranje Muzeja s nestrpljenjem su dočekali i Varaždinci i inače zaljubljeni u povijest svoga grada te će zasigurno svatko tko malo drži do sebe htjeti vidjeti muzej o kojemu slušaju toliko godina. Atrakcija je to ravna muzejskim postavima Gradskog muzeja Varaždin i Tehničkog muzeja u Zagrebu, a uz sve to zanimljiva je i po svom nastajanju i pričama, kojim svaki eksponat, bilo da je to motocikl, bicikl, lampa, plakat na zidu, stari radioaparat, stroj za vršenje žita, pisaći stroj ili jukebox obiluje, pa ako navratite u Muzej uz priču sakupljača napunit ćete i srce i dušu. Minula vremena kroz takav vremeplov i u interpretaciji čovjeka koji ih poznaje oplemenit će vas i vratiti sjećanje na vrijeme koje je zauvijek iza nas.