Umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima duž hrvatske obale novo je nematerijalno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a njegova vrijednost ogleda se prije svega u izgradnji pomorskog identiteta na hrvatskoj obali: neprekidnom kontinuitetu prijenosa vještine plovidbe tradicijskim jedrima i tehnika gradnje plovila s jedrima, vještine izrade i čuvanja jedara, nazivlja i obredima.
Ono podrazumijeva vještinu upravljanja plovilom korištenjem snage vjetra, a osim znanja povezanih s opremanjem broda i upravljanjem jedrom pa time i plovilom (navigacija) te poznavanja karakteristika vjetrova i geografije mora, umijeće jedrenja uključuje niz drugih vještina i znanja kao što su poznavanje materijala pogodnih za izradu jedra, krojenje jedra, izradu jarbolja i snasti, kormila i ostale opreme. Uz praktična znanja, umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrom uključuje poznavanje maritimnog leksika te vjerovanja i društvene prakse kojima se pokušavala osigurati sigurnost na moru. Najraniju potvrdu latinskog jedra na području Hrvatske nalazimo kod Donjeg Humca na Braču, na zidnim oslicima u crkvi sv. Luke koji datiraju krajem 11. stoljeća.
Opremanje i upravljanje brodicom s jedrima umijeće je koje se prenosi generacijama unutar zajednice i obitelji. Jedrenje tradicijskim jedrima popularno je duž cijele jadranske obale, a nositelji očuvanja toga umijeća okupljeni su najčešće u udruge posvećene očuvanju pomorske baštine, kao i poneki jedriličarski klubovi s posebnim sekcijama ili godišnjim programima posvećenima valorizaciji i prijenosu tradicijskog jedrenja. Među njima je i 57 udruga, ustanova, muzeja, kalafata, škverova i brodogradilišta koji njeguju hrvatsku tradicijsku maritimnu baštinu iz svih jadranskih županija: iz Komiže, Murtera, Betine, Rovinja, Tkona, Hvara, Tribanja, Splita (Hrvatski pomorski muzej Split) i drugih mjesta i krajeva.
MINKULT,
Foto: Robert Mohović, Mošćenička Draga
