Majčin dan je praznik u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, obilježava svake druge nedjelje u svibnju. U toj prigodi prenosimo kolumnu, o majci svi nas i svih majki u kršćanskom svijetu, koja je tu da brani i tješi i kad naše prave majke možda više nema - s portala Međugorje.info - https://www.medjugorje-info.com/kolumne-medjugorje/mojim-dvjema-majkama
Mojim dvjema majkama
Predraga majko, hvala ti za sve, za sve što daruješ meni, što daruješ svijetu, što mi pokazuješ sve ono što znam.
Dopusti mi da ti ispričam. Sve ono što ti nikada nisam rekla. Kada pogledam tvoje oči vidim sve one trenutke proživljene ali i one skrivene negdje duboko na dnu tvojih želja. Onoga dana kada si me rodila počela je ljubav. Ta ljubav imala je 25, oči boje jantara, crnu valovitu kosu i put bijelu poput snijega. I još ima. Ima i ruke nositeljice svih mojih teškoća. Ima i leđa koja drže sve uvrnute svjetove mojih želja, uspjeha i mojih padova. Njene ruke imaju ucrtane sve moje prvo. Moje korake, moje riječi, moje osmjehe. Ona je moj heroj, moja kraljica i darovan biser. Ona je čvrsti oslonac mojim olujama. Nevjerojatna je snaga u njoj. Kao i u svakoj majci. Danas ima 45, a njene oči još su iste kao onog dana kada me je rodila.
Jedna velika kompanija objavila je nedavno oglas za posao koji neće biti plaćen i ima radno vrijeme od 0-24. Svi prijavljeni za taj posao ostali su bez teksta, a onda ima je rečeno, to je posao majke. Nitko ne zna koliko njeno srce može podnijeti. Najdraža majko, hvala ti za sve, za sve što daruješ meni, što daruješ svijetu, što mi pokazuješ sve ono što znam.
Ali osim ovozemaljskih majki postoji i još jedna. Ona koja na nas neprestano čeka. Da joj dođemo. Da nas ogrne plaštom svoje neizmjerne ljubavi. Da ova svoja mala bića podigne kada nam je najteže i kada nemamo snagu govoriti. Neka naše srce govori. Recimo Majci da je volimo i onda kada ne osjećamo ništa. Ona će nas povesti kao malo dijete. Njena ljubav čeka, strpljivo i tiho da nas zagrli poput stare majke koja čeka sina pri povratku iz rata. Jedna meni draga osoba često kaže koliko je Majčina ljubav velika i koliko joj zahvaljuje na svemu što čini u njenome životu. Prepustimo joj sve svoje trenutke. Prepustimo joj da nas vodi, da nas dovede do našeg konačnog cilja, onog njenog najvlastitijeg, da nas dovede Kristu. Ona će nas sigurno dovesti k Njemu, samo joj se prepustimo jer majka ipak najbolje poznaje svoje dijete.
O blagdanu
Osnivačica današnjeg Majčinog dana slovi Anna Marie Jarvis. Ona je u Graftonu 12. svibnja 1907. godine u nedjelju nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala Memorial Mothers Day Meeting. S 500 bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Posvetila se inicijativi za osnivanje službenog državnog praznika u čast majki, pišući pisma političarima, gospodarstvenicima, svećenicima i ženskim udrugama. Već 1909. godine majke su u 45 država SAD slavile majčin dan, a američki predsjednik Woodrow Wilson proglasio je 1914. godine Majčin dan nacionalnim praznikom.[1]
Nedugo nakon SAD-a, Majčin dan postao je praznik i u Engleskoj, zatim u Švicarskoj (1917.), Norveškoj (1918.), Švedskoj (1919.), Njemačkoj (1922.) i Austriji (1924.) a potom se običaj proširio po cijeloj Europi i svijetu.
Toga dana se majke i bake uglavnom darivaju cvijećem (bijeli i crveni karanfili su uglavnom zaboravljeni) te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca i unuci.[2]
