Meteorski roj Perzeidi, u Hrvatskoj poznatiji kao Suze svetog Lovre, nebeski je fenmen koji je u noći iza nas osvijetlio nebeski svod diljem svijeta na radost svih koji su željeli vidjeti zvijezde padalice i poželjeti stotine želja, jer najmanje toliko je zvijezda padalica bilo moguće izbrojati ako se pozorno pratilo svjetleće tragove na nebu, a Al Jazzera podrobno opisuje što se u stvari događa ili će se još dogoditi ovoga kolovoza.
Mjesec, uz Sunce na nebu najveće nebesko tijelo, svakako je bilo najlakše pratiti. Zbog toga postoji lunarni kalendar koji i danas koriste mnogi narodi, poput Arapa i Židova. Mjesec ne proizvodi vlastitu svjetlost, već je samo odbija od Sunca. Zbog različitog položaja triju tijela nastaju Mjesečeve mijene. Kada se Mjesec nalazi u ravnini između Sunca i Zemlje, osvijetljena je strana Mjeseca koja nije okrenuta prema nama. Zbog toga vidimo samo obrise polukruga ili mladog Mjeseca. Ako u toj fazi Mjesec izravno zaklanja Sunce, dolazi do pomrčine Sunca. Zanimljivo je da je Mjesec 400 puta manji u promjeru od Sunca, ali je isto toliko puta bliži od njega, a na nebu su ova dva tijela istih dimenzija. Zbog toga Mjesec može "sakriti" Sunce.
Mjesečeve mijene
Ako Mjesec, Zemlja i Sunce tvore pravi kut, nastupa faza prve četvrti. Samo polovica osvijetljenog kruga je okrenuta prema nama i mi vidimo polovicu kruga na nebu. Slično se događa u fazi druge četvrtine kada vidimo drugu polovicu kruga. Druga četvrtina je posljednja Mjesečeva mijena.
Treća faza je mnogo zanimljivija i zove se pun mjesec. Fenomen se događa kada se Zemlja nalazi u ravnini između Sunca i Mjeseca. Tada je cijela osvijetljena strana okrenuta prema nama i vidimo puni krug na nebu. Ako su tri tijela na ravnoj liniji, dolazi do pomrčine Mjeseca jer Zemlja "blokira" Sunčeve zrake da dopru do Mjeseca. Pomrčine se ne događaju tako često. Zanimljivo je da Mjesec oko Zemlje i oko svoje osi ima isto vrijeme rotacije. To ima za posljedicu da uvijek vidimo istu stranu Mjeseca, odnosno postoji i strana koju nikada ne vidimo - tamna strana Mjeseca.
Kao i Zemlja oko Sunca, Mjesec ima eliptičnu putanju. Dakle, njegova srednja udaljenost od Zemlje iznosi 384.400 kilometara. To hipotetski znači da bi putnički avion do njega letio najmanje 15 dana. Ponekad je Mjesec na svojoj putanji najbliži Zemlji. Taj se fenomen naziva "perigej" (peri - blizu; Gea - Zemlja) i Mjesec je nešto "veći" na nebu. Naravno da je to iluzija povećane veličine zbog blizine. Upravo zbog toga se za takav Mjesec koristi izraz "super Mjesec". Iako astrologija ima posebnu priču za ovaj fenomen, jedina realnost je jača gravitacija i nešto veći plimni val koji se tada javlja na Zemlji. Najjači dojam je svakako kada perigej nastupi u fazi punog Mjeseca.
Kada je Mjesec najdalje od Zemlje, pojava se naziva apogej (apo - od). Tako se dogodila pojava 2. kolovoza 2023. da je bio perigej (udaljenost je bila 357 000 km) i da je bila faza punog mjeseca. Ovakva pojava bit će i 30. kolovoza 2023. godine. Kada se dvije faze punog mjeseca dogode u istom kalendarskom mjesecu, fenomen se naziva "plavi mjesec". To nema nikakve veze s bojom nebeskog tijela. Ovaj fenomen dva "super mjeseca" (period perigeja) i "plavog mjeseca" sljedeći put ćemo vidjeti tek 2037. godine.
Ljudi su također zainteresirani za pojavu "crvenog mjeseca", koji se javlja u fazi punog mjeseca kada je Zemlja blizu da bude na liniji između Sunca i Mjeseca. Tada Zemljina atmosfera lomi svjetlosne zrake i one dobivaju crvenu boju spektra s nanometarskim valom koji je blizu prelaska u infracrvenu vrijednost. Tada nam Mjesec svijetli "crvenkasto". A takav fenomen je kroz prošlost imao brojne priče koje su progonile ljude od vukodlaka do vještica i vampira koji se pojavljuju kada je mjesec "crven".
'Kiša meteora'
Osim po “plavom mjesecu” ovaj je mjesec poznat i po “kiši meteora”. Pogrešno je misliti da meteori padaju na Zemlju, ali Zemlja ih kupuje u svom putu oko Sunca. Zato uvijek u istom razdoblju godine nailazi na istu skupinu meteora u nekom dijelu Sunčevog sustava. Kada naiđe na meteore, povuče ih svojoj gravitaciji, nakon čega meteori izgore u atmosferi. Vizualno izgleda kao zvijezda koja "pada s neba", pa otuda i naziv "zvijezda padalica". Tu astrologija smatra da treba zamisliti želju.
Ovo doba godine poznato je po meteorima Perzeida. Zovu se tako jer dolaze iz smjera zviježđa Perzej. Riječ je o ostacima repa kometa Swift-Tuffle koji je ostao "zarobljen" u ovom dijelu sustava dok se komet nastavio kretati. Inače, ovaj komet sa Zemlje možemo vidjeti svake 133 godine (posljednji put 1992.), jer mu toliko treba da obiđe Sunce. Komete vidimo samo kada se približavaju Suncu. Iako je ne viđamo svake godine, viđamo njezine ostatke koji „padaju na nas“.
Meteore uglavnom vidimo noću iz dva razloga. Prva je logična jer tada nema sunca, a druga je pojava da ih tada ima 2,5 puta više. Tijekom noći, Zemlja je okrenuta prema smjeru revolucije (okretanje oko Sunca) i skuplja više meteora. Slično nam se događa i kad pada kiša jer nam se zbog kretanja prednji dio tijela više smoči. Zbog toga je kišobran usmjeren u smjeru našeg kretanja, a ne okomito iznad glave.
Najveća "kiša meteora" Perzeida bit će u noći s 12. na 13. kolovoza (subota-nedjelja). Za njihovo promatranje potrebno je smanjiti urbano svjetlo ili biti u nekoj tamnoj prirodnoj izolaciji. Ove meteore često nazivaju "suze svetog Lovre". Sama kiša meteora počela je 17. srpnja i trajat će do 24. kolovoza, no već idućeg vikenda bit će vidljivo i do 100 meteora na sat.
Svojoj atmosferi možemo zahvaliti što nam stvara svjetlosni spektakl, ali nas ona i spašava od jačeg udara meteora jer bi površina Zemlje izgledala poput površine Mjeseca da nema atmosfere. Meteori nam omogućuju da naučimo sastav drugih nebeskih tijela, ali i da otkrijemo svoju prošlost.
