Danas, 25. decembra 2026. godine, kada katolici širom Crne Gore proslavljaju Božić, želim da uputim iskrenu, ljudsku i dostojanstvenu čestitku Hrvatima, Albancima i svim ostalim katolicima, kao i katoličkom sveštenstvu Crne Gore kao Crnogorac i hrišćanin. Božić nas iznova podśeća da se Bog ne objavljuje u sili i nadmoći, već u blizini čovjeka u porodici, u praštanju, u ruci koja se pruži prva, u riječima koje zbližavaju i obavezuju. U ovim svetim Božjim danima ne postajemo „drugi“ jedni drugima, već bliži, jer hrišćanska ljubav ne pita za prezime, jezik ni porijeklo. Ona pita samo jedno jesmo li spremni da budemo ljudi. Zato ovu čestitku prirodno vežem za mošti Sveti Tripun, svetinju koja vjekovima čuva duhovni zavjet Kotora i Boke. Pred njegovim imenom Kotor stoji kao śedočanstvo da se vjera može čuvati kroz vrijeme, a blikost graditi i sačuvati kroz iskušenja. U tom smislu, Katedrala Svetog Tripuna stoji kao živo śedočanstvo identiteta i trajanja, ali i kao trajni poziv na otvorenost, dijalog i poštovanje drugoga. Boka u svom duhovnom nasljeđu prepoznaje i ličnosti čiji su životni put i vjera oblikovali njen identitet a to su: Blažena Ozana Kotorska, kao mjerilo savjesti, poniznosti i unutrašnje snage, takođe Sveti Leopold Mandić, rođen u Herceg Novom svetac pomirenja i čovjek koji je cijelim svojim životom sśedočio ideju jedinstva hrišćana, upravo onako kako nam je to danas najpotrebnije.
Crna Gora u katoličkoj tradiciji pamti i druge svijetle tragove. Uz Tripuna, Ozanu i Leopolda, s pravom se pominje i Sveti Gracija iz Mua, skromni augustinac i propovjednik, čiji je život bio posvećen služenju, vjeri i dostojanstvu čovjeka. Njegovo nasljeđe potvrđuje da je Boka duboko duhovna, a istovremeno prirodno otvorena prema drugome. I sama činjenica da se u Kotoru čuva bogata riznica relikvija govori koliko je ovaj prostor bio i ostao mjesto snažnog hrišćanskog identiteta i trajanja.
U božićnoj noći Evanđelje donosi rečenicu koja sažima sve ono što želimo jedni drugima: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir među ljudima dobre volje.“ (Lk 2,14)
Zato od srca želim da Božić donese mir u domove, zdravlje u porodice, snagu onima koji nose brige i svjetlost svima koji traže smisao. Neka nas ovaj praznik podśeti da poštujemo jedni druge, da čuvamo dostojanstvo svakog čovjeka i da njegujemo ono što nas oplemenjuje vjeru, tradiciju, kulturu, jezik, ali i onu jednostavnu ljudskost bez koje nema ni Crne Gore, ni Boke, ni istinske Evrope. U tom duhu śećamo se i mornara i pomoraca Boke, ljudi mora i vjere, koji su vjekovima nosili sa sobom ne samo jedra već i nadu povratka i odgovornost prema životu. Na dugim plovidbama, daleko od obale, Božić su dočekivali oslonjeni na vjeru, čuvajući u srcu sliku svojih gradova, crkava i porodica. Njihovo nasljeđe posebno nas povezuje sa Hrvatima u Hrvatskoj i u dijaspori, našim komšijama i braćom, s kojima dijelimo more, Mediteran, hrišćanske vrijednosti i osjećaj uzajamne bliskosti.
Katoličkom sveštenstvu Crne Gore želim blagoslovenu i odgovornu službu da riječ utjehe i nade dopre do svakog čovjeka, bez razlike da oltar bude mjesto sabiranja, svih dobrih ljudi i da poruka Božića bude jača od svake gorčine našeg vremena. Svim Hrvatima, svim Albancima i svim katolicima Crne Gore, kao i svima koji Božić doživljavaju kao praznik dobrote, blizine i nade srećan i blagoslovljen Božić.
Neka vas prate blagoslovi Svetog Tripuna, Blažene Ozane Kotorske, Svetog Gracije iz Mua i Svetog Leopolda Mandića, da u našim gradovima i selima bude više razumijevanja, više praštanja i više hrišćanske ljubavi prema svima i sa svima, na dobro čovjeka i na čast Crne Gore.
